DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 109 <-- 109 --> PDF |
IN MEMORIAM JOSIP Oj Marjane samotna planino Pored Spljeta pored živa grada ! Njetko negdje svoju sreću traži, A ja jadan ja bi sretan bio, Ja bi bolno srce umirio, Kad bi znao kad bi kazat mogo, Što mi mirno more oko tebe, Na prvom vrhu Marjana, pod obeliskom i bistom LukiBotiću,u mramornoj ploči upisani su ti stihovi Marjanu, splitskog i hrvatskog pjesnika Luke Botića, usputno čuvajući tim stihovima i duhom znamen i pojam Splita – Marjan. Naš dragi ko lega kako su ga od malena zvali Jozo, štitio je, obnavljao šumarskom znanošću i svojom stručnošću, ma rom, ljubavi i voljom čitav svoj rad ni vijek Park šumu i goru Marjan. Svih četrdeset svojih radnih godina i svojeg slobodnog vremena ugradio je i darivao borovoj šumi Marjana i gra du Splitu, Splićanima i furešti ma, še- tačima i namjernicima, prijate ljima i kolegama i onima koji su nalazili “jubav i sriću u marjanskoj borovoj škurici” te svima kojima je Marjan u srcu. Mnogi od njih iskaza li su mu na dan pogreba svoje štova nje, ispraćajem 28.srpnja 2009. na splitskom groblju Lovrinac, a zatim i pohranom u rodnom mu otoku Bra ču na Supetarskom groblju sv. Ni kole. Naš dragi kolega Jozo rodio se 14. srpnja 1940. godine u Supetru na otoku Braču od majke Franke rođ. Papić, kućanice, još živuće u poz nim 90.-tim godinama i od oca Din ka oboje iz Supetra, proživljavajući i djeleći svoje djetinjstvo uz sestru Pericu, braću Stipu i Franu, živeći skromno iz prihoda radničke obitelji ostvarenih od žuljavih i poš tenih ruku oca Dinka. Gotovo sva djeca su sa fakultetskom diplomom školovana trudom skromnih rodite lja na krševitom otoku Braču. BORIĆ, dipl. ing. šum.(1940–2009) Pram mjesecu il uzdiše sjetno, Il šapuće tihijem talašcem, A njekad se goropadno žesti, Oko tebe Marjane bjesni, I vale pljuskom o te lomi, Kad bi znao kad bi kazat mogo ... Osnovnu školu pohađa u Splitu, Sred nju šumarsku školu za krš u Spli tu, gdje stječe diplomu šumarskog tehničara 1959. godine. Kako mu sestra Perica živi u Sarajevu, upi suje tamo Šumarski fakultet, na kojemu diplomira s visokim ocjena ma 1964. godine. Nakon odslu ženja vojnog roka, s reputacijom odličnog stu denta, zapošljava se 17. srpnja 1965. godine u Institutu za šumar stvo u Sarajevu na mjestu asis tenta u Odjelu za šumsko sjemenarstvo i genetiku. Tada upisuje i po slijediplom ski studij, stječući stipendiju fran cuske vlade i biva upućen na spe cijalizaciju u Francusku iz podru čja šumarske genetike. Institut napušta 20. rujna 1970. godine. Zbog obiteljskih razloga vraća se u Split i već 21. rujna 1970. go- Pjesma Marjanu, Luka Botić dine nalazi svoje novo radno mjesto u Komunalnom poduzeću “Parkovi i nasadi” Split, gdje je postavljen na radne zadaće voditelja Odjela Park šume Marjan. Gotovo cijeli radni vijek (četrdeset godina) bio je sadržajno ve zan za vrlo osjetljive i suptilne poslove i obveze održavanja Park šume Marjan, u skladu s Osnovama gospodarenja za područje posebne namjene Park šume Marjan, koje su izrađivali poznati šumarski znanstvenici, akademik DušanKlepac iprof. dr. sc. Šime Meštrović, te naputci ma i savjetima iz znanstvenog rada dipl. ing. Žarka Vrdoljaka:” Park šuma Marjan, razvoj, sadašnje stanje i smjernice za budući tretman”.Teška je zadaća bila ispuniti očekivanja da Marjanska šuma živi i razvija se po načelima šumarske znanosti, a na za dovoljstvo njenih broj nih korisnika općekorisnih funk cija šuma i mora koje ga oplakuje, istovremeno zadirući zamalo u srce grada od dvije stotine tisuća pučana i njihovih gostiju. Posebice je to bio problem tijekom ljetnih m jeseci, da se na način i postupcima očuvaju vrlo osjet ljive, gotovo čiste borove šume od vatre i pojave požara. Tada nije bilo određenog radnog vremena, dan je bio isto što i noć. U organizaciji zaštite Marjana od požara, nije nastao ni jedan veći šumski požar, a oni nastali ili podmetnuti u začetku su spriječeni ili ugašeni. Njegova ideja je 1996. godine izgradnja požarne šumske prosjeke u pola visine |