DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 110     <-- 110 -->        PDF

dmorske visine od 1 m do 432 m sa šest jezera, od kojih
su neka prave kriptodepresije s dnom i do 18 m ispod
morske razine. Glavni vodotok je devet km duga rijeka
Krupa, koja je zanimljiva po tome što nema pravog izvora,
već odvodi vode Gornjeg blata i Svitovskog jezera
(umjetne akumulacije za hidrocentralu Čapljina) u rijeku
Neretvu.Toje jedinstvena rijeka u Europi jer teče u
oba smjera, kada uslijed visokog vodostaja Neretve dolazi
do prodora vode uzvodno. U parku je registrirano
163 vrste ptica, 22 vrste riba i 610 biljnih vrsta koje karakteriziraju
submediteransko i močvarno područje. Zanimljiva
je pojava prirodne revitalizacije poljskog
jasena (Fraxinus angustifoliaL.). Kako su vode Hutova
blata povezane s Jadranskim morem, neke migratorne
riblje vrste poput jegulje dolaze i u njegove slatke vode.
Zbog klimatskih promjena i globalnog zatopljenja postoji
opasnost da sve vode u parku postanu slane, što je
već slučaj u Čapljini, i onemoguće opstanak sadašnjem
biljnom i životinjskom svijetu. Na području parka nalazi
se i kraška pećinaVjetrenica, bogata špiljskim vrstama,
od kojih su 12 endemične, ali i jedino podvodno arheološko
nalazište Desilo, koje datira iz vremena 2.200 godina
pr. Kr. Između pristaništa i hotela obišli smo
edukacijsku stazu za učenike, na kojoj smo mogli vidjeti
zgodne primjere poučnih ploča.Tako jedna pomoćunišana
od dva drvena kruga omogućuje prepoznavanje
vrsta drveća, druga služi kao zbrajalica, treća uči da je
drvo rezonantno i prenosi zvuk i slično.


Već umorni od dana ispunjenog putovanjem i obilascima
pohitali smo u hotel preuzeti sobe. Mali problem
je bio što za 18 putnika nije bilo mjesta na Karaotoku, pa
su morali noćiti u čapljinskom hotelu Mogorjelo. Nakon
kraćeg dogovora pronašlo se među putnicima one koji
su spremni na takav smještaj. Prije razdvajanja slijedila
je ukusna večera i zabava uz glazbu. Stvorila se dobra
atmosfera i većina je razgibala noge uz glazbu. Naš do-
maćin Franjo poveo je i pjesmu, jer bez stihova “kamen,
krš i maslina, vino, ganga, Neretva, sve to ima zemlja ta,
moja Hercegovina” i “dođi da vidiš, dođi da se diviš i
po željet ćeš ovdje da živiš” ne bi imali potpuni doživljaj
boravka u Hercegovini.Tek nakon ponoći valjalo je poći
na spavanje. Grupa za Čapljinu bila je ugodno iznenađena
noćenjem u hotelu s četiri zvjezdice, a neke je
dopao i prostrani predsjednički apartman.


Drugi dan, 9. listopada, bio je rezerviran za posjet
Mostaru. Nakon doručka autobus je krenuo dolinom rijeke
Neretve prema sjeveru. Franjo nas je čekao na parki
ralištu pokraj katoličke crkve i odmah, kao vrsni
poznavatelj svoga grada, započeo s povijesnim podacima
o Hercegovini i Mostaru. Hercegovina je svoje ime
dobila po hercegu Stjepanu Kosači koji je njome vladao
do dolaskaTuraka.Mostarska katolička crkva izgrađena
je 1867. godine, srušena je 1992. godine da bi njena ob-
nova trajala od 1995. do 2000. godine. U obnovi toranj
je izdignut do visine 103 m.Poslije uvodne priče poveo


Slika 4. Na starom mostu u Mostaru


nas je u obilazak grada. Putem smo prešli ulicu koja je
bila crta razdvajanja između Hrvata i Bošnjaka u posljednjem
ratu. Ostaci borbi vidljivi su na brojnim zgradama
još i danas. Došli smo do najprepoznatljivijeg objekta
grada, staroga mosta iznad Neretve, koji spaja zapadni i
istočni dio. Most je izgrađen 1566. godine, lijevo i desno
od njega nalaze se zgrade u kojima su boravili “mostari”,
ljudi kojisu ga čuvali pa je po njima grad i dobio
ime. Prije njega postojao je drveni most na lancima izgra
đen 1440. godine, koji je bio dosta nesiguran za pre-
la zak. Stari most srušen je u ratnom vihoru te je
obnovljen 2004.godine. Za one koji su prelazilinjime
prije ratasada ima previše pravilnu šetnu plohu. Kako bi
doživjeli i atrakciju skoka s mosta pobrinuo se mladi
skakač koji je, za na brzinu skupljeni novac, skočio u za
nas ipak prehladnu Neretvu.Nakon fotografiranja što čitave
grupe, što grupica i pojedinačno, razmilili smo se
po ulicama istočnog Mostara i prepustili se kupovanju
raznih stvarčica od suvenira i nakita do hrane i pića. Posljedica
toga bila je da smo izgubili dvije kolegice, obje
s imenomVišnja, što smo shvatili tek kad smo se vratili
u zapadni dio grada. Na putu do tamo obišli smo još nekoliko
ulica i neplanirano bili u dvorištu Karađozbegove
džamije, kamo nas je uveo turistički vodič koji nas je
kao grupu spazio na ulici i predložio da uđemo te nam
ukratko ispričao njenu povijest. Prelaskom preko jednog
od sedam mostarskih mostova opet smo stigli u zapadni
dio, gdje smo na Španjolskom trgu vidjeli Gimnaziju te
nastavili šetnju preko Parka Zrinjevac do Hrvatskog
doma Hercega Stjepana Kosače. Franjo nam je dao
odmor za okrjepu u obližnjoj kavani. Ovaj dio grada je
noviji i moderniji te je pun kafića i trgovina, što su neki
iskoristili za šoping.Veći dio grupe otišao je do legendarnog
nogometnog stadiona pod Bijelim brijegom,
gdje svoje utakmice igra HŠK Zrinjski, a nekada je igrao
iVelež.Time je naš obilazak grada bio gotov i svi smo
se uputili na ručak u bašču restorana Radobolja, uz istoimenu
rijeku.Ukusnim ručkom, teletinom i janjetinom
na lešo s prilogom, završili smo posjet i trebalo je krenuti
do autobusa. S puno riječi zahvale, pozivom za uz