DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 21 <-- 21 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24 UDK 630* 164 + 188 (001) KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ CHOROLOGICAL AND PHYTOSOCIOLOGICAL CHARACTERISTICS OF Quercus Coccifera L. IN CROATIA Ivo TRINAJSTIĆ* SAŽETAK: Oštrika ili prnar (Quercus coccifera) zajedno s vrstom Quercus calliprinos jedna je od dviju usko srodnih vrsta. U taksonomskom smislu kompleks Q. coccifera agg. može se shvaćati na nekoliko načina. U jednom slučaju oba se taksona smatraju samostalnim vrstama – Q. coccifera i Q. calliprinos. U dru gom slučaju u statusu podvrste, razlikuju se Q. coccifera subsp. coccifera i Q. coccifera subsp. calliprinos. Slično je nomenklaturno rješenje i u statusu varijeteta. Napokon, postoji i gledište da je Q. calliprinos samo mlađi sinonim od Q. coccifera. U hrvatskom dijelu (Kvarnersko primorje, Dalmacija) istočnojadranskoga primorja oštrika je poznata s otoka Lošinja (Studenčić, Veli bok. Nerezine, Ćunski), Korčule (Lumbarda, Dominče), Mljeta (Saoplunara), poluotoka Pelješca (Orebić, Ruskovići, Potomje) i Konavala (Ćilipi, Pendovo Selo kod Cavtata). U fitocenološko-sintaksonomskom smislu oštrika izgrađuje posebnu šumsku zajednicu Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić. corr. Trinajstić, 2008 (= Orno-Cocciferetum H-ić, nom. illegit.) koja je pobliže proučavana u širem području Orebića (Orebić, Ruskovići) i njen je floristički sastav prikazan u tablici 1. Ključne riječi: Quercus coccifera, korološke i fitocenološke značajke, Hrvatska UVOD – Introduction Duž vazdazelenoga dijela Sredozemlja kompleks Osim toga, Q. calliprins vrlo često ima u listu dva sloja Quercus coccifera agg. prema jednom gledištu (usp. palisadnih stanica, pa je njegov mezofil debeo preko 300 Camus 1934-1939) obuhvaća dvije samostalne vrste mi krometara, dok Q. coccifera ima uglavnom samo je – Q. coccifera L. i Q. calliprinos Webb. Prema drugom dan sloj palisadnih stanica, pa debljina mezofila ne pregledištu (Schwarz 1936) radi se samo o jednoj vrsti – lazi 300 mikrometara. Isto tako mlade grančice (izbojci) Q. coccifera s dvije podvrste (subsp. coccifera i subsp. Q. calliprinos su maljavo dlakave, a Q. coccifera potpu calliprinos (Webb) Holmboe). Prema trećem gledištu no gole. Navedene spoznaje Camus (1934: 434–435) (Greuter i dr. 1984) radi se o samo jednoj vrsti – Q. je odmah uvrstila u analitički ključ: coccifera, dok je ime Q. calliprinos svedeno na status 1 a Mlade grančice (izbojci) su maljavo dlakave; mlađega sinonima. hipoderma je dobro razvijena; Mezofil je debeo Problem sigurnoga razlikovanja srodnih vrsta Q. preko 300 mikrometara, sastoji se od dva sloja coccifera i Q. calliprinos pokušala je definitivno riješiti palisadnog parenhima: Q. calliprinos b Mlade grančice (izbojci) su gole; hipoderma nije francuska dendrologinja A. Camus (1934–1939) kada je ustanovila da Q. calliprinos ispod gornje epiderme razvijena; mezofil je debeo ispod 250–280 mikrometara i ima samo jedan sloj palisadnog ima dobro razvijen hipodermalni sloj, a Q. coccifera is parenhima: Q. coccifera pod gornje epiderme nema razvijen hipodermalni sloj. Uvažimo li značajke anatomske građe lista i shvati mo li pojam vrste u užem smislu (usp. Trinajstić 1990) Prof. dr. sc. Ivo Trinajstić, Dunjevac 2, HR-10000 Zagreb, Hrvatska/Croatia priklanjamo se gledištima prema kojima su Q. coc cifera |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 22 <-- 22 --> PDF |
