DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 78 <-- 78 --> PDF |
a imali smo dvojicu.Tuse uštedilo nekih 90.000,00 kn godišnje. Na vozilu za lovstvo uštedili smo zbog toga oko 10.000,00 kn. Ne sijemo remize nego kosimo tra vu. I tu je ušteda oko 5.000,00 kn. Radimo samo jednu čeku godišnje i uštedili smo minimalno 10.000,00 kn. Dakle, evo uštede od preko 110.000,00 kn godišnje. Lovište jednako dobro funkcionira i ima dosta divljači uz sve ove mjere štednje. Smatram da bi se i u ostalim lovištima moglo slično napraviti i uštediti puno novca na rashodima. Nitko nije nezamjenjiv na svom radnom mjestu. Služba za lovstvo će lako utvrditi da li treba nekakvih kadrovskih promjena na poslovima lovstva, a u cilju bo ljeg poslovanja lovišta. Uz sve navedeno, trebalo bi dobro proraditi na prihodima, odnosno na cijenama naših usluga u lovstvu, iz razloga što smo zbog previsokih cijena postali slabo konkurentni na domaćem, europskom i svjetskom tržištu. Npr., iz iskustva znam da se većina lovaca radije odlučuju za Rumunjsku ili Rusiju kada je u pitanju odstrjel medvjeda , nego za RH. Nitko neće reći da je bolja usluga u RH ili da je veća sigurnost lovaca kod nas. Gledaju se cijene.Toje jedino mjerilo za odlazak negdje u lov. Ista stvar je i na domaćem tržištu. Privatni sektor je dosta spustio cijene u odnosu na HŠ d.o.o., a AKTUALNO – CURRENT NEWS mi nismo reagirali korekcijom naših cijena. Sniženjem cijena treba ići na kvantitet, odnosno na realizaciju ve ćeg broja iskorištenih markica, pa ćemo sigurno polučiti bolji financijski rezultat. Za kraj treba reći da su šumari oduvijek gospodarili visokim šumama što se tiče lovstva. Nije to bez razloga. Visoke šume su složeni biološko-ekološki kompleksi, gdje jedan pogrešan potez u gospodarenju može izazvati neželjene posljedice na floru i faunu. Naša je obveza zaštititi prirodu, divljač i ostale životinjske vrs te koje tu obitavaju u svom prirodnom staništu. Osobno smatram da nam restrukturiranje nije potrebno. Samo treba dobro zasukati rukave i cilj će se postići. Kao šumari, trebamo još više pokazati i dokazati da smo daleko najsposobniji i najstručniji za lovstvo, i bez kompromisa se boriti u ime struke. Ne samo da zadržimo ova naša lovišta, nego da povratimo i neka dru ga značajna lovišta bez kojih smo ostali. a iz jednostavnog razloga što se tu ne provodi struka i što su zbog toga upropaštena. Naravno, treba jako voljeti ovaj naš posao da bi sve i funkcioniralo. Milan Perković, dipl. ing.šum., Stručni suradnik za lovstvo u UŠPGospić DO DANAS NEOBJAVLJENO O KANALU DUNAV-SAVA MarkoCvitić,dipl. ing. šumarstva, voditelj uzgajanja šuma nekadašnjega Šumskoga gospodarstvaVinkovci, i istovremeno prtedstavnik šumarstva u povjerenstvu za izgranju kanala Dunav-Sava, napisao je 1998. god. rad za znanstveno-stručnu raspravu koja do danas nije nigdje objavljena. Uredništvo “Šumarskoga lista” zahvaljuje diplomiranom inženjeru na ustupljenom radu, koji je danas vrlo zanimmljiv kada se vodi rasprava o Studiji utjecaja višenamjenskog kanala Dunav-Sava na šumske ekosustave. U spomenutoj Studiji koju je naručila i platila vodoprivreda, tvrdi se kako će kanal Dunav-Sava pozitivno djelovati na hrast lužnjak u šumi Spačvi i ostalim šumama toga područja, u kojemu će djelovati kanal. Službene šumarske institucije-Hrvatske šume d.o.o., Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko šumarsko društvo iAkademija šumarskih znanosti, podržale su zaključak kako hrvatska šumarska struka bez temeljitih istraživanja