DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 91     <-- 91 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI BOOKS AND MAGAZINES
(Scientific and professional)


HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA


Dr. sc. Slaven Ravlić, glavni urednik Hrvatske enciklo
pedije, na promociji jedanaestog, posljednjeg sves ka
Hrvatske enciklopedije, koju je promovirao 10. studenoga
2009., rekao je kako je ovo treći pokušaj izdanja
Hrvatske enciklopedije pod tim imenom u Hrvatskoj.
Prvi pokušaj zbio se 1887. u Osijeku, gdje su Ivan Zoch
i Josip Mencin pokrenuli Hrvatsku enciklopediju – objavljena
su dva sveska do Gzel. Drugi je pokušaj 1938.
u Zagrebu, gdje je Mato Ujević pokrenuo Hrvatsku enciklopediju
– objavljeno je pet svezaka, a peti je svezak,
koji završava člankom elektrika, objavljen početkom
svibnja 1945., uglavnom uništen. Ovaj treći pokušaj započeo
je 1997., a prvi je svezak objavljen 1999. Danas
smo promovirali jedanaesti zadnji svezak i time enciklo
pediju završili kao cjelinu.


Jedanaesti svezak najveći je do sada. Ima 932 stranice,
od toga 864 stranice osnovnog enciklopedijskog
teksta, 48 stranica priloga u boji te 20 stranica uvodnih
obavijesti i objašnjenja. Sadržava 5942 članka iz 122
stru ke, koje je napisalo 320 suradnika. Obuhvaća natuknice
od slova Tr do Ž, od članka trabakul (jadranski
jedrenjak) do članka Žylka Uladzimir (bjeloruski
pjesnik). Između tih dvaju članaka nalaze se članci različitih
tipova i veličina, od mikropedijskih čanaka od
nekoliko redaka do opsežnih mikropedijskih sinteza
opsega knji ge. I ovaj svezak sadrži velike preglede država
i naroda (Turci i Turska, Ukrajinci i Ukrajina,
Uganda, Vatikan, Velika Britanija, Židovi), struka i djelatnosti
(turizam, uprava, vatrogastvo, vinogradarstvo,
zdravstvo, zrakoplov stvo), institucija, ideja, tehničkih
sredstava, zemaljs kih i svemirskih stvari (Ujedinjeni
na rodi, utopija, ustav, zrakoplov, željeznica, Venera,
Zem lja, vulkani,www, život), te mnogobrojne biografske
članke o filozofima i znanstvenicima (Vico, Wittgenstein,
Weber), piscima (Mark Twain, Voltaire),
skla dateljima (Verdi, Wagner), filmskim glumcima
(Liv Ulman, John Wayne), vojskovođama i državnicima
(Trocki, Tuhačevski, Washington, Wilson).


Hrvatska je problematika u okviru nekih od spomenu
tih članaka (npr. u člancima turizam, vatrogastvo,
željeznica i Židovi), ali ona je obrađena i u posebnim
člancima: od Trogira, Varaždina, Zadra i Zagreba, Vukovara
i vukovarske bitke, Velebita, Vojne krajine i
Zrin sko-frankopanske urote, do brojnih biografskih
čla naka: od pjevačice Milke Trnine i Dunje Vejzović,
skladatelja Ivana Zajca, redatelja Antona Vrdoljaka i
Dušana Vukotića, glumca Ivice Vidovića, pjesnika
Tina Ujevića i Viktora Vide, mineraloga Frana Tućana i
šumarskog stručnjaka Aleksandra Ugrenovića, poli histora
i leksikografa Mate Ujevića, Pavla Rittera Vitezovi
ća i Fausta Vrančića, teoloških pisaca Josipa Tur činovića
i Tome Vereša, vojskovođa i banova iz obi telji
Zrinski (Jurja, Nikole, Petra, Nikole Šubića) do političara
Mike Tripala, Ante Trumbića i Franje Tuđmana,
aka demika Slavka Matića, redovitih profesora Šumarskog
fakulteta: Đure Nenadića, Jose Vukelića, Šime
Meštro vića, Mladena Figurića, Branimira Prpića, Đure
Rauša, znanstvenika i is tra ži va ča: Nikole Komlenovića,
Branimira Mayera, Jako ba Mar tinovića, Jose Gračana,
kao i lovačkih stručnjaka (Aloj zije Frković).