I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24 i Q. calliprinos dvije samostalne vrste. U tom je slučaju morje navela samo vrstu Q. calliprinos koja u listu u Hrvatskoj, a i u čitavom istočnojadranskom primorju, mora imati dva sloja palisadnih stanica i dobro razvijen uključivši u to i Crnu Goru, zastupljena samo vrsta Q. subepidermalni sklerenhimski sloj, što istočnojadrancoccifera. Tomu idu u prilog i anatomska istraživanja ske populacije nemaju, pa prema tomu pripadaju vrsti Bačića (usp.Bačić iMiličić 1988), koji je ana lizi-Q. coccifera, kako je to netom istaknuto. rao material Q. coccifera iz Korčule i ustanovio da naša Prema našem mišljenju Q. coccifera je na područjeoštrika ima u listu samo jedan sloj palisadnih stanica te jadranskoga primorja najvjerojatnije unijet tijekom grč ke da nema razvijen subepidermalni sklerenhimski sloj. kolonizacije toga prostora. Zbog toga smo ga, u sklo pu Moramo u ovoj prigodi spomenuti da je Camus korološke klasifikacije antropohora (usp. Trinajstić (1934: 463) pogriješila kada je za istočnojadransko pri-1975, 1976) uvrstili u skupinu helenopaleofita. MATERIJAL I METODE – Material and Methods Za korološku analizu rasprostranjenosti vrste Quercus Fitocenološke značajke as. Fraxino orno-Quercetum coccifera u Hrvatskoj poslužili su u prvom redu litera-coc ciferae prikazane su pomoću standardne florističke me turni podaci o rasprostranjenosti navedene vrste u Hrvat-tode Zürich-Montpellier. Vrste su raspoređene u karak skoj Raspored nalazišta prikazan je na slici 1. teristične vrste asocijacije, sveze, reda i razreda te pratilice. Slika 1. Nalazišta oštrike (Quercus coccifera L.) u Hrvatskom primorju: 1– Lošinj; 2 – Pelješac; 3 – Korčula; 4 – Mljet; 5 – Ćilipi; 6 – Cavtat Figure 1 Localities of kermes oak (Quercus coccifera L.) in Croatian Littoral: 1– Lošinj; 2 – Pelješac; 3 – Korčula; 4 – Mljet; 5 – Ćilipi; 6 – Cavtat |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 26 <-- 26 --> PDF |
I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24 of Korčula – Lumbarda, Korčula-Dominče (Trinajstić 1985); the island of Mljet – Saplunara (Adamović 1911, Regula-Bevilacqua and Ilijanić 1984, Trinajstić, n.p.); the Pelješac Peninsula – Orebić, Ruskovići (Visiani 1842, Horvatić 1958, Trinajstić 1984, 1985, 1985a) and Potomje (Trinajstić 1984, 1985, 1985a). In the Dubrovnik littoral (Konavli), the kermes oak is known from the region of Ćilipi and Pendovo Selo, to the east of Cavtat (Trinajstić 1983). The first data on the phytosociological and syntaxonomic characteristics of Q. coccifera in our country are reorted from the region of Orebić on the Pelješac Peninsula by Horvatić (1958) who describes a separate forest association, the Orno-Cocciferetum ass. However, in compliance with the current international syntaxonomic rules (Weber and co. 2000) , binomial “Orno- Cocciferetum” is illegitimate and therefore was necessary (cf. Trinajstić 1984) to alter this name into “Orno-Quercetum cocciferae”, but to keep the suthorship “H-ić. 1958”. Finally, another correction was made to the name of the said association in to Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić., corr. Trinajstić 2008 (cf. Trinajstić 2008). Floristic composition and floristic structure of the so far studied stands of the Fraxino orno-Quercetum cocciferae ass. in Croatia are shown in the attach ed Table 1. