DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Iako je ljeto zbog godišnjih odmora nezgodno vri jeme za okupljanje članstva,za izlet se prijavilo 15, a pojavilo 12 članova,koji su navedenoga datuma u osam sati krenuli na put s dvakombi transportera. Prognoza vremena za taj dan nije bila baš najpovoljnija, ali početak dana je bio sunčan. Moderne hrvatske autoceste omogućile su da se brzo putuje i još usput za razbuđivanje popije kava. Približavanjem odredištu, nažalost, i vrijeme se promijenilo u skladu s prognozom, oblačno i kišovito. Domaćini su nam dali dobre informacije kako stići do zgrade ŠumarijeVaraždin, tako da smo bez lutanja stigli u dogovoreno vrijemeu 10 sati. Zgrada je blizu samoga središta grada, ali ima uzak ulaz u dvorište za nove, malo šire Fiat Ducato transportere, te je trebalo sklopiti bočna ogledala i dosta spretnosti vozača, Ivice i Srećka, da se bez oštećenja parkiraju vozila. Srdačni domaćini na čelu s predsjednicom Emilijom, revirnicom Šumarije Ivanec i nekadašnjim predsjednikom Zvonkom Kranjcom, revirnikom Šumarije Varaždin,od mah su nas uputili u prekrasno uređeni šumarijski podrum. Tamo su čekali aperitiv dobrodošlice, kava, voda, sokovi i topli pekarski proizvodi – varaždinski klipići i čvarkuše. Uz okrjepu saznali smo od predsjednice da varaždinski ogranak HŠD-a čine uglavnom šumari iz četiri šumarije: Čakovec, Varaždin, Ivanec i Ludbreg koje se nalaze u sastavu Uprave šuma Podružnice Ko 3 privnica i imaju godišnji etat oko 50.000 m.To je jedan od manjih ogranak s 40 članova i jedan od tri ogranka koji se ne poklapa s unutarnjom organizacijom podružnica unutar Hrvatskih šuma (ostala dva suVirovitica i Slavonski Brod).Aktivnosti su im vezane za zaštitu rijeka Drave i Mure te planina Ivanščice i Ravne gore. Uz rijeku Dravu nema gospodarskih šuma, već samo zaštitnih i sijeku se jedino ostaci plantaža kanadskih topola. Na Ivanščici se polovina državnih šuma nalazi u fazi povrata bivšim vlasnicima, nasljednicima Kukuljevića,što će otežati buduće poslovanje. Zvonko Kranjc opisao nam je svoju ŠumarijuVaraždin, koja u četiri gospodarske jedinice na 5.000 ha državnih šuma radi s 30 radnika 3 i godišnje sječe oko 12.000 m. Privatnih šuma ima dvostruko više od državnih i protežu se u pojasu uz rijeku Dravu dugom 25 km i širokom 1–2 km. Najvažnija go spodarska jedinica je “Varaždin-breg”, dok je jedinica “Zelendvor”specifična po svojoj jako maloj površini. U njoj je nekadašnji vlasnik bio grof Bombelles koji je posadio puno kultura crnogorice. Gospodarska jedinica “Plitvica-Vinica”je znatno smanjena povratom bivšim vlasnicima. Razmišlja se da se zgrada šumarije proda Europskom šumarskom institutu, koji bi u njemu imao svoj regionalni centar za jugoistočnu Europu, a nova zgrada bi se napravila izvan grada. Kolega Kranjc osvrnuo se i na nekadašnje Šumsko gospodarstvoVaraždin koje je postojalo do nastanka Hrvatskih šuma 1991. go- dine. U gospodarstvu je radilo oko 300 radnika. Prihodi od drveta predstavljali su samo 50% ukupnih prihoda, a ostvarivali su se od etata koji je iznosio oko 60.000 m. Ostale prihode činili su prihodi od separacije šljunka, proizvodnje sjemenskog kukuruza na neobraslim površinama uz Dravu, prijevoznih usluga i servisa malih stro jeva. Danas su šumarije toga gospodarstva uklop ljene u sastav UŠPKoprivnica koja se prostire na 7 žu- pa nija, pa čak s nekim šumama i u Sloveniji. Nakon odmora i upoznavanja u dvorište šumarije stigla je gospođa Zora Mihalina, koja će nam biti turistički vodič kroz gradVaraždin za koji će, kako je rekla, više puta upotrebljavati pridjev naj. Za početak to je najbarokniji grad kopnene Hrvatske s najstarijim postojećim bedemima u Europi. Njegova prošlost može se podijeliti u dva razdoblja. Prvo razdoblje je trajalo do velikogkatastrofalnog požara 1776. godine kad je izgorio najveći dio grada i tadaVaraždin,kao sjedište tadašnje Banske Hrvatske,gubi svoj status preseljenjem državnih institucija u Zagreb. Kiša je stala, ali u obilazak grada krenuli smo s pogledom u nebo i kišobranima.Prva postaja bila je varaždinska katedrala, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, građena od 1642. do 1646. godine zaisusovački red, koju nakon ukinuća isusovaca 1776. godine preuzimaju pavlini.Crkva je postala katedralomutemeljenjemVaraždinske biskupija 1997. godine. Ulaz u katedralu krase nova brončana vrata, a unutrašnjost krije najljepši oltar u Hrvatskoj sa svojom specifičnom izgrad njom od poda do stropa, koja je trajala u tri faze ukup no 150 godina. U katedrali se održava dio programa Varaždinskih baroknih večeri, koje su nadišle sam grad i danas se održavaju i u drugim gradovima Hrvatske, ali i Europe.Znamenita je slika raspetog Isusa nepoznatog autora iz 1710. godine, koja ovisno o svjetlu i kutu gledanja poprima drukčiji izgled. U kripti katedrale sahranjeni su mnogi plemići, ali i prvi varaždinski biskup Marko Culej. Iza katedrale vidjeli smo neobično umjetničko djelo, glavu nadbiskupa Stepinca postavljenu na stupu, što mnogi smatraju neprimjerenim i traže premješ tanje na drugu podlogu. Krenuli smo dalje u obilazak kroz parkVatroslava Jagića koji je stanovao u blizini, azbog kreketanja žaba iz graba oko grada koje mu je smetalo dao ih je zatrpati. Slika 1. U ŠumarijiVaraždin |