ne može biti za, kao niti protiv kanala dok se ta istraživanja ne završe, od kojih su vremenski dvije trećine već obavljene. Šumarstvo poštuje načela šumarske biometrike, koja tvrdi kako nije moguće provesti multiplu regresiju između “ekoloških i bioloških varijabla”, ako nam te vrijednosti nisu poznate (vremenski nizovi barem 30 godina). Investitor je, međutim, pronašao izrađivače Studije koji ne poštuju načela šumarske biometrike glede vremenskih nizova. Današnja promjena klime ide vrlo značajno u prilog stručnih šumarskih stajališta. Ne može se priznati ekstrapolacija Oikona (izraživač Studije) korištenjem vodomjernih postaja Biđ-Cerna, Bosut-Njemci i Spačva-Otok vremenski unatrag, kada je budući vremenski niz značajan za promjenu vodnih odnosa, odnosno razina podzemnih voda u šumama. Osim toga, projektanti kanala Dunav-Sava nisu uzeli u obzir mišljenja, zaključke i uvjete koje je u ovome radu predložio u uvjetovao dipl. ing. M. Cvitić, koji prestavljaju njegovo mišljenje i rezultate konzultacija s predstavnicima šumarske struke istočne Slavonije. Uredništvo |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 79 <-- 79 --> PDF |
PROBLEMI ŠUMARSTVAVEZANI ZAIZGRADNJU VEŠENAMJENSKOGAKANALADUNAV-SAVA Uvod Površine šuma koje će u većoj ili manjoj mjeri biti pod izravnim ili neizravnim utjecajem višenamjenskog kanala Dunav-Sava, nalaze se na dva slivna područja i obuhvaćaju oko 65.000 ha. Glavni dio tih površina nalazi se u slivu rijeke Biđ-Bosut, jer je i šumovitost toga sliva mnogo veća, a ostali dio nalazi se u slivu rijeke Vuke. Šume su smještene na nižim terenima u nekoliko manjih ili većih depresija u odnosu na poljoprivredno zemljište, uz spomenute rijeke i njihove pritoke istočno od meridijana koji prolazi kroz Slavonski Brod. Najveći dio tih šuma nalazi se u Spačvansko-Bosutskom bazenu. Veličina i način utjecaja hidrološkog čimbenika na kon izgradnje kanala na ekološke uvjete u šumi ovisit će o razini vodostaja u rijeci Bosut kao i njegovim pritocima i vodostaja u rijeciVuki. Ovaj utjecaj može biti povoljnog, korisnog do izrazito nepovoljnog i po ravnotežu ekologije šuma vrlo štetnog djelovanja. Uz povoljno postavljen vodostaj u rijeci Bosut i njegovim pritocima može biti pozitivan za zdravstveno stanje i rast šuma ako je voda čista. Za šume bi odgovarale vode koje bi dolazile s Dilja. Nepoželjne su vode koje dolaze s poljoprivrednih površina zbog prečestog korištenja pesticida, a nikako nisu dopuštene vode iz Save zbog prevelike zagađenosti. Geneza, sastav i gospodarenje Šume sliva Bosuta u kojemu najveći cjeloviti kompleks čini “Spačvanski bazen” sačinjavaju mješovite, regularne šume hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) s poljskim jasenom (Fraxinusangustifolia Vahl.) grabom (Carpinus betulus L.) i lipama (Tilia cordata Mill..) i (TiliatomerntosaMoench). Uz ove glavne vrs te česte su klen, vez, topola i vrba. Šume hrasta lužnjaka ovoga područja tvore uglavnom ove šumske zajednice: Ass.1. Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba (Cartpino betuli-Quercetum roboris Anić 1959)Subass. a) Tipična šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris typicumRauš). Ass.2. Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Ge nisto elatae-Quercetum roris(Ht. 1938)Subass. a) Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem (Genisto elatae- Quercetum roboris caricetosum remotae Ht. 1938) Subass.b)Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i žestiljem (Genisto elatae-Quercetumroboris aceretosum tatarici, Rauš 1971). Većina ovih sastojina nalazi se u starosti od 80 do 130 godina. Obnovljene su i podignute djelovanjem čovjeka. Sadašnje šume su rasle, razvijale se i oblikovale u uvjetima hidroloških prilika kada je cirkulacija površinskih i podzemnih voda bila formirana vjekovima, bez ikakvih meliorativnih radova i nepostojanja savskoga nasipa. Ovakve hidrološke prilike vladale su na području tih šuma uz male izmjene do 1962–65. god., tj. do završetka lateralnog kanala te ustave i crpne stanice na ušću Bosuta u Savu. Prva navedena, subasocijacija hrasta lužnjaka oblikovala se i razvila na ocjeditijem zemljištu tzv. gredama. Ova mjesta nisu bila plavljena ili su bila poplavljena vrlo rijetko i kratko vrijeme. Druge dvije subasocijacije formiralesu se i rastu na nižim površinama koje su svake godine u proljeće, a često i u kasnu jesen plavljene, no uvijek za vrijeme mirovanja ili početka vegetacije. Sva ova tri tipa šume, koja se nalaze u Spačvans kom bazenu predstavljaju jednako vrijedne sastojine i zauzimaju u Hrvatskoj i u svijetu vrlo značajno mjesto. Hrastovna iz ovih šuma odlikuje se posebnom kvalitetom koja je poznata na svjetskom tržištu pod nazivom slavonska hrastovina. Ove lužnjakove sastojine prostiru se na području Đakova, Slavonskoga Broda,Vinkovaca, Županje i na resursima tih šuma razvijala se i razvija drvna indus tri ja tih gradova. U stručnim krugovima smatra se kako će ove šume održati konkurentski odnos prema poljoprivrednoj proizvodnji i u uvjetima intezivnoga ratarstva. Posebno bi se to očitovalo kada bi se primijenile cijene međunarodnog tržišta na šumsku i poljoprivrednu proizvodnju. Zbog toga šumari drže da se i nadalje na ovim šumskim površinama treba uzgajati sadašnja mješovita visoka regularna šuma hrasta lužnjaka, jer se ona nalazi ovdje u svom optimumu. Ekologija i hidrološki čimbenici hrastovih nizinskih šuma Pod utjecajem ekoloških, tj. klimatskih i edafskih prilika, nastali su ekosustavinizinskih šuma ukojima prevladava hrast lužnjak. Stvorio se ekosustav biljnoga i životinjskoga svijeta iznad zemlje s bogatim makro i mikroorganizmima u tlu. Oni stoje u međusobnim interakcijama, utječući jedni na druge u pozitivnom ili negativnom smjeru. Na promjene jednoga čimbenika ekosustava koji kratko traje, šuma hrasta lužnjaka kao ekosustav stabilna je, jer su ove šume slične mješovitim prirodnim šumama hrasta lužnjaka. No, ako bi jedan bitan čimbenik kao što je voda ili zatrovani zrak djelovao na šumski ekosustav kroz duže razdoblje, primjerice 10 godina, ili pak kroz kraće vrijeme dva ili tri negativna čimbenika, osjetio bi se utjecaj na poremećaj ravnoteže u ekosustavu, što se mora odraziti na zdravstveno stanje glavne vrste drveća toga ekosustava. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Šume spačvanskoga bazena rastu između 78 i 85 m n.m. Najniže površine nalaze se uz vodotok Spačvu i Studvu. Dakle najniže obrasla površina šumom počinje na koti 78 m n.m. Niže depresije ispod kote 78 m n.m. često poslije poplave ostaju napunjene vodom, pa se u njima zbog dužeg zadržavanja vode unutar fiziološkog profila tla razvio nepropusni sloj, koji je na najnižim površinama glejastog sastava. Ovaj sloj onemogućava poniranje površinske vode i na njima se razvila barska i močvarna vegetacija. Na ovim površinama stagnira voda 5–6 mjeseci i one utječu na povećanje zračne vlage u šumi. Danas je većina ovih bara ispresjecana cestama uz koje postoje obodni, odvodni kanali, pa su one isušene. Površinske