DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 103 <-- 103 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA FROM THE HISTORY OF FORESTRY RASADNIČAR ANDRIJASAMARŽIJA STRUČNJAK SVOGAI NAŠEGAVREMENA ANDRIJA SAMARŽIJA, NURSERY–MAN OF HIS AND OUR TIME Povodom obilježavanja 100. godišnjice postojanja šumskog rasadni ka “Podbadanj”u Crikvenici, dužnost nam je bila da se sa zahvalnošću prisjetimo osnivača i svih onih koji su utkali svoje životne niti u njegovo pos tojanje. Jedan od zanimljivih po život noj borbi u svome dobu i neštedimičnom radu u šumarskoj struci, zasigurno jeAndrijaSamaržija. Struka je dužna sjetiti se toga čovjeka, pa je ovo bila najbolja prilika povodom ove manifestacije. O go spodinuAndriji Samaržiji iznijeti ću onoliko činjenica koliko sam ih sakupio u dostupnim pisanim dokumentima, saznanjima koja sam dobio od njegove kćerke Brankei “žive enciklopedije” Ive Devčića. Osobno sam ga upoznao na početku studija na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Andrija Samaržija je rođen 28.11. 1900. god. u velebitsko- primorskom mjestu Biljevine, zaseoku Rakita, ta dašnja župa i općina Sv. Juraj, biskupija senjska i ko tar Senj, Županija ličko-krbavska. Nižu pučku osnovnu školu u Oltarima završio je 1911. god. U prijepisu svjedodžbe te škole u zaglavlju piše da je marljivo polazio školu, a vladao se vrlo po hval no. Za prvi predmet Nauka vjere i zadnji Gospodarstvo, dobio je ocjenu vrlodobar, a za ostale dobar. (Prijepis je izdat 1923. godine “na naročitu molbu roditelja i to s razlogom da stupi u službu”). Radni vijekAndrije Samaržije započinje nakon završetka osnovne škole (što je bilo uobičajeno za većinu djece). Rad i život isprepleteni su svim mogućim druš tveno- političkim promjenama i događajima. U autobiografiji on navodi da je od 1911. do počet ka 1917. godine radio razne seljačke i šumarske pos love kao obični radnik. Od početka do kraja 1917. god. bio je “naučnik” u Sv. Jurju, u trgovini mješovite robe. Jedno je vrijeme radio negdje na željeznici. Od veljače do prosinca 1918. god. bio je vojnik Narodnog vijeća Hrvatske, što mu se kasnije pripisalo kao služba u ratu. Od 1919. do 1921. godine pilanski je i šumski radnik te poslovođa u trgovačkom poduzeću Vidmar i Rogić. Sli jedi dvogodišnje služenje vojnog roka. Ponovno se zapošljava u poduzećuVidmar i Rogić u Sv. Jurju kao manipulant (1923–1926). Odatle je po izjavi poslodavca “Istupio iz namještenja radi stupanja u državnu službu”. AlfonsKauders jeuočio njegove sposobnosti u poduzeću Vidmar*Rogić u Sv. Jurju te kao takvoga zaposlio u Inspektoratu za pošumljavanje krša u Senju. Od tada radi u šumarskoj struci, što je obilježilo cijeli njegov radni vijek. U državnoj službi započinje raditi kao lugar dnevničar, (lugarski zamjenik), u travnju 1926. godine u Ins pek toratu za pošumljavanje krša u Senju. Sljedeće, 1927. godine u istom svojstvu radio je u Šumskoj upravi u Ogulinu, gdje je završio lugarsku školu. Kao redoviti polaznik Državne lugarske škole u Ogulinu škol. god. 1926/27. položio je ispit za šumarsko-tehničko pomoćnu službu i za službu nadziratelja lova. Od četiri nastavnika na prvom mjestu bio je inž. Zlatko Vajda,kojega je kas ni je sretao kao dekana i profesora Poljoprivredno-šumars kog fakulteta u Zagrebu. U Inspektoratu za pošumljavanje krša i goleti u Senju, kao lugar nadzirateljšumskog vrta u Crikvenici ponovno radi od 1927. do 1931. godine. Od 24. lipnja 1931. god. do 6. veljače 