U 11 svezaka na 9272 stranica Hrvatska enciklopedija
donosi više od 67.000 članaka, sa 17.000 crno-bijelih
priloga i 504 stranice u boji. Rezultat je rada 1100
vanjskih suradnika (autora i urednika) te različitih zavodskih
stručnjaka.


Čemu ova enciklopedija? Zašto danas uopće treba mo
enciklopediju ? Nekada su enciklopedije bile sređe no
i sistematizirano ukupno ljudsko znanje i malo toga
važnog je ostajalo izvan njih. No, ljudsko se znanje
uslo žilo, broj izvora se umnožio, količina informacija
silno je porasla, ali se njihova relevantnost i pouzdanost
smanjila. U slavnoj Wikipediji, koju svako od nas
ponekad koristi, ima sjajnih članaka, ali i potpuno nepouzdanih
i proizvoljnih, a uz to postoji disproporcija i
prevlast popularne kulture, a krajnja reduciranost i
nepouzdanost obrade važnih područja (npr. prava, medicine,
pa i povijesti). Zato su profesionalne enciklopedije,
kao proizvod vrhunskog znanja i umijeća, postale
neka vrsta vodiča koji sređuje i sistematizira ukupno
znanje i čuva neke standarde. Enciklopedija daje jedan
korpus pouzdanog, vjerodostojnog znanja, koje je takvo
jer ih rade vrhunski stručnjaci.


U redu, mogao bi reći netko upućeniji, ali zar za
našu zemlju onda nije bolje preuzeti ili prevesti neku
poznatu enciklopediju, npr. Britannicu. Cervantes bi
odgovorio: “Više zna glupan u svojoj kući, nego mudrac
u tuđoj.” Hrvatsku enciklopediju nazivamo općom
enciklopedijom s pojačanom nacionalnom sastavnicom.
No, taj naziv vrijedi za Britannicu i sve druge
opće enciklopedije. Ipak, za mali narod i našu zemlju
tek ima puni smisao. Nijedna druga enciklopedija ne
može predstaviti činjenice o našoj zemlji, njezino nasljeđe
i postignuća u takvoj širini i potpunosti kao što
može “njezina” enciklopedija, i to bez prešućivanja i
skrivljavanja te predrasuda koje drugi mogu imati o
našoj zemlji i narodu. Uz to, nijedna druga enciklopedija
ne može izraziti naše posebno stajalište prema svijetu,
koje proizlazi iz našeg geopolitičkog smještaja,




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 92     <-- 92 -->        PDF

kulture i ekonomsko-političkih interesa, a očituje se i u
naizgled općim i neutralnim temama.


Opća enciklopedija je zamašan kolektivni pothvat,
koji zahtijeva vrhunski školovane osobe, ali i relativno
visoku opću znanstvenu razinu zemlje te povezanost i
integriranost leksikografa i njihove struke u znanstve nu
zajednicu. Zato je sposobnost izradbe takvih enciklopedija
jedan od pokazatelja zrelosti naše zemlje za
najviše kulturne pothvate.Tu tradiciju imaju velike europske
zemlje i narodi, ali tek neke srednje i manje,
među njima i Hrvatska. Hrvatska enciklopedija ne bi
mogla nastati bez čvrstog oslonca na tu tradiciju, koju
je institucionalizirao Leksikografski zavod. Naša je enciklopedija
takva, da parafraziramo Roberta Mertona,
“jer smo stajali na ramenima divova”. Koristili smo
glav nicu onih koji su stvorili hrvatsku tradiciju opće
enciklopedije, od Ujevićeve Hrvatske enciklopedije
preko Krležine Enciklopedije Leksikografskog zavoda
(ELZ-e) do njezina trećeg izdanja, Šentijine Opće enciklopedije.
Vjerujemo da se ta glavnica ovom enciklopedijom
uvećava.


Hrvatska enciklopedija nikad ne bi bila napravljena
samo sa stručnjacima Leksikografskog zavoda. Na pojedinim
svescima surađivalo je 30-ak radnika Zavoda i između
300 i 400 suradnika izvan njega. Vanjski suradnici
bili su kičma enciklopedije. U tom smislu Hrvatska enciklopedija
je izraz intelektualne sposobnosti naše sredine,
njene znanstvene, akademske i kulturne zajednice.
U 12 godina u njoj su surađivali naši istaknuti znan s tve
nici, mnogi od njih neprekidno, neki su počeli kao
pot puno afirmirani, drugi su bili poznati tek u užem
kru gu. U ovoj dvorani vidimo mnogo onih koji surađu ju
od 1. sveska.


