DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 77 <-- 77 --> PDF |
drugim visokim strukturama u lovstvu naše države, jer smo najstručniji i jer od nas nemaju nikakve osobne koristi. Osobno sam svjedok svakodnevnog omalovažavanja nas šumara, gdje se tvrdi da smo najlošiji gospodarii da se kod nas svašta radi, a svi znamo da su to najobičnija podmetanja. Cilj je jasan. Privatizacija lovišta i nečija osobna korist. Struka se ne poštuje i ne prizna. 9. Kad bi interesne grupe shvatile da se mi lako odriče mo naših lovišta, u neko dogledno vrijeme vršile bi pritisak preko politike i kopale nam jamu na sve mogu će načine da izgubimo i ta reprezentativna loviš ta! Sigurno bi onda i uspjele u tom.Trebamo shvatiti neke stvari. Mi kao najstručniji čimbenik u lovstvu naše države jednostavno smetamo takvim ljudima, sve dok se u budućnosti politika ne promijeni. 10.Ne smijemo dozvoliti da nam našu šumarsku politiku i struku kreiraju nestručnjaci i ljudi koji nisu šumari! Razloga ima još, zašto se ne smijemo odreći naših lovišta.Upravo suprotno, moramo se boriti za još neka vrhunska lovišta koje smo dali privatnicima i lovačkim društvima, jer su napravili “čistke” i upropastili ih trajno, a tako će biti i dalje dok su u njihovim rukama. Nije ni čudo, jer pričamo o neškolovanim ljudima koji ne znaju što jelovstvo. Ideja o internom koncesionarstvu možda i nije toliko loša. Možda bi radnici – dioničari koji rade u lovstvu s više žara i htjenja ulagali sebe u taj posao, kao što to rade u nekim lovačkim društvima u koja su uključeni. No, mislim da se to može i mora izbjeći. Razmišljanja o lovstvu kao o nekoj pseudoprofitnoj djelatnosti nema nikakvog smisla niti osnove.Lovstvo je sastavni dio šumarstva i to ne treba nikada zaboraviti!!! Prijedlog restrukturiranja lovstva Lovišta HŠ d.o.o. ne moraju nužno biti negativna, a pogotovo ne u takvim minusima da ih se želimo trajno odreći. Predlažem jednostavan model restrukturiranja lovstva u HŠ d.o.o., koji se temelji na dobrom planiranju prihoda i rashoda te racionalizaciji troškova. Model –izjednačavanje prihoda i rashoda Ovo bi bio bazični model restrukturiranja. Po ovom modelu troškovi lovstva bi se sveli u okvire prihoda na vrlo jednostavan način, a to je da koliko zaradiš toliko smiješ i potrošiti. Npr., ako je lovište “Srednji Velebit” imalo prihod u 2009. godini 210.000,00 kn, onda troškovi u 2010. godini ne smiju prelaziti taj iznos ni za kunu.Tobi se reguliralo na način da lovstvo ima svoj “poseban”račun na koji bi se uplaćivali prihodi tekuće godine. Sljedeće godine bi se s tog istog računa smjelo trošiti novce za lovstvo koliko je prethodne godine upla ćeno. Ni kune više. U ovom prvom stupnju jasno bi se iskristaliziralo koja lovišta mogu opstati na ovaj način, a da se pri tom ne naruše matični fondovi i normalno gospodarenje. S ra cionalnijim planiranjem rashoda, većina lovišta mog la bi se uklopiti u ovaj model.To bi još bolje funkcio niralo kadtroškovi režije i opći trošak, koji sudjeluju sa 70 % u ukupnim troškovima, ne bi opterećivali rashode u lovstvu. Ovaj model je još dobar, jer bi prihodi i rashodi pratili stanje matičnih fondova i plana odstrjela za pojedinu godinu.Ako se npr. pojedine godine dogodi da matični fond jedne ili više vrsta opadnu zbog neke bolesti ili predatora, onda ne možemo planirati velike prihode, a s tim ni rashode,i obratno. Ovdje je jako važno planiranje prihoda i rasho da u djelatnosti lovstva!Šumarije, kada naprave plan sječe, vuče i radova BOŠ-a, on ide u Plan i analizu na doradu. Naravno da i plan lovstva dolazi zajedno s drugim radovima u šumariji.Ali kolege u Planu i analizi nisu stručnjaci za lovstvo i ne mogu utvrditi da li je taj plan ostvariv. Zato predlažem da kada se napravi plan lovstva za iduću godinu, treba ga najprije dostaviti u Službu za lovstvo, gdje će se pažljivo pregledati i analizirati, vjerojatno i korigirati dabude što racionalniji, uz sve moguće kresanje nepotrebnih troškova i rasipanje novaca, a da bude realan i ostvariv na terenu. Kvartalno bi Služba za lovstvo pratila da li se plan dobro provodi, kao i financijsko izvješće za svako lovište. Ako bi se utvrdilo da ima nekih velikih odstupanja u provedbi plana ili financijama, moralo bi se dati pismeno obrazloženje od strane djelatnika koji vode lovstvo. Uz sve navedeno, treba sagledati da li je potreban toliki broj ljudi da bi neko lovište moglo funkcionirati, jer plaće su najveća stavka u lovstvu. Mislim da bi se na ovakav način moglo uštedjeti jako puno novaca i stvarno racionalizirati troškove u lovstvu na neke prihvatljive iznose.Ako neka lovišta ne bi mogla funkcionirati na ovakav način, jer bi to ugrozilo normalno gospodarenje s divljači, tada bi se to moglo riješiti na dva načina. Prvi način je interno koncesionarstvo, a drugi da lovišta os tanu u ingerenciji šumarija na kojim se nalaze, uz uvjet da su te šumarije pozitivne u svom gospodarenju, odnos no da djelatnost lovstva ne ugrožava ukupno poslovanje šumarija, ali opet uz uvjet maksimalne racionalizacije troškova i kontrole provedbe plana i financija od strane Službe za lovstvo. Zaključak Dakle, sigurno ima načina da se troškovi lovstva racionaliziraju u HŠ d.o.o. Nije mi jasno zašto nije raspisan natječaj u našoj firmi za restrukturiranje lovstva?! Zašto ispada da su svi drugi pametniji od nas?! Troškovi se mogu racionalizirati kao što je to učinila UŠPGospić. Sada imamo samo jednog lovočuvara |