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 23 <-- 23 --> PDF |
I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24 REZULTATI – Results Korološke značajke vrste Quercus coccifera u Hrvatskoj – Chorological characteristics of Quercus coccifera in Croatia U Hrvatskoj je Quercus coccifera razmjerno rijedak, nazočan na malom broju lokaliteta. Tako Visiani (1842: 209) među prvim botaničarima postlinejskoga razdoblja kao nalazišta oštrike u Hrvatskoj navodi Nerezine na otoku Lošinju i poluotok Pelješac (“Hab. in sylvaticis inslarum Osero circa Neresine et Sabioncello”). Treba na pomenuti da isti autor na mnogo mjesta poluotok Pelješac (Sabioncello) smatra otokom (“insula”). Razmjerno najpotpunije podatke o pridolasku oštrike u Hrvatskoj donosi Haračić (1905). On za o. Lošinj u Kvarnerskom primorju bilježi više lokaliteta – to su Studenčić, Veli bok, Nerezine i Ćunski. U Dalmaciji je Q. coccifera poznat s otoka Korčule – Lumbarda. Korčula- Do minče (Trinajstić 1985), otoka Mljeta – Saplunara (Adamović 1911, Regula-Bevilacqua Ili janić 1984, Trinajstić n.p), poluotoka Pelješca – Ore bić, Ruskovići (Visiani 1842, Horvatić 1958, Tri najstić 1984, 1985, 1985a) i Potomje (Trinajs t i ć 1984, 1985, 1985a). U širem dubrovačkom primorju (Ko navlima) poznat je iz područja Ćilipa i Pendovog Sela, kod Cavtata (Trinajstić 1983). Napokon, treba spomenuti da je na području Crne Go re Q. coccifera poznat iz priobalnoga dijela na lokalitetima Bažbuljak i Liman, te na padinama zaljeva Valdanos kraj Ulcinja (usp.Rohlena 1942, Trinajstić 1984). Fitocenološke značajke vrste Quercus coccifera u Hrvatskoj – Phytosociological characteristics of Quercus coccifera in Croatia Prve podatke o fitocenološko-sintaksonomskim zna -Pe lješcu opisuje posebnu šumsku zajednicu, as. Ornočajkama vrste Quercus coccifera kod nas donosi Hor -Cocciferetum. Međutim, u skladu sa suvremenim međuvatić (1958). On iz područja Orebića na poluotoku narodnim, sintaksonomskim pravilima (Barkman i dr. Tab. 1. As./Ass. Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić. (1958) 1985, corr. 2008 Broj snimke/Nr. of relevé: 1 2 3 4 S/4 Veličina snimke/Surface of relevé m2: 100 100 100 100 / Broj vrsta u snimci/Nr. of species pro relevé: 15 18 12 16 15 As./Ass.: Quercus coccifera 4.4 5.5 5.4 4.4 4 Fraxinus ornus + + + 3 Sv./Al.; Red/Order; Razred/Class: Pistacia lentiscus + 2.1 + 1.2 4 Rubia peregrine + 1.1 1.1 1.2 4 Smilax aspera + 1.1 1.1 2.2 4 Asparagus acutifolius + 1.1 + + 4 Rosa sempervirens + + + 3 Laurus nobilis + 4.4 2 Spartium junceum 2.2 + 2 Juniperus oxycedrus + 1.1 2 Lonicera implexa + + 2 Olea sylvestris + + 2 Pinus halepensis + 1 Pistacia terebinthus + 1 Lonicera etrusca + 1 Arisarum vulgare + 1 Pratilice/Companions: Brachypodium retusum 3.2 2.2 3.2 + 4 Hedera helix 1.1 1.1 + + 4 Dorycnium pentaphyllum 1.1 + 2 Psoralea bitumonosa + + 2 Lotus corniculatus var. hirsutus + + 2 Trifolium angustifolium + + 2 Coronilla emeroides + 1 Frangula rupestris + 1 Paliurus spina-christi + 1 Celtis australis + 1 Tamus communis + 1 Sintaksonomija/Syntaxonomy: Sveza/Aliance: Quercion ilicis Br.