DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 61     <-- 61 -->        PDF

D. Posarić: NAJVAŽNIJI RAZLOZI GUBITKA HRASTALUŽNJAKA(Quercus robur L.) IZ SASTOJINA... Šumarski list br. 3–4, CXXXIV (2010), 151-158
takve zaštite) utječu na prirast stabalaca hrasta u poje


di noj vegetaciji, ali bilo koji čimbenik samostalno goto


vo sigurno neće dovesti do odumiranja biljaka. Zbog
toga ih označavamo čimbenicima maloga utjecaja na
pro padanje pomlatka. No, i ovi čimbenici posredno utje ču
na propadanje, usporavajući rast hrastića i omogu ćavajući
konkurentskim drvenastim vrstama da ih brže
prerastaju i guše.


Korovska vegetacija u ovome stadiju, uz voluharice,
ima najveći utjecaj na propadanje hrastovih biljaka.
Zbog toga bi revirnik svakako trebao pronaći vremena
obići svaku sastojinu u stadiju pomlatka barem dva do
tri puta tijekom vegetacije, da može planirati radove
njege u godini kada su potrebni. Međutim, u praksi se
nerijetko nailazi na problem da se ovakve površine slabo
kontroliraju. Svaki bi odsjek u stadiju pomlatka trebali
ne koliko puta godišnje obići čuvar šume i revirnik, a ba rem
jednom i upravitelj šumarije. Bez kontrole stanja sa-
s tojine kalamiteti su uvijek mogući.


Okvirno se može reći da će se prva njega mlade sastojine
katkada obaviti još pod zastorom krošanja stare
sastojine, ali češće će to biti u drugoj ili trećoj vegetaciji
nakon dovršnoga sijeka (u prvoj vegetaciji nakon dovrš no
ga sijeka u pravilu nije potrebna njega). Drugi zahvat
najčešće slijedi nakon tri do pet godina od prethodne
njege. No, to nisu pravila kojih se možemo strikt no držati,
sve će zavisiti o stanju na terenu koje treba utvr diti
obilaskom cijeloga odsjeka. Pri donošenju odlu ke o potrebi
zahvata njege najveću pozornost valja obratiti na
visinu i bujnost rasta vrsta drveća koje su hrastu u ovoj
dobi konkurentne, a to su npr. grab, nizinski brijest,
klen, svib i sl. Trnoviti grmovi rijetkih krošnjica (npr.
crni trn i glogovi) hrastu najčešće nisu konkurencija, već
više zaštita. Uz uobičajene drvenaste vrste hrastovih
šuma (koje odreda rastu brže od hrasta u ovoj dobi) treba
istaknuti amorfu. U zonama povremenoga plavljenja ve-


Slika 3. Dio površine u nizi i bari kojim dominira amorfa
(Amorpha fruticosaL.).
Figure 3In lower and waterlogged parts of a terrain Indigo bush
(Amorpha fruticosaL.) is often a dominant vegetation.
(Foto –PhotoP. Bašić-Palković)


lika je vjerojatnost njezine obilate pojave, jer se u najvećoj
mjeri širi vodom (slika 3). U pravilu je nije poželjno
sjeći, jer nakon toga raste još brže, gušće i više.Treba je
povezivati žicom u snopove neposredno ispod krošnjica,
a ako je hrast u tim zonama nestao, popuniti što višim jasenovim
sadnicama. Određeni se uspjeh postiže i sad njom
kvalitetnih hrastovih sadnica u Tulijeve cijevi.
Ako ju se ipak njeguje klasičnim načinom presijecanjem,
tada se to mora činiti svake godine (čak i dva puta
godišnje) sve dok je glavna vrsta drveća ne preraste.
Utjecaj korovske vegetacije na propadanje hrastovih biljaka
vrlo je velik, posebice na nižim dijelovima obnovljene
površine (u mikrodepresijama).


Divljačkoja štetno utječe na hrast u ovome stadiju
nije više svinjska, nego srneća i jelenska. Ta divljač
svo jim brštenjem zadržava hrast niskim i posredno utje če
na njegovo propadanje omogućujući ostalim drve nastim
vrstama da brže prerastaju hrast, kao što je već
rečeno za defolijatore i pepelnicu. Zbog toga je iznimno
važno njegu raditi baš u godini kada je potrebna, ni prije
ni poslije.Ako se s njegom zakasni, konkurentske vrste
prerastaju hrast i guše ga. No, ako se njega napravi prije
no što je stvarno potrebna na površini koju ugrožava
divljač, čini se sljedeće: hrastići ostaju stršati iz nad os ta
le vegetacije kao “na pladnju” za divljač, us po rava im
se rast u visinu (jer ih ostala vegetacija više n e tjera na
to) te je presijecanjem trnovitih vrsta na plo hi (glogovi,
crni trn, divlja ruža i sl.) divljači omogućen nesmetan
pristup hrastovim biljkama. Zbog toga treba biti oprezan
i stručno procijeniti kada je njega potreb na, a kada
se bude radila, trnovite biljke (koje su najčeš će rijetkih
krošnjica) ostavljati uz hrastove biljke radi zaštite od
brštenja (naravno u mjeri u kojoj ih svojim zastiranjem
neće ugroziti). Može se reći da divljač (iako posredno)
utječe na gubitak hrastovih biljaka.


Najopasnijimišoliki glodavciza hrastiće su voluharice.
Protiv njih se vrlo teško boriti, a pojavljuju se kao
sve veći problem. One pregrizaju čitavo stabalce hrasta
ispod korijenova vrata (nekoliko centimetara ispod razine
tla), i to do promjera stabalca od 5–6 cm!Takva
biljka osuđena je na propast i vrlo se brzo osuši (slika
4).Ako je pregrizena tijekom vegetacije, na njoj se lišće
ubrzo osuši i to se vidi. No, ako je pregrizena u mirovanju
vegetacije, ona ostaje uspravna, i budući da su sve
biljke bez listova, ne vidi se da je uništena. Zbog toga je
nakon uklanjanja stare sastojine dovršnim sijekom još
godinama potrebno kontrolirati rade li voluharice štetu.
Ljeti se prolaskom kroz sastojinu gleda ima li osušenih
jedinki, a zimi se biljke moraju malo povući prema
gore. Ukorijenjena biljka neda se iščupati iz zemlje, dok
se pregrizena relativno lako čupa. Pri otkrivanju šteta
treba odmah početi suzbijati glodavce. Da bi se to mog lo
brzo i učinkovito napraviti, dobro bi bilo malo promijeniti
sadašnji način rada i prilagoditi ga suzbijanju ove
pošasti, i to na sljedeći način: Prije početka dovršnoga