DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 59     <-- 59 -->        PDF

M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64


Stanje šumskih komunikacija u privatnom šumoposjedu


State of forest roads in private forests


Komercijalno korištenje šumskih resursa i izgradnja
šumskih komunikacija su u vrijeme socijalističkog druš tvenog
uređenja uglavnom bili koncentrirani na državne
šume. Malobrojne šumske ceste, koje su u komunikacijskom
smislu “otvorile” privatne šumoposjede, izgradile
su po pravilu javne šumarske tvrtke u sklopu aktivnosti
usmjerenih ka gospodarenju velikim kompleksima državnih
šuma. Za razliku od privatnih šumoposjeda koji su
u većini slučajeva fragmentirani i mali po površini, izgradnja
šumskih komunikacija na velikim površinama
državnih šuma sa dovoljno velikom drvnom zalihom,
osiguravala je ekonomsku isplativost šumarskih aktivnosti.
Na taj način su privatne šume ostale nedovoljno
“otvorene”, što je za posljedicu imalo nizak intenzitet
pro vođenja mjera gospodarenja, te odsutnost mjera planiranja,
uzgoja i zaštite.


Prosječna otvorenost državnih šuma u Hrvatskoj kojima
gospodari poduzeće “Hrvatske šume” d.o.o. iznosi
11,82 m/ha (uključujući sve kategorije cesta) a do 2015.
godine se planira dostići otvorenost od 14,72 m/ha
(Pentek i dr. 2007). Podaci koji se odnose na otvorenost
privatnih šuma nisu dostupni, ali se sa sigurnošću
može tvrditi da je ona niža nego u državnim šumama.
Posljednjih se godina poduzimaju napori za unaprijeđenje
postojećeg stanja (Vlahinja 2001). Tako je u
2008. godini izgrađeno preko 70 km šumske infrastrukture
u privatnom šumoposjedu, a do kraja 2009. godine
izrađeni su troškovnici za izradu novih prometnica u
ukup noj dužini od 98 km (T rninić 2008). Pomoću šumarske
savjetodavne službe, privatni šumovlasnici mogu
koristiti državne subvencije za radove projektiranja i održavanja
šumske infrastrukture, iz sredstava prikupljenih
na osnovi općekorisnih funkcija šuma.


Nacionalnom inventurom šuma u Srbiji nisu prikupljeni
podaci o stanju i gustoći mreže šumskih komunikacija
u privatnim šumama. Zbog toga se i dalje može smatrati
da je “otvorenost komunikacija u privatnim šumama
rezultat procjene i kao takva nepouzdana” (Nikolić
1986). Prema službenim podacima koji su objavljeni u
Statističkom godišnjaku Srbije, dužina šumskih cesta u
2007. godini iznosila je 12.357 km mekih cesta, 3.407 km
tvrdih cesta i 207 km modernih cesta. Prema istom izvoru,
ukupna površina šuma u Srbiji iz nosi 2,252.400 ha
(2009). S ekonomskog gledišta interesantna su istraživanja
privatnih šuma u brdsko-planinskim krajevima u
kojim je utvrđeno da “... i pored usitnjenosti šuma po vlasništvu,
šumske parcele raznih vlasnika ipak čine jedins t ven
šumski kompleks koji sa aspekta održivog korištenja
ima perspektivu ukoliko ima adekvatnu mrežu šumskih
komunikacija” (Petrović 1985).


Šume B-H su u načelu nedovoljno otvorene, što za
posljedicu ima neravnomjernu realizaciju etata na cijeloj
površini. To se pogotovo odnosi na degradirane šume
i panjače, kao i na šume u privatnom vlasništvu. Po poda
cima prve inventure šuma na velikim površinama
(1964–1968 godine), otvorenost šuma jele, smre ke i
buk ve iznosila je 3,51 m/ha, a visokih bukovih šuma
sve ga 1,99 m/ha (Matić i dr. 1971). Polovicom 80-ih
godina prošloga stoljeća, prema Dugoročnom programu
razvoja šumarstva u B-H za razdoblje 1986–2000.
(1986), prosječna otvorenost državnih šuma iznosila je
4,72 m/ha (6,5 m/ha u visokim šumama i 2,9 m/ha u panjačama).
Sadašnja otvorenost šuma u Federaciji B-H
procjenjuje se na 7–10 m/ha (Pašalić 2007), što po
nekim autorima predstavlja minimalnu gustoću mreže
šumskih cesta potrebnu za racionalno gospodarenje u
B-H uvjetima (Bajrić 2005). Precizni podaci o razvede
nosti šumskih cesta u privatnim šumama nisu dostup ni,
ali se očekuje da će se do njih doći nakon Nacionalne
inventure šuma koja je u tijeku.


TEORETSKI OKVIR, MATERIJAL I METODE
Theoretical Framework, Materials and Methods


Interesi vlasnika privatnih šuma u Hrvatskoj, Srbiji i
B-H nisu artikulirani kroz interesne udruge na nacionalnoj
razini. Ova činjenica nije u skladu sa Pluralističkom
teorijom(Truman 1951), pokojojjepostojanjeinteresnih
udruga u kontekstu ostvarivanja zajedničkih interesa
pojedinaca, jedna od najznačajnijih karakteristika
modernog ljudskog društva. Nedostaci Pluralističke teorije
nastojali su se upotpuniti Teorijom kolektivne akcije
(Olson 1965), koja polazi od pretpostavke da djelovanje
interesnih udruga rezultira nekom vrstom javnog
dobra ili koristi svim članovima udruge. Uz Teoriju kolektivne
akcije, fenomen različitih obrazaca ponašanja u
malim i velikim grupama analiziran je i u okviru Teorije
razmjene (Salisbury 1969), koja, polazeći od činjenice
da udruga predstavlja nehomogenu skupinu u
pogledu članstva, interesnu udrugu promatra kao dinamičan
sustav. Olsonova Teorija kolektivne akcije kritizirana
je i od Teorije kritične mase (Marwell i Oliver
1993), po kojoj velike grupe nisu homogene već heterogene
skupine, u kojima pojedinci pažljivo prate ponašanje
ostalih članova grupe i ne ponašaju se uvijek
potpuno racionalno.


U ovom radu postavljena je hipoteza prema kojoj je
spremnost za interesno povezivanje izraženija kod onih
aktivnosti koje iziskuju značajnija financijska sredstva,
kao što je to slučaj sa izgradnjom šumskih cesta. Osnovni
cilj ovog istraživanja je utvrđivanje spremnosti privatnih
šumoposjednika u Hrvatskoj, Srbiji i B-H, da u