Iz uže uređivačke jezgre tri su osobe posebno zaslužne:
prvi glavni urednik Dalibor Brozović, koji je svojom
upućenošću i tolerancijom stvarao poticajnu atmosferu,
njegov pomoćnik i od 4. sveska glavni urednik
August Kovačec, koji je radio od početka do kraja
projekta te glavni tajnik Darko Stuparić, koji je postavio
učinkovitu organizaciju. Uz njih, jedan član uredništva
osobito je bio zaslužan za stvaranje uvjeta za rad –
naš tadašnji ravnatelj Vladimir Pezo. Iz sjajne ekipe
pro fesionalnih leksikografa su Sanja Fabijanić, Velimir
Sipoš i Duško Štefanović, koji su od početka u užem
uredništvu enciklopedije. Uz to ističemo vrsne lektore,
korektore, tajnike, programere, upisivače, kartografe,
grafičare i ilustratore.


Hrvatska enciklopedija izrađena je za nešto više od
12 godina, čime je znatno skraćen planirani rok od 18
mje seci po svesku. Kada je objavljen prvi svezak 1999.,
poznati je književni kritičar najavu da će izlaziti takvim
ritmom i da će zadnji 11. svezak izaći 2014. nazvao
“bajkom za sastavljače državnog proračuna”. Ta sumnja
nas je dugo pratila, jer se činila realnom (na promociji 6.
sveska 2004., rečeno je da je “pređena polovica puta”).
Nije bilo jednostavno. Premošten je vremenski jaz između
3. izdanja Opće enciklopedije i HE, ali i daleko
veći jaz između sustava i država za koje su bile vezane.
Informatička tehnologija omogućila je brži završetak
10-godišnjeg razmaka između 1. i 11.sveska, ali i popravljanje
propusta i nepreciznosti te stalne dopune i dorade.
U budućnosti HE će se nastaviti u raznim oblicima
(općem, nacionalnom i strukovnom) i raznim medijima
književnom, elektroničkom, internetskom. Temelji za to
sad su stvoreni, zaključio je glavni urednik.


Na kraju, slobodni smo predložiti Akademiji šumars
kih znanosti da razmotri mogućnost izrade Hrvatske
šu marske enciklopedije.


Joso Gračan,
urednik za šumarstvo


L’ ITALIA FORESTALE E MONTANA


(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje
Akademije šumarskih znanosti-Firenze)


Iz broja 35. rujan-listopad 2009. godine izdvajamo:


Orazio Ciancio: Šumarstvo između filozofije i
znanosti


U ovom članku prof. Orazio Ciancio, predsjednik
talijanske Akademije šumarskih znanosti, iznosi svoja
razmišljanja o poziciji i shvaćanju šumarstva u izmijenjenim
odnosima šuma – čovjek.


Posljednjih desetljeća registrirane su promjene koje
znakovito utječu na poimanje vrijednosti koje daje šu ma.
Nove vizije su snažno oborile tradicionalne koncepcije,
koje su smatrale šumu zajednicom stabala,
praktički tvornicom koja proizvodi drvo pod otvorenim
nebom. Najsadržajnije promjene očituju se u načelu sustavnog
šumarstva.


Klasično šumarstvo, koje se aktualno podučava u fakultetskoj
nastavi je teoretski i praktički zasnovano na
eksperimentalno stečenim iskustvima. Tako ispada da
već odavno imamo kompletno izdanje o mnogostrukim
i kompleksnim fenomenima koji se događaju u šums kim
biološkim sustavima nakon kulturnih zahvata.


Ali to nije prihvatljivo, u suprotnosti je s načelima
teorije o spoznaji, jer je u znanosti sve promjenjivo i ne
može ostati konačno. Od homo sapiensa na dalje, čovjek
je stalno u potrazi za istinom, za znanstvenom istinom
koja motivira kontinuirano istraživanje za otkriće ne po z natog,
a to je pogonska snaga koja donosi znanstveni ili
tehnološki napredak. U članku autor iznosi različite
znan stvene teorije šumarstva, s osobitim osvrtom na nji