DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 87 <-- 87 --> PDF |
odlikuje odsustvom mirisa ili vrlo slabim, jedva izraženim mirisom. Nasuprot tomu, njena kontinentalna srodnica koja počinje cvasti kasnije, tijekom ljeta – šumska ili obična ciklama (C. purpurascensMill.), koja ne raste na otoku Lošinju,odlikuje se neobično snažnim i ugodnim mirisom koji se često nadaleko širi šumom na mjestima gdje procvate više njezinih cvjetova. Možda se različite populacije proljetne ciklame odlikuju različitim intenzitetima mirisa? Oko 35 opisanih vrsta pripada zeljastim biljkama, a tridesetak vrsta (i drvenastih i zeljastih) je kultiviranih ili odbjeglih iz kulture pa podivljalih. Svaka vrstau knjizi popraćena je i ilustriranauglavnom s dvije do tri, poneke i s četiri kvalitetne fotografije, koje prikazuju biljku i njene karakteristične detalje važne za prepoznavanje. Fotografije potpisuju Sandra Ni kolich, Nikolina Ribarić, Damir Repić i Biljana Knebel. Neke od tih biljaka snimljene su očito u Miomirisnom vrtu, a neke upravo mame da se posjetipredio na kojima su snimljene.Tako me, na primjer, vrlo zaintrigirala fotografija predjela s tisućama rascvjetanih stabljika brdena (Asphodelus microcarpusSalzm. exViv.), koja je prema opisu u knjizi snimljena upravo negdje na otoku Lošinju, možda oko Čikata, uz stazice oko Mrt vaške, na Sv. Petru kod Ilovika ili negdje drugdje. Takvo bi “bajkovito”stanište, u vrijeme kada mnoga slič na obalna i otočka mjesta nepovratno nestaju pred naletima urbanizacije i sam volio posjetiti u doba cvatnje, dok je još moguće.Likovno i grafički knjiga je vrlo lijepo opremljena. Grafička i likovna urednica Biljana Knebel dala si je truda, a zbog malog formata knjižica je i vrlopraktična – lako se može ponijeti u džepu ili torbi i listati negdje u hladovini poslije kupanja. Za svaku vrstu, autorice su napisale sažeti i vrlo kratki opis, a u zasebnim okvirimadodale su još i po ne koliko zanimljivosti i korisnih savjeta kako koristiti biljku u prehrambene, ljekovite ili neke druge korisne svrhe, što knjizi znatno dajezanimljivost za širi krug zainteresiranih čitatelja. Sami opisi biljaka sažeto su napisani, s ne previše botaničkih detalja i dosta su raznoliki, pa je ponegdje težište pridano više izgledu i opisu biljke, drugdje raznolikim staništima, a negdje još i ponekoj zanimljivosti vezanoj najviše uz otok Lošinj. Dodatni okvir o zanimljivostima, koje su autorice znalački ukomponirale u tekst, možemo ilustrirati s nekoliko karakterističnih izvadaka iz knjige, a ukazuju i na ljubav autorica prema biljnom svijetu: Poznata se meksička tekila pravi od agavinih cvjetova i njezina soka. Lošinjski luk imenovao je i opisao botaničarAmbroz Haračić. Djeca se voleigrati cvjetovima, zjevalice jer kada pritisnu cvjetni vrat cvijetak se otvori, zijevne poput usta ili njuške. Iz zjevalice se može proizvesti jestivo ulje, tako nešto rade u Rusiji. Konzumiranje veće količine zrelih plodova planike izaziva probavne smetnje i omamljenost sličnu pijanstvu (zreli plodovi sadrže znatnu količinu alkohola). U vrijeme rata i neimaštine, osušeni ili skuhani podanak kozlaca mnogim je ljudima bio spas od gladi. Brden je poznat još iz grčkih legendi. Homer spominje brden kao biljku oko čijih bijelih cvjetova s ružičastom crtom duž sredine latice lutaju duše umr lih. Događa li se to na Lošinju, nije poznato, ali kada čovjek šeće kroz polje brdena osjeća se nekako neobično “izvanvremenski”. U stara vremena neven je služio poput žabe kao pret kazatelj kiše. Ako su glavice nakon sedam sati ujutro još zatvorene, taj će dan padati kiša. U Francuskoj se škrobut – vrlo otrovna biljka – i dan danas naziva “biljkom prosjaka”,jer su nekoć njome prosjaci trljali kožu kako bi njen otrov izazvao rane, a time i sažaljenje prolaznika. Lošinjani su divlju mrkvu nerijetko konzumirali u teš kim vremenima neimaštine, dok je danas jedu samo rijetki kulinarski znalci. Lošinjske je domaće ži votinje, međutim, i dalje obožavaju, posebice maga racDragan. |