DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Šume spačvanskoga bazena rastu između 78 i 85 m n.m. Najniže površine nalaze se uz vodotok Spačvu i Studvu. Dakle najniže obrasla površina šumom počinje na koti 78 m n.m. Niže depresije ispod kote 78 m n.m. često poslije poplave ostaju napunjene vodom, pa se u njima zbog dužeg zadržavanja vode unutar fiziološkog profila tla razvio nepropusni sloj, koji je na najnižim površinama glejastog sastava. Ovaj sloj onemogućava poniranje površinske vode i na njima se razvila barska i močvarna vegetacija. Na ovim površinama stagnira voda 5–6 mjeseci i one utječu na povećanje zračne vlage u šumi. Danas je većina ovih bara ispresjecana cestama uz koje postoje obodni, odvodni kanali, pa su one isušene. Površinske i poplavne vode dolazile su i plavile ove šume, slijevajući se s okolnih viših terena u niže i za većih oborina, zatim nailaskom brdskih voda s gore Dilj, kao i slijevanjem oborinskih voda s viših poljoprivrednih zemljišta putem Biđa i Bosuta te njihovih pritoka, odnosno melioracijskih kanala. No, dok nije bilo ustave na ušću Bosuta u Savu, poplavna voda dolazila je i iz Save Bosutom uzvodno, kada je vodostaj Save bio viši nego u Bosutu. Ing. Đ. Babogredac iznosi da je opažanjima šumske pokusne stanice kroz 10 godina utvrđeno: 1. da razina podzemne vode oscilira od od 0 do 6 m ispod površine tla, 2. da je u normalnim godinama ta razina najniža u rujnu i listopadu, 3. da je razina podzemne vode najviša u proljeće tj. na početku vegetacijskoga razdoblja, 4. da od lipnja do kraja vegetacijskoga razdoblja u pravilu pada. Opažanja iz tri konkretna bunara pokazuju da su uzlazni tokovi podzemnih voda u pravilu nagliji od silaznih. Najvjerojatnije je tome uzrok brža infiltracija vode u tlo. Najme, poplavom iznenada stižu velike količine površinskih voda koje poplave depresije iz kojih ona ponire. Dio vode koji ponire u početku ralativno je puno veći nego pri kraju poplave, zbog toga što su šumska tla u vodom nezasićenom stanju strukturna i propusna za vodu. Infiltrirana poplavna voda ponire i spaja se s pozemnom vodom pri čemu podzemni vodostaj brzo raste. Dva bunara nalaze se na terenu koji nije poplavan, ali okolni teren bude kod visokog vodostaja Spačve poplavljen. Poplavna voda okolnog područja zasigurno ima izravan utjecaj na razinu vode u ovim bunarima. Na kojoj se udaljenosti od ruba poplavljene površine može još osjetiti utjecaj infiltracije površinske vode na podzemnu vodu okolnoga terena, nije moguće reći, ali takav utjecaj sigurno postoji. Ovu pretpostavku može potkrijepiti projekt deponija smećaVinkovaca “DREN” uz zapadni rub šume Ljeskovac, čiji je projekt izradila Projekta radna organizacija “SMELT” iz Ljubljane. Oni su ustanovili da na vertikalnom presjeku terena postoje slojeviti slojevi: 5,5–6 m praškasti glinoviti pijesak; 11,5 do 12 m glinoviti fini pijesak; 16,5–17 m glinoviti fini pijesak, a od 19 m dublje nalazi se šljunkovito-pjeskoviti sloj s glinastim vezačem. Ovi slojevi propusni su za vodu u vodoravnom smjeru, a vjerojatno postoje i okomite pukotine u međuslojevima preko kojih voda korespondira u okomitom smjeru i infiltrira sve slojeve. Ova lokacija je dio istočne Posavine sa sličnom geološkom podlogom. U šumama hrasta lužnjaka uz rijeku i veće kanale nalaze se jame bizanskih štakora, rupe miševa i krtica, jazbine lisica i jazavaca te drenaža trulog žilja drveća, što još brže omogućuje prodiranje vode u podzemne tokove. Povezanost vode i hrasta lužnjaka očituje se na više na čina. Voda je na nekom staništu i ograničavajući čim benik. Toje poznato u šumarskoj znanosti i ogleda se u sljedećem: 1. Šuma hrasta lužnjaka za vrijeme vegetacije istrans pirira više vode po ha putem lišća, nego što se s 1 ha ispari vode na otvorenoj vodenoj površini. 2. Lužnjakove šume trebaju po 1 ha toliko vode kao da padne oborinskoga taloga oko 1100 mm. Zbog toga krčenjem ovih šuma dolazi do zamočvarenja tla. 3. Svaka vrsta drveća podnosi u tlu količinu vode do određene granice u odnosu na količinu zraka u tlu. Toograničava rast pojedinih vrsta drveća na određenom staništu.Tako u barama gdje dugo stagnira voda, prema uzdizanju terena, najdublje u baru zalazi vrba, zatim crna joha, poljski jasen, vez, topola, pa na kraju lužnjak, a tek na ocjeditom terenu grab, lipa i klen. 4. Lužnjak ne podnosi stagnirajuću vodu tijekom vege tacije. Prema tomu, za lužnjakove šume važno je da nema stagnirajuće vode za vrijeme vegetacije, a isto tako je važno da nadoknadi manjak oborina za vrijeme vegetacije iz podzemnih voda. U Spačvanskom bazenu padne prosječno godišnje 650 mm oborina, a tijekom vegetacije 350 do 430 mm. Prema izračunatim podacima prof. Rauša, kroz opažano vrijeme pale su uVinkovcima i Spačvi sljedeće količine oborina: Meteorološka postaja Godina motrenja Prosj. god. U vegetaciji God min. God. maks. Vinkovci 1953-67. 650 mm 367 mm 420 mm 1118 mm Spačva 1954-67. 777 mm 424 mm 555 mm 1166 mm |