DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 82     <-- 82 -->        PDF

predjelu Orljak, Šumarija Cerna. Uz ovu šumu sa sjeverne
strane odložen je deponij od produbljenoga i proširenoga
Biđa, a s jugoistočne strane postoji deponij od
produbljenoga i proširenoga kanala Berave.Teren ove
šume pada od jugozapada prema sjeveroistoku. Deponijima
je zatvoreno otjecanje površinskih voda u šumi
pa je nastalo zamočvarenje sa stagnirajućom vodom.
Produblivanjem kanala došlo je do spuštanja podzemnih
voda. Kao posljedica ovih okolnosti posušila se
lužnjakova šuma.


Takoder se smatra da je primarni ekološki čimbenik
spuštanje podzemnih voda i izostajanje poplava zbog
velikih meliorativnih zahvata produbljivanjem glavnih
kanala radi poljoprivrede – uzrokom sušenja velikoga
broja lužnjakovih stabala južno od autoputa, a posebice
u šumskom predjelu Somovac Šumarije Lipovac i u
šumskim predjelima Boljkovo i Svenovo ŠumarijeVrbanja.


Šumarski znanstvenici i stručnjaci smatraju da sušenje
hrasta lužnjaka, koje se događa u različitim dijelovima
njegova areala, počinje sa stresovima koje
uzrokuju jedan ili više nepovoljnih ekoloških čimbenika.
Ponavljaju li se stresovi, mehanizmi drveća ne
mogu više uspostaviti ravnotežu organizma, pa dolazi
do fiziološkoga slabljenja stabala


Dominantan ekološki čimbenik nizinskih šuma je
voda, pa su i promjene vodnoga režima i njezino onečišćenje
odlučujuće za život hrasta lužnjaka. Za hrast
lužnjak opasno je ako istovremeno usljedi pad razine
podzemne vode tijekom vegetacije i zabarenje u površinskom
sloju tla, jer kod takve koincidencije nastupa
sušenje.


Zato kod svih projekata koji bitno utječu, ili se sumnja
da mogu utjecati na vodni režim nizinske šume,
potrebno je iskoristiti sve spoznaje šumarske znanosti
kako bi se došlo do prave istine.


Zaključak


Imajući u vidu sve naprijed izneseno o šumi kao biljnoj
zajednici s dugim razdobljem razvoja (120 i vi še godina)
ista je teško prilagodljiva na izmjenjene stanišne
uvjete. Osim toga šume predstavljaju trajnu i obnovljivu
proizvodnju, pa kod projektiranja kanala Dunav-Sava
treba uvažavati potrebe šumske proizvodnje.


– Kanal ne smije pogoršati podzemne i nadzemne
vode, već ih treba poboljšati.
– Ušumi se ne smiju stvarati nikakve akumulacije.
– U šumi se ne smiju stvarati retencije onečišćenih
voda niti za vrijeme mirovanja vegetacije.
– Kod izvođenja kanala, ako kanal presjeca pjeskovite
slojeve terena, treba osigurati da podzemne
vode ne ugroze šume zamočvarivanjem, jer bi oko
70 % šuma na koje utječe kanal bilo poplavljeno
kod kote 81 m n.m. predvidive gornje razine vode u
kanalu.
– Kod izrade studije utjecaja kanala na okolinu, i sve
ostale dokumentacije, trebaju sudjelovati šumari
ekolozi.
– Šuma treba reguliran vodni režim, do kraja svibnja
visina ogledala vode u Bosutu, Spačvi, Brižnici i
Studvi može biti 78,5 m n.m., a od kraja svibnja do
kote 77,5 m n.m. i to samo živa, protočna, čista, nezagađena
voda.
– U svrhu neprekidnog protoka i osvježenja vode u
Biđ-Bosutu, treba u gornjim tokovima diljskih pritoka
osigurati akumulacije, koje bi postepeno ispuštale
u potoke vodu, a branom na Lateralnom
kanalu kod sifona Biđa s upustom vode u Biđ iz Lateralnog
kanala, kada je to potrebno. Ove vode do-
laze s diljskog šumovitog područja i najčišće su
vode sliva Biđa i Bosuta. Ovakve ustave s upustima
treba osigurati i na presjecima kanala Dunav-Sava
na Bosutu odnosno Biđu.


Marko Cvitić, dipl. ing. šumarstva


Literatura


Babogredac, Đ., (1960): Studija o ekonomskoj
opravdanosti izgradnje kanala Dunav-Sava –
Pro blemišumarstva.


Dekanić,I.,(1975): Utjecaj visine i oscilacije nivoa
podzmnih voda na sušenje hrasta lužnjaka
(Quercus roburL.) Šum. list 7–10.


Martinović,J.,(1976): Ekološko gopodarski tipovi
nizinskih šuma Istočne Posavine (Šumska tla).
Marušić,J.,(1979): Pedeset i pet godinaVodoprivredne
radne organizacije “Biđ-Bosut”Vinkovci.
Medvedović,J., (1984): Istraživanje vodnog reži ma
staništa u poplavnim šumama između Česme


i Lonje u Posavini (Magistarski rad).


Prpić, B., Đ. Rauš, (1987): Stieleichensterben in


Kroatien im Licht oekologischer und vegetation


skundlicher Untersuchungen, Oester Forstz. 3,
55–57.


Prpić,B., A.Vranković, Đ.Rauš, S.Matić,A.
Pranjić, Š.Meštrović,(1986): Utjecaj ekoloških
i gospodarskih činilaca na sušenje hrasta
lužnjaka u Gospodarskoj jedinici “Kalje”, Šumsko
gospodarstvo Sisak, Zavod zas istraživanja u
šumarstvu, Šumarskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu, studija 102 str.