1946. god. radi u Crikvenici kao kontrolni nadlugar i upravitelj šumskog vrta, a na kraju kao šumarski referent, s koje dužnosti je prešao na Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu. U Crikvenici je od 1931. god. do 1945. god. obavljao i dužnost kotarskog nadlugara za kotar Crikvenicu. Zapisano je da je u Crikvenici radio na pošumljavanju krša i njegovanju biljaka u šumskom rasadniku, uređenju bujica, kod obilježbe stabala, nadzora lugarskog osoblja i administrativne poslove. Radio je na pošumljavanju goleti od Rijeke do Senja. Iz sačuvanih dokumenata o gospodinuAndriji Samaržiji dobivamo uvid u mnoga državna, društvena i politička zbivanja. Iznijet ću neke detalje koji su po meni značajni. U vojničkoj svjedodžbi piše da je “vladanja vrlo dobrog, službu vrši usrdno. Sposoban desetar i nišanđija mitraljeza”.Vojsku je služio u Pljevlju od 1921. do 1923. god. i dobio čin kaplara. U Inspektoratu za pošumljavanje krša u Senju 1926. god. položio je zakletvu na vjernost ondašnjem “njegovu veličanstvu”, a isto takvu u Crikvenici 1934. god. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 104 <-- 104 --> PDF |
“njegovom maloljetnom veličanstvu”. Kod kotarskog poglavarstva u Crikvenici 1941. god. položio je prisegu “vjernosti Državi Hrvatskoj”. Iste (1941. god.) bio je dužan dati Izjavu o rasnoj pripadnosti. Za neispravne podatke prijetila je kazna od tri mjeseca zatvora i gubitak službe. Podatke je morao dati o sebi i supruzi Ljubi (rođ. Benić) do trećega koljena. Pod prijetnjom krivične i materijalne odgovornosti 1952. god. dao je izjavu da za vrijeme II. svj. rata nije služio u neprijateljskoj vojsci, policiji ni organizacijama. U dokumentaciji oA. Samaržiji ističu se tzv. Službeni listovi i Uputni arci. Prvi službeni list je tiskan ćirilicom, drugi ćirilicom i latinicom. U njima nalazimo podatke o radu, ali i druge. Npr. da je “Služio za vrijeme rata od 6. februara do 16. novembra 1918.”, a da je po narodnosti Jugoslaven. UArcima se navodi da je 1938. god. glasao za HSS, da je od početka ilegalno radio u pozadini i bez funkcijeza NO pokret, uglavnom pronosom pošte. Davao je informacije šumarima, npr. ing. JosipuŠafaru(vjerojatno se radi o poznatom uzgajivaču). Sam je napisao da je spriječio potpuno uništenje kraških kultura po okupatoru. Za to je u više navrata bio preslušan i zatvaran odTalijana i Nijemaca. Na Poljoprivredno-šumarski fakultet došao je na nagovor akademika Milana Anića, koji ga je zapazio u Crikvenici kao izvrsnog stručnjaka i valjana čovjeka. Na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, kasnije samostalnom Šumarskom fakultetu u Zagrebu, gospodin Andrija Samaržija radio je od 6. veljače 1946. god. do 31.siječnja 1961. god. kada je umirovljen. Kao umirovljenik (hon. službenik) još je na istom Fakultetu radio do 29.10.1962. god. Prvu godinu, isplatu “Beriva”obavljalo je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, zatim je isto ministarstvo obavijestilo Fakultet da za to “nema kredita”iA. Samaržiju stavilo Fakultetu “na raspolaganje da ga isti isplaćuje iz svojih kredita”, počevši od 1. siječnja 1947. godine, s čime se Fakultet složio. Dolaskom na Fakultet slijedi napredovanje u zvanje šumarskog tehničara, tehničkog suradnika i pristava, o čemu su odluku donijeli Predsjedništvo vlade, Ministarstvo za nauku i kulturu, Savjet za prosvjetu, nauku i kulturu i Poljoprivredno-šumarski fakultet. Državni službenikAndrija Samaržija podlijegao je ocjenjivanju postignutih rezultata cijeloga radnoga vijeka. Valja istaći da je uvijek dobivao visoke ocijene (vrlodobar). Zanimljivo je kako je to činilo Povjerenstvo za ocjenu banovskih službenika pri Odjelu za šumarstvo. To se najbolje iščitava iz ocjene za 1939. godinu kako slijedi u prijepisu. 