-Bl.; Red/Order: Quercetalia ilicis Br.-Bl.; Razred/Class: Quercetea ilicis Br.-Bl. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 24 <-- 24 --> PDF |
I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24 1976, 1986, Weber i dr. 2000) binom “Orno-Cocci feretum” je ilegitiman, pa je bilo potrebno (usp. Tri najs tić 1984, 1985) navedeno ime preoblikovati u Orno-Quercetum cocciferae sa zadržavanjem autorstva “H-ić 1958”.Isto tako izvršena je još jedna korekcija imena navedene asocijacije u Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić. (1958) 1985, corr. Trinajstić 2008 (usp. Trinajstić 2008). Osim as. Fraxino orno-Quercetum cocciferae, Q. coccifera je zastupljen i u sklopu šumskih sastojina crnike (Quercus ilex) u Saplunari na otoku Mljetu, te u Konavlima (Ćilipi, Pendovo Selo kod Cavtata) u sklopu as. Querecetum ilici-virgilianae (Trinajstić 1983, 1984, 1985, 2008). Zasada sastojine s otoka Lošinja i one iz Lumbarde na otoku Korčuli nisu fitocenološki analizirane. Naime, sastojine iz širega područja Lumbarde nisu svojevremeno bile dostupne, jer se nalaze u onom dijelu zaljeva Pržino, na kojemu su bile smještene postrojbe i objekti JNA, kamo je pristup bio zabranjen. Isto tako, populacija oštrike u trajektnoj luci Dominče nedaleko od grada Korčule nije bila prikladna za fitocenološko-sintaksonomsku analizu, jer zauzima ograničenu površinu i razvijena je samo fragmentarno. Samo se usputno može spomenuti, radi potpunijeg uvida u predmetnu problematiku, da su i na području Crne Gore sastojine oštrike, također, sintaksonomski proučavane (usp. Trinajstić 1984). Tu one, slično kao i u Hrvatskoj, pripadaju as. Fraxino orno-Quercetum cocciferae Neće biti na odmet, posebice na temelju najnovijih nomenklaturnih rješenja, da na jednom mjestu ponovno iznesemo floristički sastav i sintaksonomsku strukturu do sada proučenih sastojina oštrike i crnoga jasena u Hrvatskoj, što je prikazano u priloženoj tablici 1. RASPRAVA – Discussion Quercus coccifera je duž istočnojadranskoga primor ja vrlo značajno raspoređen. Kao što je to općenito pozna to, hrastovi u zavisnosti od ekoloških čimbenika nekoga područja zauzimaju od prirode, u pravilu, veće ili manje, ali suvisle površine. Nasuprot tomu, Q. coccifera u istočnojadranskom primorju zauzima uglavnom malene, međusobno vrlo udaljene i oštro ograničene površine, a njegova recentna nalazišta na tom području u potpunosti se podudaraju s naseobinama, nastalim tijekom grčke kolonizacije. Naime, također, je dobro poznato da su Q. coccifera tijekom staroga vijeka širili Grci, a njemu vrlo srodnu vrstu Q. calliprinos širili su Feničani. Na tim, usko srodnim vrstama parazitira ušenac Vermilio kermes (= “Coccus ilicis”, pa otuda epitet “coccifera” – nositelj ušenca kokce). Ženka toga ušenca proizvodi posebnu crveno-grimiznu boju kermes (u francuskom