i poplavne vode dolazile su i plavile ove šume, slijevajući se s okolnih viših terena u niže i za većih oborina, zatim nailaskom brdskih voda s gore Dilj, kao i slijevanjem oborinskih voda s viših poljoprivrednih zemljišta putem Biđa i Bosuta te njihovih pritoka, odnosno melioracijskih kanala. No, dok nije bilo ustave na ušću Bosuta u Savu, poplavna voda dolazila je i iz Save Bosutom uzvodno, kada je vodostaj Save bio viši nego u Bosutu. Ing. Đ. Babogredac iznosi da je opažanjima šumske pokusne stanice kroz 10 godina utvrđeno: 1. da razina podzemne vode oscilira od od 0 do 6 m ispod površine tla, 2. da je u normalnim godinama ta razina najniža u rujnu i listopadu, 3. da je razina podzemne vode najviša u proljeće tj. na početku vegetacijskoga razdoblja, 4. da od lipnja do kraja vegetacijskoga razdoblja u pravilu pada. Opažanja iz tri konkretna bunara pokazuju da su uzlazni tokovi podzemnih voda u pravilu nagliji od silaznih. Najvjerojatnije je tome uzrok brža infiltracija vode u tlo. Najme, poplavom iznenada stižu velike količine površinskih voda koje poplave depresije iz kojih ona ponire. Dio vode koji ponire u početku ralativno je puno veći nego pri kraju poplave, zbog toga što su šumska tla u vodom nezasićenom stanju strukturna i propusna za vodu. Infiltrirana poplavna voda ponire i spaja se s pozemnom vodom pri čemu podzemni vodostaj brzo raste. Dva bunara nalaze se na terenu koji nije poplavan, ali okolni teren bude kod visokog vodostaja Spačve poplavljen. Poplavna voda okolnog područja zasigurno ima izravan utjecaj na razinu vode u ovim bunarima. Na kojoj se udaljenosti od ruba poplavljene površine može još osjetiti utjecaj infiltracije površinske vode na podzemnu vodu okolnoga terena, nije moguće reći, ali takav utjecaj sigurno postoji. Ovu pretpostavku može potkrijepiti projekt deponija smećaVinkovaca “DREN” uz zapadni rub šume Ljeskovac, čiji je projekt izradila Projekta radna organizacija “SMELT” iz Ljubljane. Oni su ustanovili da na vertikalnom presjeku terena postoje slojeviti slojevi: 5,5–6 m praškasti glinoviti pijesak; 11,5 do 12 m glinoviti fini pijesak; 16,5–17 m glinoviti fini pijesak, a od 19 m dublje nalazi se šljunkovito-pjeskoviti sloj s glinastim vezačem. Ovi slojevi propusni su za vodu u vodoravnom smjeru, a vjerojatno postoje i okomite pukotine u međuslojevima preko kojih voda korespondira u okomitom smjeru i infiltrira sve slojeve. Ova lokacija je dio istočne Posavine sa sličnom geološkom podlogom. U šumama hrasta lužnjaka uz rijeku i veće kanale nalaze se jame bizanskih štakora, rupe miševa i krtica, jazbine lisica i jazavaca te drenaža trulog žilja drveća, što još brže omogućuje prodiranje vode u podzemne tokove. Povezanost vode i hrasta lužnjaka očituje se na više na čina. Voda je na nekom staništu i ograničavajući čim benik. Toje poznato u šumarskoj znanosti i ogleda se u sljedećem: 1. Šuma hrasta lužnjaka za vrijeme vegetacije istrans pirira više vode po ha putem lišća, nego što se s 1 ha ispari vode na otvorenoj vodenoj površini. 