DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 110 <-- 110 --> PDF |
dmorske visine od 1 m do 432 m sa šest jezera, od kojih su neka prave kriptodepresije s dnom i do 18 m ispod morske razine. Glavni vodotok je devet km duga rijeka Krupa, koja je zanimljiva po tome što nema pravog izvora, već odvodi vode Gornjeg blata i Svitovskog jezera (umjetne akumulacije za hidrocentralu Čapljina) u rijeku Neretvu.Toje jedinstvena rijeka u Europi jer teče u oba smjera, kada uslijed visokog vodostaja Neretve dolazi do prodora vode uzvodno. U parku je registrirano 163 vrste ptica, 22 vrste riba i 610 biljnih vrsta koje karakteriziraju submediteransko i močvarno područje. Zanimljiva je pojava prirodne revitalizacije poljskog jasena (Fraxinus angustifoliaL.). Kako su vode Hutova blata povezane s Jadranskim morem, neke migratorne riblje vrste poput jegulje dolaze i u njegove slatke vode. Zbog klimatskih promjena i globalnog zatopljenja postoji opasnost da sve vode u parku postanu slane, što je već slučaj u Čapljini, i onemoguće opstanak sadašnjem biljnom i životinjskom svijetu. Na području parka nalazi se i kraška pećinaVjetrenica, bogata špiljskim vrstama, od kojih su 12 endemične, ali i jedino podvodno arheološko nalazište Desilo, koje datira iz vremena 2.200 godina pr. Kr. Između pristaništa i hotela obišli smo edukacijsku stazu za učenike, na kojoj smo mogli vidjeti zgodne primjere poučnih ploča.Tako jedna pomoćunišana od dva drvena kruga omogućuje prepoznavanje vrsta drveća, druga služi kao zbrajalica, treća uči da je drvo rezonantno i prenosi zvuk i slično. Već umorni od dana ispunjenog putovanjem i obilascima pohitali smo u hotel preuzeti sobe. Mali problem je bio što za 18 putnika nije bilo mjesta na Karaotoku, pa su morali noćiti u čapljinskom hotelu Mogorjelo. Nakon kraćeg dogovora pronašlo se među putnicima one koji su spremni na takav smještaj. Prije razdvajanja slijedila je ukusna večera i zabava uz glazbu. Stvorila se dobra atmosfera i većina je razgibala noge uz glazbu. Naš do- maćin Franjo poveo je i pjesmu, jer bez stihova “kamen, krš i maslina, vino, ganga, Neretva, sve to ima zemlja ta, moja Hercegovina” i “dođi da vidiš, dođi da se diviš i po željet ćeš ovdje da živiš” ne bi imali potpuni doživljaj boravka u Hercegovini.Tek nakon ponoći valjalo je poći na spavanje. Grupa za Čapljinu bila je ugodno iznenađena noćenjem u hotelu s četiri zvjezdice, a neke je dopao i prostrani predsjednički apartman. Drugi dan, 9. listopada, bio je rezerviran za posjet Mostaru. Nakon doručka autobus je krenuo dolinom rijeke Neretve prema sjeveru. Franjo nas je čekao na parki ralištu pokraj katoličke crkve i odmah, kao vrsni poznavatelj svoga grada, započeo s povijesnim podacima o Hercegovini i Mostaru. Hercegovina je svoje ime dobila po hercegu Stjepanu Kosači koji je njome vladao do dolaskaTuraka.Mostarska katolička crkva izgrađena je 1867. godine, srušena je 1992. godine da bi njena ob- nova trajala od 1995. do 2000. godine. U obnovi toranj je izdignut do visine 103 m.Poslije uvodne priče poveo Slika 4. Na starom mostu u Mostaru nas je u obilazak grada. Putem smo prešli ulicu koja je bila crta razdvajanja između Hrvata i Bošnjaka u posljednjem ratu. Ostaci borbi vidljivi su na brojnim zgradama još i danas. Došli smo do najprepoznatljivijeg objekta grada, staroga mosta iznad Neretve, koji spaja zapadni i istočni dio. Most je izgrađen 1566. godine, lijevo i desno od njega nalaze se zgrade u kojima su boravili “mostari”, ljudi kojisu ga čuvali pa je po njima grad i dobio ime. Prije njega postojao je drveni most na lancima izgra đen 1440. godine, koji je bio dosta nesiguran za pre- la zak. Stari most srušen je u ratnom vihoru te je obnovljen 2004.godine. Za one koji su prelazilinjime prije ratasada ima previše pravilnu šetnu plohu. Kako bi doživjeli i atrakciju skoka s mosta pobrinuo se mladi skakač koji je, za na brzinu skupljeni novac, skočio u za nas ipak prehladnu Neretvu.Nakon fotografiranja što čitave grupe, što grupica i pojedinačno, razmilili smo se po ulicama istočnog Mostara i prepustili se kupovanju raznih stvarčica od suvenira i nakita do hrane i pića. Posljedica toga bila je da smo izgubili dvije kolegice, obje s imenomVišnja, što smo shvatili tek kad smo se vratili u zapadni dio grada. Na putu do tamo obišli smo još nekoliko ulica i neplanirano bili u dvorištu Karađozbegove džamije, kamo nas je uveo turistički vodič koji nas je kao grupu spazio na ulici i predložio da uđemo te nam ukratko ispričao njenu povijest. Prelaskom preko jednog od sedam mostarskih mostova opet smo stigli u zapadni dio, gdje smo na Španjolskom trgu vidjeli Gimnaziju te nastavili šetnju preko Parka Zrinjevac do Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače. Franjo nam je dao odmor za okrjepu u obližnjoj kavani. Ovaj dio grada je noviji i moderniji te je pun kafića i trgovina, što su neki iskoristili za šoping.Veći dio grupe otišao je do legendarnog nogometnog stadiona pod Bijelim brijegom, gdje svoje utakmice igra HŠK Zrinjski, a nekada je igrao iVelež.Time je naš obilazak grada bio gotov i svi smo se uputili na ručak u bašču restorana Radobolja, uz istoimenu rijeku.Ukusnim ručkom, teletinom i janjetinom na lešo s prilogom, završili smo posjet i trebalo je krenuti do autobusa. S puno riječi zahvale, pozivom za uz |