1. Vještina za rad za koji se upotrebljava u službi / kao pomoćnik u pismari, prepisivač, daktilograf i t.d. Potpuno spreman u svim poslovima kao sreski nadlugar, dovoljno poznaje potrebne mu zakonske propise i tehniku povjerenog mu rada. 2. Poznavanje i držanje propisa izdanih za službu koju vrši Dobro poznaje zakonske propise i dobro ih održaje, uredan i točan. 3. Vladanje u službi i van ove Korektno 4. Marljivost i pouzdanost u službi Marljiv i pouzdan 5. Koju vrstu poslova radio u vremenu za koje se vrši ocjenjivanje i sa kakvim uspjehom Vodio radove u šumskom rasadniku sudjelovao kod radova na pošumljavanju kod radova na izdvajanju krša i goleti, kod radova na obilježbi stabala u visokoj šumi, sve sa vrlo dobrim uspjehom 6. Opće mišljenje i prijedlog za ocjenu (§ 37 zakona o činovnicima) Da ga se ocijeni sa vrlodobar 7. Da li se nalazi pod disciplinskom istragom Ne 8. Da li je kažnjen za neurednost u službi (odluku priložiti) Ne 9. Primjedba – Za vrijeme rada na Fakultetu također je podlijegao ocjenjivanu. U tri pronađena dokumenta za 1958., 1959. i 1960. god. ocijenjeno je da se “ističe “, odnosno “naročito se ističe”. Ovdje je važno za istaći da je predlagatelj ocjene bio njegov neposredni rukovoditelj, akademik, prof. dr. sc. Milan Anić, a supotpisnici ugledni profesori, među kojima i akademik, prof. dr. sc. DušanKlepac Ocjenu stručne spreme i sposobnosti gospodinaAndrije Samaržije briljantno je dao akademik M.Anić, uz suglasnost ing.AugustaHorvata. Daovaj prikaz budepotpun, ocjena se citira u cijelosti: “Izjavljujemo, da smo kroz zadnjih 30 godina pratili rad spomenutog Samaržije, te smo stekli dojam da je njegova stručna sprema i sposobnost u povjerenom mu radu ekvivalentna stručnjaku – šumarskom tehničaru sa srednjoškolskom naobrazbom. Kroz proteklih 30 godina rad spomenutog službenika odnosio se na razne šumsko – tehničke poslove iz oblasti kultiviranja i njegovanja šumskog drveća. Promatrali smo njegov rad kod Šumske uprave i kotarskog šumskog referenta u Crikvenici do 1945. god., kao i njegov rad kod Zavoda za uzgajanje šuma na Poljoprivredno – šumarskom fakultetu u Zagrebu od 1945. do |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 105 <-- 105 --> PDF |
sada. Kroz to čitavo vrijemeisti je vršio na najveće zado voljstvo svojih starješina šumsko-tehničke pos love, za koje je potrebna srednjoškolska sprema. Za vrijeme službovanja u Crikvenici povjereni su mu poslovi na kultiviranju i njegovanjušumskog drveća, koje inače vrši stručno lice sa srednjoškolskom naobrazbom. Za vrijeme službovanja u Zagrebu neprekidno vrši poslove koji su takve naravi da pripadaju u djelokrug stručnjaka sa srednjoškolskom stručnom naobrazbom. U toku svoje dugogodišnje prakse, spomenuti Samaržija ovladao je sposobnostima koje inače ima stručnjak srednjoškolske naobrazbe u odnosnoj šumarskoj praksi. U svom radu imao je uvijek dobre rezultate. Stručnoj izobrazbi spomenutog Samaržije pomogla je njegova velika marljivost, kao i prirodna opažačka sposobnost. U toku svoje službe on se živo zalagao za povjerene mu dužnosti, temeljito se interesirao i razmišljao o odnosnim pitanjima, tako da je kod rješavanja odnosnih pitanja