DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2010 str. 100 <-- 100 --> PDF |
rano autor ispravlja staru, u više navrata ponovljenu, za-cije srnećih rogova s detaljnim opisima revira i godine bludu po kojoj bosanska kraška divljač, pa tako i divo-odstrjela daju naslutiti da je i kvaliteta trofeja bila na koza, u tjelesnom i trofejnom smislu zaostaje za onom s zavidnoj visini, odlikujući se jakim ružama, skladnim Alpa. rasponom, masom i bogatom ikrom.Visine grane ne- Najrasprostranjenija i najlovljenija korisna krupna koliko dobrih rogova s Grmeč planine i Osječenice iz divljač bila je srna, koja se, ako izuzmemo Kranjsku, 1903. mjerile su 30 i više centimetara, a nikakva rijetsmatrala najbrojnijom u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. kost nije bila dobrog srnjaka steći i na nadmorskoj vi- Posebno se to odnosi na razdoblje iza donošenja Za sini iznad 1700 m (srndać iz Klekovače, 1902). Zeca, kona o lovu (1893), kad je vlada “zaustavila većinu tog “skromnog poštenjačinu” i “ljubitelja ratarstva” loših navika” glede lovljenja ove divljači, naslijeđenih Laska stavlja na treće mjesto po važnosti. Najbrojniji je još iz dobaTuraka te prišla ustanovljenju državnih lo-u plodnoj savskoj nizini, u dolini Bosne, “a što više civišta, rezervata, zatvorenih za svaki lov. Brojne ilustra-vilizacija bude krčila šume, to će zec biti brojniji”. Ilidža kod Sarajeva – međunarodni centar u gađanju živih golubova Kako jelenske divljači u Bosni u to vrijeme nije bilo, od “glomazne korisne divljači” posljednja je predstavljena divlja svinja. Krajem 19.st. stanila je područje drinske oblasti okoVišegrada, šumske predjele između Travnika i Prozora, oko Tjentišta u Hercegovini i mnoge druge krajeve. Iako za tu divljač nije bilo lovostaja, uspješno se razmnažala pa čak i izvan granica rezervata. Lijepo se doimlje podatak da je tetrijeb gluhan u to vrijeme u BiH bio zastupljen “u veoma velikom broju”. Sam ga je autor najuspješnije lovio za proljetnog “rakolanja” u Konjuhu kodTuzle i Kladnja, u sjeverozapadnoj Bosni, kao i u Hercegovini ispodVolujka i Zelengore. Srodnika malog mu tetrijeba ili ruševca bilo je oko Travnika, osobito između Kupresa i Glamoča u planini Hrbljini, gdje je, kako bi se spriječio pad brojnosti, bio zaštićen. Brojna je bila i lještarka ili šumska jarebica koju Laska naziva “najukusnijom šumskom kokom u europskom svijetu ptica”, koja se poglavito lovila “živim mamcima”. Od poljskih koka bile su zastupljene poljska jarebica (trčka) i kamenjarka grivna, “duša životom neplodnog krša”. Često ispred pasa, zapisat će autor, istovremeno izlijeću i trčke i grivne. Dodajmo ovima i najmanju prepelicu pućpuru, koja u BiH ljeti živi kao gnjezdarica, a s jeseni, kad sa sjevera stižu velika jata, kao prolaznica, odmarajući se u Hercegovini na velikim poljima prosa. S dobrim psom ptičarom u kolovozu i rujnu dnevno je moguće na njih ispaliti i do 200 hitaca! Značajnu pažnju Laska posvećuje divljim golubovima, kojih “ima bezbroj, od teškog grivnjaša do ljupke gugutke u mostarskim vrtovima”. Posebno je bio brojan, u letu najbrži, golub pećinar, koji je redovito služio kao živa meta na međunarodnim natjecanjima u gađanju na golubove, koja su se svake godine održavala u elitnom kupalištu Ilidža kod Sarajeva, “nadmašivši tako ona u Monte Carlu “gdje su se uglavnom koristili samo domaći golubovi”! Pod “močvarnim i vodenim” lovom” Laska podrazumijeva lov na divlje patke i ostale ptice vodenih staništa po trščacima Mostarskog blata. Ti su lovovi redovito bili “plodonosni”, pa je meso patke gluhare i patke kržulje postalo izvrsno na- Slika3.Vrelo Bosne kod Ilidže, gdje su se krajem 19.st.održavala natjecanja u gađanju na divlje golubove pećinare (Foto: A.Frković) rodno jelo koje stanovništvu uz takva staništa nije smjelo nedostajati. Posebno “tople riječi” autor upućuje dugokljunki, šumskoj šljuki, koja od 1893. ,za razliku od ostalih europskih zemalja, u BiH uživa lovostaj od 1.siječnja do 17.kolovoza.Ada je tih ptica uistinu bilo u izobilju, autor iznosi podatak da je u kasnu jesen s osrednjim psom i sa ne više od 3–5 pogoniča u jednom danu sam ispalio i do 60 hitaca. Od krupnih predatora na smjeni dvaju stoljeća bila su zastupljena sva tri krupna predatora, sve tri velike zvijeri: smeđi medvjed, vuk i izvorni ris. Zbog šteta na domaćoj stoci za medvjeda i vuka vlada je od siječnja 1880. stala isplaćivati “taglije”, novčane nagrade i to za medvjeda 20, a za vuka 10 kruna. U razdoblju od 1880. do 1901. u BiH su ukupno ulovljena 1692 medvjeda ili prosječno 77 godišnje i 13.768 vukova (626) za koje su područne ustanove isplatile novčane premije u ukupnom iznosu od 171.520 kruna. U želji da medvjed “kao neusporedivi ukras domaće prirode” ne doživi sudbinu nekih već tada ugroženih vrsta životinja, vlast je ukinula nagrade i naložila pomnu zaštitu. Što se risa tiče, sam je autor 1883. u oblastiVolujak na svježem snijegu slijedio trag jednog odraslog risa, a da je ta najveća europska divlja mačka stanila ovo gorsko područje svjedoče imena pojedinih vrhova, poput Risovca, u čijem |