DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2010 str. 104     <-- 104 -->        PDF

L’ ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima-izdanje
Akademije šumarskih znanosti – Firenze)


Iz broja 1 siječanj-veljača 2010. godine izdvajamo:


Grupa autora:Gospodarenje prirodnim i polu pri rodnim
površinama uz tok rijeke Arno


Zaštita vlažnih područja, koja se na međunarodnoj
razini smatraju najbogatijim i biološki najraznolikijim
sta ništem biljnog i životinjskog svijeta, postala je neupitna
primarna zadaća. Mnoge zemlje potpisale su
me đunarodne dogovore i konvencije za očuvanje tih
zona, s istom važnošću kojom se zaštićuju razna kultur na
nasljeđa.


Obalna područja su zemljani sustavi redovito pod
utje cajem vode iz riječnog toka. Oni imaju važnu ekološko-
prostornu ulogu, jer tvore prijelaz vodnog područja
prema kopnenom. Obalna područja doprinose izgledu
okružja, te stvaraju povoljne uvjete za odmor i rekreaciju.
To su područja koja obilježavaju snažni energetski
režimi, heterogenost staništa i multidimenzionalni ekološki
procesi.Iz toga proizlazi da su ta područja, a posebice
njihova biološka komponenta, objekt posebne brige
pažljivog planiranja održivog gospodarenja. Posebna
važnost ovih sustava je kapacitet utjecaja na kvalitetu
vode filtriranjem krutih tvari i ostalih zagađivača raznog
porijekla.Radi planiranja gospodarenja obalnim područjima
s različitim karakteristikama vegetacije i pod
utjecajem mnogih čimbenika, treba uzeti u obzir kompleksnost
toga sustava. Iz tih razloga gospodarenje
obalnom šumskom vegetacijom treba biti oprezno. Po
postojećim regionalnim propisima specifično gospodarenje
pri mjenjuje se na pojasu od 10 m obale rijeke, jezera
bara i laguna.


U provinciji Firenca, gospodarenje obalom rijeke
Arno zasniva se na osiguranju sigurnog protoka vode, s
intenzivnom sječom vegetacije radi izravnanja toka, te
uklanjanje otoka i pješčanih nakupina. Za regionalnu
administraciju često je problem odrediti pojas koji pripa
da vodenom toku, te planiranje adekvatnog gospodare
nja koje bi jamčilo održivu ekologiju i očuvalo
vrijednost tog specifičnog ekosustava.


Provincija Firenca u suradnji sa Sveučilištem Firen ce
i Odjelom za ekonomiju, inženjerstvo i poljoprivredno-
šumarsku znanost, predložili su metodologiju za
gospodarenje ovim područjima, koji bi trebao u budućnosti
ostati Park rijekeArno. Dužina tog parka iznosila
bi 61 km duž rijeke, s vrlo različitim obilježjima.


Teritorij Parka dijeli se na Zonu Ai Zonu B. ZonaA
(22 %) je državno vlasništvo, a Zona B (78 %) privatno
vlasništvo. ZonomA gospodari provincija Firence i pred ložene
mjere gospodarenja odnose se na to područje.


Zbog kvalitetnog obilježavanja uporabe tla i šum skih
zajednica uz tok rijekeArno, načinjene su mape u


omje ru 1:100000 sa specifičnom nomenklaturom tipo va
šume i uporabe tla. Označeno je 6 kategorija podijeljenih
na više dijelova, od kojih 9 ima šumsko obilježje.


Kartografski radovi zasnivaju se na fotointerpretaciji
(GIS-digitalne fotografije u boji) učinjenoj 2000.
godine. Podaci su obrađeni i provjereni pomoću GPS-a.
Konačni kartografski elaborat je napravljen u omjeru
1:1000.


Unutar jednog prostranog i raznolikog područja sa
šumskom vegetacijom postavljeno je 7 pokusnih ploha
ukupne površine 33,71 ha ili 3,5 % zone proučavanja, na
kojima su izvršene sve dendrometrijske izmjere. Za
svaku plohu dan je opis vegetacije i ostale karakteristike.


Zbog određivanja prostorne vrijednosti izabrana su
4 tematska indeksa:


–indeks “riječne funkcionalnosti” za ekološko pejzaž
nuvrijednost,
–indeks “ornitološke vrijednosti” za ekološko faunističku
vrijednost,
–indeks “rekreativne i socijalne funkcionalnosti”,
zbog socijalne rekreativne vrijednosti i
–indeks “hidraulične” vrijednosti za zahtjeve i propise
vodnog gospodarstva.
Ustanovljenje indeksa obavljeno je za obje obale na
31 dionici dužine oko 2 km svaka.
Prioritet se uvijek daje zahtjevima sigurnosti i zaš ti te
toka, a zatim svim ostalim čimbenicima. Na obalnim
područjima nalazi se razna šumska vegetacija, a najvi še
zastupljene vrste su: bijela topola, crna topola, bag rem,
razne vrbe i obična borovica.


U zaključcima članka predviđeni su uzgojni zahvati
za šumsku vegetaciju uz tok rijekeArno:


–za hidrofilne vrste: eliminacija mrtvih i srušenih
stabala koja mogu biti smetnja protoku vode, prore da
panjača smanjenjem broja izbojaka iz panja, očuvanje
velikih stabala dovoljno udaljenih od korita
rijeke i zaštita jezgra obnove na mjestima gdje je
ona reducirana,
–za bagrem: zadržavati stabla u zasjeni, prstenovanje
stabala ili visoka sječa na panju,
–za površine obrasle hrastovima, ostalim listačama i
četinjačama: preborna sječa radi osiguranja prirodnog
pomlađivanja.
S obzirom na važnost ovih oaza biološke raznolikosti,
ali istodobno zbog velike ranjivosti radi blizine urba nih
područja, ova metodologija na transparentan na čin daje
smjernice za održivo gospodarenje ovim ekosustavima.