jeziku naziv za oštriku upravo je “chene kermes”). Navedena boja je u starom vijeku služila za bojenje vunenih tkanina, o čemu je nedavno bilo govora na drugom mjestu (T rinajstić 2007). Ta činjenica, posebice s obzirom na istočnojadransko primorje, bila je najvjerojatnije uzrokom da su nalazišta vrste Q. coccifera i u Hrvatskom i u Crnogorskom primorju povezana s grčkim naseobinama na Jadranu tijekom staroga vijeka. U smjeru od sjevera prema jugu, kako je i uvodno istaknuto, to su na Lošinju lokaliteti Studenčić, Veli bok, Nerezine i Ćunski (Haračić 1905), šire područje Orebića i Potomje na Pelješcu, Dominče i Lumbarda na Kor čuli, Saplunara na Mljetu, Ćilipi i Cavtat (grčki Epidaurus) u Konavlima, kao i zaljev Valdanos sjeverno, te Liman i Bažbuljak južno od Ulcinja u Crnoogorskom primorju(Rohlena 1942, Trinajstić 1985). U skladu s najnovijim nomenklaturnim pravilima (usp. Weber i dr. 2000) kod imenovanja sintaksona u statusu asocijacije ustalila se praksa da rodovno ime taksona u prvom dijelu binoma sintaksona bude navedeno prema uobičajenom imenu roda, iako su i druga imena za cijeli opseg roda ili samo njegov dio validna i legitimna. Tako u našem slučaju ime roda Fraxinus ima prednost pred imenom roda Ornus. Osim toga, kada u opsegu nekoga roda postoji više vrsta, potrebno je u imenu sintaksona navesti i ime vrste, u našem slučaju Fraxinus ornus, odnosno u prvom dijelu binoma sintaksona navesti Fraxino orno. Budući da je prvi dio binoma sintaksona u dativu to latinskom za drugu i treću deklinaciju u našem slučaju treba pisati Fraxino orno-, a ne Fraxino (dat.) orni (gen.). kako je to (usp. Tri najstić 2008) nedavno provedeno. ZAKLJUČAK – Conclusion Dva usko srodna taksona – Quercus coccifera i Q. calliprinos mogu se u taksonomskom smislu tretirati na tri načina – 1. kao samostalne vrste – Q. coccifera L. i Q. calliprinos Webb; 2. kao jedna vrsta s dvije podvrste – Q. coccifera subsp. coccifera i Q. coccifera subsp. calliprinos (Webb) Holmboe 3. jedna jedinstvena vrsta – Q. coccifera, dok je Q. calliprinos samo mlađi sinonim. Na području istočnojadranskoga primorja, s obo zirom na korologiju, rasprostranjena je samo vrsta Q. coccifera, oštrika ili prnar. U Hrvatskoj je oštrika zastupljena od otoka Lošinja na sjeveru, do širega područja Cavtata na jugu, a u Crnoj Gori zauzima širi prostor oko Ulcinja. U fitocenološko-sintaksonomskom pogledu Q. coccifera na području istočnojadrankoga primorja izgrađuje posebnu šumsku zajednicu, koju je Horvatić (1958) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 25 <-- 25 --> PDF |
I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24 iz okolice Orebića na poluotoku Pelješcu, u statusu aso-menovati u Orno-Quercetum cocciferae H-ić. 1958 cijacije, opisao i proučio pod imenom “Orno-Coccifere-(usp. Trinajstić 1985), te napokon u Fraxino ornotum”. Zbog nomenklaturnih razloga, a u skladu sa Quercetum cocciferae H-ić. (1958) 1985, corr. T rinajsuvrememnim sintaksonomskim nomenklaturnim pravi-stić 2008 (usp. Trinajstić 2008). lima, bilo je potrebno navedenu asocijaciju najprije prei- LITERATURA – References Adamović, L., 1911: Die Pflanzenwelt Dalmatiens. Leipzig. Bačić, T., D. Miličić, 1988: Leaf anatomy of a Quer cus coccifera L. from the east Adriatic Coast. Acta Bot. Croat. 