2. Lužnjakove šume trebaju po 1 ha toliko vode kao da padne oborinskoga taloga oko 1100 mm. Zbog toga krčenjem ovih šuma dolazi do zamočvarenja tla. 3. Svaka vrsta drveća podnosi u tlu količinu vode do određene granice u odnosu na količinu zraka u tlu. Toograničava rast pojedinih vrsta drveća na određenom staništu.Tako u barama gdje dugo stagnira voda, prema uzdizanju terena, najdublje u baru zalazi vrba, zatim crna joha, poljski jasen, vez, topola, pa na kraju lužnjak, a tek na ocjeditom terenu grab, lipa i klen. 4. Lužnjak ne podnosi stagnirajuću vodu tijekom vege tacije. Prema tomu, za lužnjakove šume važno je da nema stagnirajuće vode za vrijeme vegetacije, a isto tako je važno da nadoknadi manjak oborina za vrijeme vegetacije iz podzemnih voda. U Spačvanskom bazenu padne prosječno godišnje 650 mm oborina, a tijekom vegetacije 350 do 430 mm. Prema izračunatim podacima prof. Rauša, kroz opažano vrijeme pale su uVinkovcima i Spačvi sljedeće količine oborina: Meteorološka postaja Godina motrenja Prosj. god. U vegetaciji God min. God. maks. Vinkovci 1953-67. 650 mm 367 mm 420 mm 1118 mm Spačva 1954-67. 777 mm 424 mm 555 mm 1166 mm |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Lužnjak i ostale vrste drveća u šumama Spačvanskoga bazena, u proljeće (travanj, svibanj) na početku vegetacije trebaju goleme količine vode da bi iz rezerv nih deponiranih hranjiva razvili nove izbojke i lišće.Ta golema potreba za vodom u to vrijeme poklapa se na ovome području s proljetnim monsunskim oborinama u svibnju i lipnju. Gospodarska važnost šume, drvne zalihe, etata, komunikacija Ukupna drvna zaliha na promatranom području vezanim uz kanal Dunav-Sava iznosi oko 18,000.000 m3, 3 a godišnji prirast drvne mase oko 485.000 m. Cjelokupni etat iskorištava se unutar šumarstva u vlastitoj režiji. Drvo se pretežito koristi u industriji za preradu u Vinkovcima, Županji i Slavonskom Brodu. S obzirom na izgrađenost šumskih cesta i razvoj tehnologije na sječi, izradi, privlačenju i prijevozu drvne sirovine, s mogućnošću prijevoza šumskog proizvoda takoreći od panja u dvorište kupca prema dogovorenoj dinamici, sa sigurnošću se može tvrditi da će ovakva tehnologija transporta ostati i da šumarstvo neće koristiti vodene puteve za transport šumskih proizvoda. Na područjuVinkovaca, Županje i Slavonskoga Bro da vezano za nizinske šume, zaposleno je oko 1380 radnika, dok je u preradi drva zaposleno oko 3370 radnika. Dakle, u šumarstvu i preradi drva je oko 4750 zaposlenih vezano za nizinske šume, koje će biti pod utjecajem kanala Dunav-Sava.Ako broj zaposlenih pomnožimo samo sa tri, dobijemo 14.250 žitelja, koji su svojom egzistencijom vezani za ove šume. Šume promatranoga područja predstavljaju značajan resurs na kojemu počiva razvojVinkovaca i Županje, koje u šumarstvu s preradom drva imaju oko 3950 za poslenih. Šume predstavljaju trajnu osnovu na kojoj se može planirati razvoj jednoga područja, jer predstavljaju obnovljivu kontinuiranu proizvodnju. Iz prije navedenih razloga mora se očuvati šumska proizvodnja barem na istoj razini. Osim toga moraju se očuvati interne komunikacije u šumama od poplavljivanja, jer one nisu građene tako da su sigurne od poplavnih voda. Ovo se odnosi i na vrijeme mirovanja vegetacije, budući da se tada obavljaju glavni radovi na iskorištavanju šuma, koje nije moguće obavljati bez uporabe izgrađenih cesta u šumama. Interna magistrala u Spačvi ide od sjevera prema jugoistoku. Magistrala počinje na cestiVinkovci-Županja, prolazi kroz šumski predjel Jošava u Šumariji Cerna, a završava na cesti Morović-Strošinci u šumskom predjelu Debrinja, koji se nalazi pod upravom Šumarije Strošinci. Moramo naglasiti, kako se današnja izgradnja cesta odvija tehnologijom koja nimalo ne narušava strukturu tla i šume, tj. Nastoji se da što manje mijenja mikrostanišne uvjete šumskoga ekosustava. Znanstvena i stručna saznanja o nekim čimbeni cima ekosustava lužnjakovih nizinskih šuma Šume hrasta lužnjaka u Hrvatskoj zauzimaju