DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2010 str. 103 <-- 103 --> PDF |
Igman (41.453 ha) i peti rezervat, lokacija: Maglić-Ze lengora-Lelija (43.227 ha) 4.Šesti rezervat na lokaciji Vitorog-Hrbljina-Malovan ukupne površine 64.923 ha, osnovan je četiri godine kasnije, 1897., poglavito zato kako bi se tetrijebu gluhanu i tetrijebu ruševcu “koji su se tamo stali veselo razmnožavati” pružio potreban mir.Ada su ga dobile ne samo šumske koke nego i ostala divljač, Laska ustvrđuje da ni u jednom od rezerva ta “već deset godina zapravo nije ni jednom pu 5 cano”!Akakvo je stanje danas? . Slika6. Prizor iz šestog rezervata za divljač: Vitorog-Hrbljina- Malovan; na slici Kupreška vrata, u pozadini Kupreško polje (Foto: A.Frković) I na kraju riječ-dvije o odredbama Zakona o lovu čiji je pravni karakter sadržan u prvom članku Zakona a glasi: Lov u Bosni i Hercegovini je državno vladarsko pravo. Sljedećih deset članaka posvećeno je lovačkim dozvolama (Tko god se želi baviti lovom mora u okružnoj oblasti izvaditi lovačku dozvolu), načinu njihova ishođenja i trajanja, odbijanja izdavanja odnosno oduzimanja. Lov je na dlakavu i pernatu divljač dozvoljen samo lovačkom puškom. U pojedinačnom lovu jedan lovac smije izvoditi najviše dva psa. Lov se može vršiti: dočekom na čeki, prikradanjem, pretraživanjem, pojedinačno ili skupno. Ovo potonje uz prethodno odobrenje okružne LITERATURAMacan, T.(1971). Povijest hrvatskog naroda. Školska knjiga, Zagreb, str. 232. Obradović,Lj. (1956). Divljač i lov. U: Bosna i Herce govina. Enciklopedija Jugoslavije 2, str. 110–111. Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb. Slika7.Rijeka Vrbas u nizinskom dijelu; izvirući pod planinom Vranicom u gornjem toku probija se kroz planinske klisure i dubodoline, staništa plahe divokoze. (Foto: A.Frković) ustanove.Tetrijeb se lovi u proljeće u vrijeme parenja priskakivanjem, a lještarka vabljenjem. Zakon izričito za branjuje ustanovljenje lovačkih zadruga “u svrhu stjecanja dobiti i zaključivanje ortakluka u svrhu prodaje divljači (čl.14). Osim tetrijeba, koji se – uz jesenske lovove smio loviti i u proljeće, sva ostala divljač (divokoze, srne, zečevi, divlje patke) smjela se loviti u jeseni, od približno 18. kolovoza pa do kraja kalendarske godine. Interesantne su odredbe u pogledu zabrana oko unovčenja divljači. Zabranjuje se nakon 10 dana od početka lovostaje, kao i za vrijeme preostalog trajanja tog razdoblja, divljač, ni živu ni mrtvu prodavati. Kako je riječ o agrarnoj zemlji, Zakon je predvidio više odredaba oko ograničenja lova prije žetve, mogućnosti plašenja i istjerivanja divljači, nadoknade štete prouzročene lovom i slično. Istrjebljenje grabežljivaca, primjerice medvjeda, vukova, ptica grabljivica, u prvo je vrijeme bilo svakome dozvoljeno, bio lovac ili ne, ukoliko to predstavlja obranu osobe ili vlasništva. Korištenje zatrovanih meka dozvoljeno je državnim organima, primjerice lugarima. Zakon je predvidio i kazne za kršenje odredaba, a za njihovo izricanje bile su nadležne općinske službe. Alojzije Frković – References Rapaić, Ž.i sur.(2008). Ustanovljenje staništa divokozje divljači u BiH i prijedlog za revitalizaciju populacije. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sarajevo, str. 131. Zbog sažimanja teksta u opisu rezervata izostavljene su tadašnje političke oblasti na kojima je smješten rezervat, a skraćeni su i nazivi lokacije u odnosu na LaskovuTabelu s pregledom državnih rezervata za divljač na str. 248 i 249. 5 Kad je primjerice riječ o divokozi, neki od tih rezervata poputVranice, Zelengore, Prenja danas su poluprazni. Prema Rapaićui sur. (2008)Vranica je 1991. imala 150 divokoza, a 2006. samo 9 (kapacitet: 800 grla), Čvrsnica 1991.–992, 2006.–119 (1364), Bjelašnica 1991–110, 2006.–60 (220) itd. Ostaje konstatacija da je Bosna i Hercegovina bogata divokozjim staništima, ali siromašna divokozama. |