DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2010 str. 101 <-- 101 --> PDF |
korijenu riječi nalazimo ime risa. Zastupljene su i mno -ing. šum., nema ni naTrebeviću ni u BiH. Na str. 53 nage druge krznašice poput divlje mačke, lisice, jazavca, lazimo sliku direktora Direkcije šuma u Sarajevu, izobiju kuna, tvora, zerdava čiji ulov lovcu osigurava “li vjesnog baruna von Schillinga, stri na Trebeviću jepu godišnju zaradu od prođe krzna”. odstrijeljena strvinara: kostoberinu žutoglavu ili bra- Uz orlove, sokolove, jastrebove, škanjce, sove i dana, supa smeđeglavog ili starješinu i supa bjelogladru ge danje i noće ptice grabljivice BiH su stanili i vog. Prije nego ćeAustro-Ugarska okupirati Bosnu, ovi krupni pernati strvinari kojih već dugo, kako to reče divovi pernatog svijeta bili su jedina sanitarska služba, 3 jedan od recenzenata knjige SeadHadžiabdić,dipl.završit će ovo poglavlje Fr. B. Laska . Nadgrobni spomenici – nijemi svjedoci lovnih zbivanja Sljedeća dva poglavlja posvećena su lovcima, lovu i psima, posebno psima goničima “koje hrani samo lovačka strast” te živeći “od nanjušene divljači koju slijede”. Prije nego će odgovoriti na pitanje kako Bosanac lovi, Laska daje kraći osvrt na minulo razdoblje kad su ove prostore naselili Iliri (“veliki lovci ali i – pijanice”), potom Kelti pa Rimljani, čije će legije izvoditi lovove uz pomoć poraženog domicilnog puka i njihovih pasa. Konačno stigoše i Slaveni, posebno Hrvati, koji su te provincije trajno zaposjeli i nastanili. Kraljevstvo bosanskih vladara utihnut će za Stjepana Tomaševića, kojega je 1463. porazio sultan Muhamed II, a BiH pala pod tursku vladavinu puna četiri stoljeća, sve tamo do 1878., tj. do austrijske okupacije. Koji su načini lova korišteni i koja se divljač pretežito lovila moguće je iščitati s nadgrobnih spomenika bosanskih plemića, na kojima često nailazimo na slikovite prizore iz lova.Tu na kamenu uklesane naći ćemo scene pasa pri gonjenju divljači, strijelce s lukom i strijelom koji dočekuju “blago”, lovnog sokola pri naletu na jarebicu. Da je u to vrijeme Bosnu stanio i jelen, rječito kazuju nadgrobni spomenici u pećini Vjetrenici kod manastira Zavala ili onaj kod Ledinca nedaleko Mostarskog blata na kojima su vjerno prikazane scene lova na ove krupne rogate ljepotane. Stigavši iz onih zemalja koje predstavljaju kolijevku lovstva, Turčinzavojevač svojim je dolaskom dobio idealnu priliku da svojoj urođenoj strasti “da lovi i ratuje” dade u potpunosti oduška, posebice što je u osvojenim provincijama “bilo svih mogućih vrsta divljači i slavnih pasa”. Njima su se pridružili i poturice, kršćanski plemići koji su pre- šli na islam te njihovi, za Laskina boravka u BiH, izravni potomci, veleposjednici, begovi i age, od kojih su njih ne mali broj kao strastveni lovci “sav svoj imetakinvestiran u pse, spiskali u lovu”. Konačno, kako je lovio domaći bosanski lovac, bio on “bosanski muhamedanac” ili kršćanin? Izuzev njegove antipatije prema lovostaju (!), uistinu je savršen lovac, piše Laska. “Izdržljiv i uporan, s osmijehom prkosi svakom nevremenu, a ako cijeli dan zajedno sa svojim psima stoji na nogama a one zabole, tek tada pomišlja na odmor, tek tada se prisjeti da nije ništa ni jeo. Tad brzo baci svoj obrok, tanke kriške hljeba, psima, dok je njemu dovoljno nekoliko dimova iz čibuka i par fildžana kafe, kako bi opet živnuo”.Trezvena Slika4. Manastir Zavala sa spiljom Vjetrenicom u kojoj se čuva nadgrobni spomenik s prikazom lova na jelene skromnost, zadivljujući dar opažanja i besprijekorna hrabrost vrline su koje krase bosanskog lovca. Impresionirala ga je i njegova nevjerojatna moć u vođenju psa. Kako u svakom zrnju ima i kukolja, opisane su i one “mračne strane” bosanskog lovca. Vođen svojom neukrotivom strašću za lov, on još uvijek ne može zaboraviti svoje divlje nagone iz “slatkog vremena ranijeg turskog režima”, kad nije bilo zakona, kad je lov bio slobodan, kad su oštri psi pretraživali grmlje, a sve što bi se našlo ispred cijevi bilo je dobro došao plijen. “Bez lova nema junaka, nema junaka bez lova”.Sve te vrline i mane autor je vjerno opisao prisjećajući se brojnih lovačkih dana, skupnih lovova na divokoze, medvjede, ze 3 PremaObradoviću(1956.) do austrijske okupacije lov u BiH bio je slobodan, a divljači je bilo u izobilju. Dokinućem slobode lova, lov postaje državnim regalom, a pravo lova ishođenjem lovne karte. Nju su dobili mahom feudalci i režimski ljudi. Lo vila se korisna divljač koje je bilo sve manje, a umnožili se predatori. |