povr šinu od kojih 200.000 ha. One su u ekološkom i gospodarskom smislu vrlo značajne. U području utjecaja planiranoga višenamjenskoga kanala Dunav-Sava nalazi se preko 40 % ovih šuma. Lužnjakove šume karakterizirane su dugom proizvodnjom, kroz više desetljeća stvaranom srukturom drveća, odnosno stvorenom biocenozom flore i faune iznad i ispod površine tla, s makro i mikroorganizmima oblikovanim pod određenim ekološkim uvjetima. Lužnjakove šume istočne Slavonije zauzimaju površine koje su formirane na geološkoj podlozi metamorfoziranoga pretaloženoga prapora s aluvijalnim nanosima. Na toj podlozi nastala su mineralno-močvarna hidromorfna tla semigleja, hipogleja, pseudogleja, gleja, ritskih crnica i tresetno glejnih tala. Kod oblikovanja ovih tala i šuma, značajnu ulogu odigrala je poplavna, oborinska i visoka podzemna voda. Tosu dosta teška i vlažna tla na kojima uspijeva lužnjak, jer pripada hidrofilnim vrstama drveća. Lužnjak treba velike količine vode i visoku podzemnu vodu, ali je vrlo osjetljiv na stagnirajuću vodu tijekom vegetacije. Iz tih razloga pogubno je remetiti vodni režim, jer je on značajan čimbenik ravnoteže ekosustava lužnjakove šume, na čije se promjene hrast lužnjak poslije više desetljeća starosti ne može adaptirati. Na održanom savjetovanju o problemu sušenja hrasta u Europi, Beč, 1987 (Prpić,Rauš)prevla daloje mišljenje da je jedan od bitnih čimbenika sušenja hrasta lužnjaka promjena vodnog režima uz štetne polutanate industrije i prometa. Ovi onečišćivači sada često oborinskom i poplavnom vodom dolaze u lužnjakove šume. I prije je bilo sporadičnog sušenja lužnjakovih stabala, ali sadašnje katastrofalno sušenje lužnjaka u okolici Siska i Zagreba, povezano je s promjenom ekoloških čimbenika, primarno vodnoga režima i industrijskih onečišćivača koji su u blizini navedenih industrijskih centara vrlo značajni, poslije kojih se redovito pojavljuje golobrst kukaca. 3 U svega 4 godine posušeno je 300.000 m stabala hrasta lužnjaka u spomenutom području. U šumi Kalje (Lekenik) analizirani su uzorci poplavne vode u kojoj je ustanovljen nedostatak kisika te prisustvo amonija, nitrita, nitrata, taninskih i ligninskih tvari, olova, kadmija i deterdženata (Prpić i dr.1987). Pad razine podzemne vode koju više nije mogao dohvatiti korijen hrasta lužnjaka i zabarena poplavna voda, sigurno je doprinijelo ovom katastrofalnom sušenju. Na našem terenu izrazito sušenje lužnjaka, na teme lju mišljenja šumarskih stručnjaka nastupilo je zamoč varenjem tla i spuštanjem podzemne vode u šumskome |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 82 <-- 82 --> PDF |
predjelu Orljak, Šumarija Cerna. Uz ovu šumu sa sjeverne strane odložen je deponij od produbljenoga i proširenoga Biđa, a s jugoistočne strane postoji deponij od produbljenoga i proširenoga kanala Berave.Teren ove šume pada od jugozapada prema sjeveroistoku. Deponijima je zatvoreno otjecanje površinskih voda u šumi pa je nastalo zamočvarenje sa stagnirajućom vodom. Produblivanjem kanala došlo je do spuštanja podzemnih voda. Kao posljedica ovih okolnosti posušila se lužnjakova šuma. Takoder se smatra da je primarni ekološki čimbenik spuštanje podzemnih voda i izostajanje poplava zbog velikih meliorativnih zahvata produbljivanjem glavnih kanala radi poljoprivrede – uzrokom sušenja velikoga broja lužnjakovih stabala južno od autoputa, a posebice u šumskom predjelu Somovac Šumarije Lipovac i u šumskim predjelima Boljkovo i Svenovo ŠumarijeVrbanja. Šumarski znanstvenici i