DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 21     <-- 21 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24
UDK 630* 164 + 188 (001)


KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE
Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ


CHOROLOGICAL AND PHYTOSOCIOLOGICAL CHARACTERISTICS
OF Quercus Coccifera L. IN CROATIA


Ivo TRINAJSTIĆ*


SAŽETAK: Oštrika ili prnar (Quercus coccifera) zajedno s vrstom Quercus
calliprinos jedna je od dviju usko srodnih vrsta. U taksonomskom smislu kompleks
Q. coccifera agg. može se shvaćati na nekoliko načina. U jednom slučaju
oba se taksona smatraju samostalnim vrstama – Q. coccifera i Q. calliprinos.
U dru gom slučaju u statusu podvrste, razlikuju se Q. coccifera subsp. coccifera
i Q. coccifera subsp. calliprinos. Slično je nomenklaturno rješenje i u statusu
varijeteta. Napokon, postoji i gledište da je Q. calliprinos samo mlađi sinonim
od Q. coccifera.


U hrvatskom dijelu (Kvarnersko primorje, Dalmacija) istočnojadranskoga
primorja oštrika je poznata s otoka Lošinja (Studenčić, Veli bok. Nerezine, Ćunski),
Korčule (Lumbarda, Dominče), Mljeta (Saoplunara), poluotoka Pelješca
(Orebić, Ruskovići, Potomje) i Konavala (Ćilipi, Pendovo Selo kod Cavtata).


U fitocenološko-sintaksonomskom smislu oštrika izgrađuje posebnu šumsku
zajednicu Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić. corr. Trinajstić, 2008
(= Orno-Cocciferetum H-ić, nom. illegit.) koja je pobliže proučavana u širem području
Orebića (Orebić, Ruskovići) i njen je floristički sastav prikazan u tablici 1.


Ključne riječi: Quercus coccifera, korološke i fitocenološke značajke,
Hrvatska


UVOD – Introduction


Duž vazdazelenoga dijela Sredozemlja kompleks Osim toga, Q. calliprins vrlo često ima u listu dva sloja
Quercus coccifera agg. prema jednom gledištu (usp. palisadnih stanica, pa je njegov mezofil debeo preko 300
Camus 1934-1939) obuhvaća dvije samostalne vrste mi krometara, dok Q. coccifera ima uglavnom samo je


– Q. coccifera L. i Q. calliprinos Webb. Prema drugom dan sloj palisadnih stanica, pa debljina mezofila ne pregledištu
(Schwarz 1936) radi se samo o jednoj vrsti – lazi 300 mikrometara. Isto tako mlade grančice (izbojci)
Q. coccifera s dvije podvrste (subsp. coccifera i subsp. Q. calliprinos su maljavo dlakave, a Q. coccifera potpu calliprinos
(Webb) Holmboe). Prema trećem gledištu no gole. Navedene spoznaje Camus (1934: 434–435)
(Greuter i dr. 1984) radi se o samo jednoj vrsti – Q. je odmah uvrstila u analitički ključ:
coccifera, dok je ime Q. calliprinos svedeno na status 1 a Mlade grančice (izbojci) su maljavo dlakave;
mlađega sinonima. hipoderma je dobro razvijena; Mezofil je debeo


Problem sigurnoga razlikovanja srodnih vrsta Q. preko 300 mikrometara, sastoji se od dva sloja
coccifera i Q. calliprinos pokušala je definitivno riješiti palisadnog parenhima: Q. calliprinos
b Mlade grančice (izbojci) su gole; hipoderma nije


francuska dendrologinja A. Camus (1934–1939) kada
je ustanovila da Q. calliprinos ispod gornje epiderme razvijena; mezofil je debeo ispod 250–280


mikrometara i ima samo jedan sloj palisadnog


ima dobro razvijen hipodermalni sloj, a Q. coccifera is parenhima:
Q. coccifera


pod gornje epiderme nema razvijen hipodermalni sloj.
Uvažimo li značajke anatomske građe lista i shvati mo
li pojam vrste u užem smislu (usp. Trinajstić 1990)


Prof. dr. sc. Ivo Trinajstić, Dunjevac 2, HR-10000 Zagreb,
Hrvatska/Croatia priklanjamo se gledištima prema kojima su Q. coc cifera