imao uvijek dobre rezultate. Navedeni Samaržijavažio je kao jedan od najboljih praktičara– šumskih tehničara iz oblasti kultiviranja i njegovanja šumskog drveća. Poznavajući ga kao dobrog stručnjaka i savjesnog službenika Za vod za uzgajanje šuma intenzivno je nastojao na tome, da ga kod sebe zaposli.U službi kod Zavoda za uzgajanje šuma povjereni su mu poslovi šumarskog tehničara za koje je inače potrebna srednjoškolska sprema. Kod kultiviranja i njegovanja šumskog drveća, kod izvođenja raznih kratkoročnih i dugoročnih pokusa, kao i kod demonstracija raznih rezultata iz tog područja, Samaržija je uvijek bio vrlo dobro korišten, te je svršavao sve dane mu zadatke na puno zadovoljstvo pretpostavljenih. Smatramo da stručno znanje i sposobnost službenika Samaržije odgovara njegovom djelokrugu rada, znanja i sposobnostistručnjaka – šumarskog tehničara sa srednjoškolskom naobrazbom. S obzirom na to, kao i s obzirom na njegovo intenzivno zalaganje u službi, na njegovu marljivost, kao i predani i pouzdani rad u službi, isti zaslužuje da se u smislu novih zakonskih propisa prevede u zvanje koje odgovara stručnjaku – šumarskom tehničaru srednjoškolske naobrazbe”. Radeći u Šumskom vrtu vrlo je brzo stekao znanje o njemu do tada nepoznatim biljkama. Prvi je rukovodio sadnjom biljaka u novoosnovanom fakultetskom rasadniku “Dotršćina” i sadnjom grupa biljaka oko njega. Dugogodišnji rad utjecao je na njegovo zdravlje, zbog čega je otišao u invalidsku mirovinu. Poslije odlaska u mirovinu još je jedno vrijeme obavljao mjerenja biljaka u znanstvenim pokusima u šumskom vrtu. Iz svega iznesenog, vidljivo je da jeAndrija Samaržija kao rasadničar dao doprinos razvoju i opstanku rasadnika “Podbadanj”, dao je doprinos krškom šumarstvu, posebice crikveničkom području. Njegov neizbrisiv trag zabilježen je i u Šumskom vrtu Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Sigurno ga se sjećajustudenti brojnih generacija, koji su u Šumskom vrtu učili dendrologiju i rasadničke radove. Andrija Samaržija je cijeli život bio okružen uglednim znanstvenicima koji su obilježili struku i ušli u povijest velikana naše domovine. S nekima je održavao prijateljske obiteljske odnose. Npr. dr. sc. Alfons Kauders je kao upravitelj Inspektorata potpisivao mnogeAndrijine dokumente.Ali on jeAndriji i supruzi Ljubi bio i vjenčani kum. Drugi kum bio je Bogdan Žagar “nadinžinjir”. Uostalom, od svih koji su ga poznavali čuo sam samo pohvale. Njegov život okončan je 10. 12. 1977. god. u Zagrebu, gdje je i sahranjen. Prilikom obilježavanja 100. obljetnice šumskog crikveničkog rasadnika “Podbadanj”,izražavamo zahvalnost, ali i pozivamo na sjećanje na tog vrsnog stručnjaka i poštenog čovjeka gospodinaAndriju Samaržiju. Prof. dr. sc. Milan Glavaš Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Svetošimunska 25 IZ HRVATSKOGAŠUMARSKOGADRUŠTVA FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION IZLET KARLOVAČKOG OGRANKAHŠD-A U VARAŽDIN I TRAKOŠĆAN (29. kolovoza 2009.) Varaždinski Špancirfest,koji se proteklodesetljeće detalji su ostavljeni za koji tjedan prije samoga puta. razvio u privlačnu hrvatsku kulturnu manifestaciju,bio Sredinom kolovoza 2009. godine obnovljeni su konje motiv da se stupi u kontakt s kolegama iz varaždin-takti s predsjednicom varaždinskog ogranka Emilijom skog ogranka HŠD-a, kako bi se organizirao jednodne-Seidliodlučeno je da će se putovati 29. kolovoza. vni izlet. Izlet je tako dogovoren godinu dana ranije, a |