stručnjaci smatraju da sušenje hrasta lužnjaka, koje se događa u različitim dijelovima njegova areala, počinje sa stresovima koje uzrokuju jedan ili više nepovoljnih ekoloških čimbenika. Ponavljaju li se stresovi, mehanizmi drveća ne mogu više uspostaviti ravnotežu organizma, pa dolazi do fiziološkoga slabljenja stabala Dominantan ekološki čimbenik nizinskih šuma je voda, pa su i promjene vodnoga režima i njezino onečišćenje odlučujuće za život hrasta lužnjaka. Za hrast lužnjak opasno je ako istovremeno usljedi pad razine podzemne vode tijekom vegetacije i zabarenje u površinskom sloju tla, jer kod takve koincidencije nastupa sušenje. Zato kod svih projekata koji bitno utječu, ili se sumnja da mogu utjecati na vodni režim nizinske šume, potrebno je iskoristiti sve spoznaje šumarske znanosti kako bi se došlo do prave istine. Zaključak Imajući u vidu sve naprijed izneseno o šumi kao biljnoj zajednici s dugim razdobljem razvoja (120 i vi še godina) ista je teško prilagodljiva na izmjenjene stanišne uvjete. Osim toga šume predstavljaju trajnu i obnovljivu proizvodnju, pa kod projektiranja kanala Dunav-Sava treba uvažavati potrebe šumske proizvodnje. – Kanal ne smije pogoršati podzemne i nadzemne vode, već ih treba poboljšati. – Ušumi se ne smiju stvarati nikakve akumulacije. – U šumi se ne smiju stvarati retencije onečišćenih voda niti za vrijeme mirovanja vegetacije. – Kod izvođenja kanala, ako kanal presjeca pjeskovite slojeve terena, treba osigurati da podzemne vode ne ugroze šume zamočvarivanjem, jer bi oko 70 % šuma na koje utječe kanal bilo poplavljeno kod kote 81 m n.m. predvidive gornje razine vode u kanalu. – Kod izrade studije utjecaja kanala na okolinu, i sve ostale dokumentacije, trebaju sudjelovati šumari ekolozi. – Šuma treba reguliran vodni režim, do kraja svibnja visina ogledala vode u Bosutu, Spačvi, Brižnici i Studvi može biti 78,5 m n.m., a od kraja svibnja do kote 77,5 m n.m. i to samo živa, protočna, čista, nezagađena voda. – U svrhu neprekidnog protoka i osvježenja vode u Biđ-Bosutu, treba u gornjim tokovima diljskih pritoka osigurati akumulacije, koje bi postepeno ispuštale u potoke vodu, a branom na Lateralnom kanalu kod sifona Biđa s upustom vode u Biđ iz Lateralnog kanala, kada je to potrebno. Ove vode do- laze s diljskog šumovitog područja i najčišće su vode sliva Biđa i Bosuta. Ovakve ustave s upustima treba osigurati i na presjecima kanala Dunav-Sava na Bosutu odnosno Biđu. Marko Cvitić, dipl. ing. šumarstva Literatura Babogredac, Đ., (1960): Studija o ekonomskoj opravdanosti izgradnje kanala Dunav-Sava – Pro blemišumarstva. Dekanić,I.,(1975): Utjecaj visine i oscilacije nivoa podzmnih voda na sušenje hrasta lužnjaka (Quercus roburL.) Šum. list 7–10. Martinović,J.,(1976): Ekološko gopodarski tipovi nizinskih šuma Istočne Posavine (Šumska tla). Marušić,J.,(1979): Pedeset i pet godinaVodoprivredne radne organizacije “Biđ-Bosut”Vinkovci. Medvedović,J., (1984): Istraživanje vodnog reži ma staništa u poplavnim šumama između Česme i Lonje u Posavini (Magistarski rad). Prpić, B., Đ. Rauš, (1987): Stieleichensterben in Kroatien im Licht oekologischer und vegetation skundlicher Untersuchungen, Oester Forstz. 3, 55–57. Prpić,B., A.Vranković, Đ.Rauš, S.Matić,A. Pranjić, Š.Meštrović,(1986): Utjecaj ekoloških i gospodarskih činilaca na sušenje hrasta lužnjaka u Gospodarskoj jedinici “Kalje”, Šumsko gospodarstvo Sisak, Zavod zas istraživanja u šumarstvu, Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, studija 102 str. |