DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2009 str. 90 <-- 90 --> PDF |
obilježja.Treba odrediti zaštitne zone i područja korište nja šumskih resursa. Istraživanja su vršena u Regionalnom prirodnom parku Monti Lucretili u regiji Lazio, provinciji Roma, u čijem upravljanju sudjeluje 12 općina, 2 planinske op ćine, Poljoprivredni fakultet i Uprava parka. Zaštićena površina iznosi oko 18.000 ha, a sastoji se od Područja posebne zaštite, zvane Monti Lucretili i 3 lo kacije od opće važnosti. Područje istraživanja nalazi se na zapadnoj strani Parka, s kojim gospodare općina Scandriglia i Marcellina i Poljoprivredni fakultet iz Pozzaglia Sabino (RI). Područje se nalazi na obroncimaApenina premaTirenskom moru, na nadmorskoj visini od 1000 do 1200 m. Unatoč prosječnim godišnjim oborinama od preko 1000 mm, ljeta su vrlo sušna. Vegetacija je raznolika, ovisno o visini, ekspoziciji, inklinaciji i pedološkim osobinama. Oblik gospodarenja su pretežito panjače, s djelomičnim prijelazom u visoku šumu. Od šumskih vrsta zastupljeni su:cer, medunac, crni jasen, česmina i javor mliječ. Najveći dio tih šuma je u dobi 40 do 50 godina, što prelazi limite starosti određene uredbom regije Lazio. Istom uredbom predviđena je konverzija panja ča u visoku šumu. Sadašnje stanje šuma pretežito je posljedica poslijeratnog napuštanja korištenja drveta za potrebe proizvodnje ugljena. Tek u posljednje vrijeme povećala se potreba za ogrijevnim drvetom, te za vrjednijom i dostup nijom drvnom masom. Na dijelu Parka kojim gospodari 6 općina na površini od 7100 ha, plan gospodarenja ima pretežito cilj očuvanje ambijentalnih vrijednosti, uz respektiranje potreba lokalnog stanovništva.Toje naturalističko gospodarenje koje istovremeno daje mogućnost ostvarenja prihoda. Plan se zasniva na sljedećim tehničkim načelima: – turnus panjača 30 godina, – podjela šumskih parcela na dijelove s različitim načinom gospodarenja, – stvaranje mozaika površina za iskorištavanje, u veličini 3 do 5 ha, – odrediti najveći dio površina za konverziju u visoku šumu, prirodnom evolucijom i – izbjegavanje sječe radi stvaranja “tampon pojasa” na granici s pašnjačkim površinama. Plan je trebao vrijediti za razdoblje od 2003. do 2012. godine, ali zbog dugog vremena usuglašavanja za interesiranih strana, primjena je produžena. Zahtjevi sudionika u gospodarenju odnosili su se na: trajanje turnusa ophodnje, veličinu minimalnih po vršina za iskorištavanje i na broj stabala koja trebaju ostati nakon sječe u grupama (120 do 150 po ha). Pozitivni učinci odnose se na poboljšanje stanišnih uvjeta, očuvanje varijabilnosti šumskih vrsta, smanjivanje zasjene i pojednostavljenje radova na iskorištavanju šuma. Predviđeno je također da se ostave po svakom hektaru dva do tri stabla u dobroj kondiciji na prirodno starenje, radi poboljšanja ornitoloških uvjeta. Za ostale dijelove parka također su napravljeni planovi gospodarenja i uređivanja uz usuglašavanja zahtjeva zainteresiranih strana. Piermaria Corona,Roberto Cibella,Giuseppe Pizzurro, Donato Salvatore La Mela Veca: Tablice za kubaturu šumskih sastojina Sicilije Određivanje volumena drvne mase u šumskim sas to jinama osnovni je element za realizaciju uzgojnih i uređivačkih planova.Tiskupi radovi, ne samo da daju podatke o kvantitativnom stanju šume, već ukazuju na potrebe promjena u budućim zahvatima. Zadnjih desetljeća u Italiji se nastoje pojednostaviti te radnje i stvoriti tablice za kubaturu na temelju sred nje ili dominantne visine i temeljnice po hektaru. Ove tablice za kubaturu drvne mase primjenjuju se u slučajevima kada treba procijeniti ukupnu drvnu masu, bez obzira na učešće raznih sortimenata, što je uglavnom slučaj kod panjača. Za konstrukciju tablica za kubaturu šuma na Siciliji, korišteni su podaci iz mjerenja za Nacionalni inventar šuma, kojim su obuhvaćena sva stabla deblja od 5 cm na prsnoj visini. Istraživanja su vršena za površine, na kojima se provodi regularna šumska aktivnost.To su uglavnom šu me: crnike, listopadnih hrastova, bukve, kestena, eukaliptusa, alepskog bora, pinije i kalabrijskog bora.Tešume čine 80%šuma Sicilije. Šume listača klasificirane su u visoke šume i panjače, te miješane od bukve gdje još nije završen proces konverzije. Model, koji iskazuje odnos volumena (V), temeljnice (G) i dominantne visine (Hd), ustanovljen je metodom “stepwise regresion”uobičajenog tipa. Tako je za visoku šumu selekcioniran model: V=A +AG Hd 0 1 U drugim slučajevima produkt G Hd može imati eksponente 0,5; 1; 1,5; 2; 2,5 i 3. Broj uzoraka i dendrometrijske veličine pokazat ćemo na jednom primjeru: Vrsta šume Šuma alepskog bora broj uzoraka 17 dom. visina min = 5,2 m max = 19,8 m srednja = 13,3 m standardna devijacija = 4,0 temeljnica min = 3,03 m 2 max = 44,56 m 2 sr.= 19,86 m 2 st.dev. = 13,42 masa m 3 /ha min = 8 m 3 max = 411 m 3 sr. = 160 m 3 st.dev. = 140 |