DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 96     <-- 96 -->        PDF

je do Drugog svjetskog rata bila crkva sv. Nikole, koja je
tada zapaljena, a poslije rata srušena. Na njezinim temeljima
bio je izgrađen hotel, koji je poslije napušten i također
srušen. Crkva se gradi kao građevina puna
simbolike i hram zahvalnosti svim hrvatskim mučenicima
i žrtvama za slobodu, bez obzira kojoj narodnosti,
ideologiji i vjeri pripadali. Simbol crkve je križ na pročelju
CHM usmjeren prema Krbavskom polju nazvan
“Zlatni križ krbavskih biskupa”iz vremena Krbavske biskupije
(1185. g). Naime taj Krbavski križ (čuva se u
Bribiru) jedan je od rijetkih umjetničkih dragulja srednjevjekovne
središnje Hrvatske, tj. područja Like, Krbave
i Gacke, koji je na našim prostorima uspio
preživjeti. Pripadao je prvom hrvatskom biskupu Mateju
Maruti. Pratio je kretanje Hrvata, koji su se posebice
nakon bitke na Krbavskom polju, masovno iseljavali.
Danas je taj križ simbol cijele raseljene Hrvatske.


Slika 7. Pogled sa crkve na Krbavsko polje


Zahvalili smo se fra Nediljku i nastavili put prema
JužnomVelebitu. U Svetom Roku vodstvo ekskurzije je
preuzeo PeroKrpan dipl. ing., koji je inače puno pridonio
organizaciji ove ekskurzije. Uputili smo se starom
cestom prema velebitskom prevojuAlan. To je nekad
bio jedini spoj između srednje Dalmacije i unutrašnjosti,
kojim se odvijao sav putnički i teretni promet. Cijelim
putem dobivali smo najrazličitije informacije o životu i
događajima vezanim za ovaj kraj, o kojima nas je informirao
kolega Krpan.


Na vrhu prevojaAlan pružio se pogled na prostranstvo
JužnogVelebita i srednjeg Jadrana. Par kilometara
dalje diže se kao neka divovska kamena katedrala kraška
tvorevinaTulove grede. Na oba ova mjesta izašli
smo iz autobusa , ali zbog snažne bure nismo se mogli
daleko kretati, tako da smo jedva došli do male kapelice,
koja je podignuta u čast hrabrog i požrtvovnog
branitelja DamiraTomljenovića Gavrana. Uz rub ceste
kada smo sišli s asfalta na makadam, cijelim su putem
podignuta obilježja poginulim braniteljima nedavnog
Domovinskog rata, koji su koristeći ovaj drevni prevoj
u strateške vojne svrhe zadali neprijatelju smrtni udarac
u briljantnoj akciji pod nazivom Oluja, pobijedivši
neprijatelja i tako ugradiliVelebit po neznam koji put
kao svetu planinu u temelje države Hrvatske.


Slika8.
Kapelica u čast Damira Tomljenovića Gavrana palog u
Domovinskom ratu


Ljepota i veličanstvenost Tulovih greda oduvijek je
impresionirala sve koji su ih vidjeli.To dokazuje i činje nica
da je tu sniman filmWinnetou (i u kanjonu Zrmanje).


Slika 9.Tulove grede


Zatim smo se spustili prema Obrovcu do Zatona,
starom cestom preko prevoja Prezid prema Gračacu i
Sv. Roku. Cijelim smo putem imali prekrasan vidik na
krajolik JužnogVelebita i obalu.


Na naše odredište na državnoj cesti u Svetom Roku
stigli smo na vrijeme (oko 12 sati).To bijaše gostiona
kod “Braje”, vlasništvo Luke Jurjevića zvanog Braja.
Tu smo u ugodnom ugostiteljskom objektu ručali po ličkom
običaju – jesensku juhu (od kupusa i janjećeg
mesa) i janjetinu s ražnja uz obavezni kuhani krumpir.


Nakon ručka smo se uputili autocestom, pokraj impresivnog
brda Žir, koje se uzdiže iz ravnice Ličkog
polja, prema Gospiću gdje smo stigli u predviđeno vrijeme
(15 sati) praćeni izuzetno lijepim sunčanim vreme
nom na izložbu “Jesen u Lici”.


Naši domaćini gđa Mandica, gđaTereza i gosp. Tomislav,
tu su nas već čekali, kao i drugi kolege iz UŠP
Gospić.


Kako smo na izložbu došli tek u poslijepodnevnim
satima, nismo nazočili svečanom otvorenju, ali su sudionici
izleta ipak imali prilike vidjeti na izložbenim prostorima
i pri tom osjetiti inventivnost i bogatstvo tradicijski