47: 135–144. Barkman, J. J., J. Moravec, S. Rauschert, 1976: Code of Phytosociological Nomenklature. Vegetatio 32: 131–185. Barkman, J. J., J. Moravec, S. Rauschert, 1986: Code of Phytosociological Nomenklature. 2nd Ed. Vegetatio 67: 145–195. Camus, A., 1934–1939: Les Chenes – Monographie du genre Quercus 2. Encyclopédie de Sylviculture 7. Paul Lechevalier. Paris. Haračić, A., 1905: L’Isola di Lussin, il suo clima e la sua vegetazione. Lussinpiccolo. Horvatić, S., 1958: Tipološko raščlanjenje primorske vegetacije gariga i borovih šuma. Acta Bot. Croat. 17: 7–78. Regula-Bevilacqua, Lj., Lj. Ilijanić, 1984: Analyse der Flora der Insel Mljet. Acta Bot. Croat. 4e 3: 119–142. Rohlena, J., 1942: Conspectus florae montenegrinae. Praha. Schwarz, O., 1936: Monographie der Eichen Euro- pas und Mittelmeergebietes. Repert. Spec. Nov. Regni Veg. Sonderbeih. D, 1–400. Trinajstić, I., 1975: Kronološka klasifikacija antropohora s osvrtom na helenopaleofite jadranskog primorja Jugoslavije. Biosistematika 1(1): 79–85. Trinajstić, I., 1976: Chronological classification of the anthropochors. Fragm. Herbol. Jugol. 2: 27–31. Trinajstić, I., 1983: Mješovite zimzeleno-listopadne šume crnike i duba (Quercetum ilicis-virgilianae ass. nov.) južnojadranskog primorja. Akad. Nauk. Umj. BiH. Radovi 27, Odj. Prir. Mat. Nauk. 21: 525–530. Sarajevo. Trinajstić, I., 1984: Sulla sintassonomiá della vegetazione sempreverde della classe Quercetea ilicis Br.-Bl. del litorale adriatico jugoslavo. Not. Fitosoc. 19(1): 77–98. Trinajstić, I., 1985: Fitogeografsko-sintaksonomski pregled vazdazelene šumske vegetacije razreda Quercetea ilicis B. – Bl. u jadranskom primorju Jugoslavije. Poljopr. Šum. Titograd 31(2–3): 71–96. Trinajstić, I., 1985a: Pregled flore otoka Korčule. Acta Bot. Croat. 44: 107–130. Trinajstić, I., 2007: Značenje grčkih i feničkih kolonija za objašnjenje današnje rasprostranjenosti vrsta Quercus coccifera L. i Q. calliprinos Webb u Sredozemlju. 2. hrvatski botanički kongres. Knjiga sažetaka: 53–54. Zagreb. Trinajstić, I., 2008: Biljne zajednice Republike Hrvatske. Akademija šumarskih znanosti, Zagreb. 179 str. Weber, H., H. Moravec, J-P. Theurillat, 2000: International Code of Phytosociological Nomenclaturee 3th Ed. Journ. Veget- Sci. 11: 739–768. SUMMARY: According to some viewpoints (Camus 1934–1939) all along evergreen part of the Mediterranean the Quercus coccifera agg. comprises two species, namely Q. coccifera L. and Q. calliprinos Webb. According to other viewpoint (Schwarz 1936) the question concerns one species only – Q. coccifera with two subspecies (the subsp. coccifera and the subsp. caliprinos (Webb) Holmboe). The third viewpoint (Greuter and co. 1984) is that the question concerns one species – Q. coccifera, the name Q. calliprinos being reduced to a younger synonym status. Relatively the most complete data on the presence of the kermes oak (Q. coccifera) in Croatia are given by Haračić (1905). He reports severasl localities for the island of Lošinj in the Kvarner littoral. These are Studenčić, Veli bok, Nerezine and Ćunski. In Dalmatia Q. coccifera is known from the island |