DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2010 str. 31 <-- 31 --> PDF |
N. Pernar, D. Bakšić, I. Perković, D. Holjević: ODRAZ SANACIJE ERODIRANOG TERENANASVOJSTVA...Šumarski list br. 5–6, CXXXIV (2010), 229-239 kultura s nekoliko provenijencija crnog bora. Čitava površina prije pošumljavanja bila je zahvaćena slabim erozijskim procesima (<1t/ha/god.). U tako podignutoj sastojini otvorili smo pedološki profil, na komu smo obavili uzorkovanje tla po horizontima. Isto tako na tri plohice dimenzija 50 x 50 cm uzorkovali smo šumsku prostirku te tlo cilindrom (neporemećeno tlo) do dubine od 5 cm, odnosno sondom do 10 cm dubine. Ovakvo uzorkovanje na plohicama obavili smo i izvan sastojine (kontrola), na površini obrasloj travnom vegetacijom i grmljem. Plohice smo rasporedili u nizu okomitom na slojnice, s međusobnom udaljenošću 15 m. Količina erozijskog nanosa mjerena je vaganjem suhog taloga (105 °C) nakon otparavanja periodički prikupljene suspenzije. Granulometrijski sastav tla odre đen je prema HRN ISO 11277:2004, pH prema HRN ISO 10390:2005, sadržaj CaCOprema HRN 3 ISO 10693:2004, organski ugljik (TOC) prema HRN ISO 10694:2004, poroznost prema HR ISO 11508 i 11272 2004, retencijski vodni kapacitet prema HRN ISO 11461:2001, zračni kapacitet prema HRN ISO 11580 i 11272:2004, vodopropusnost tla prema HRN ISO 17312:2005. Statistička obrada provedena je programom Statistica 7. REZULTATI ISTRAŽIVANJAI RASPRAVA– Results of research and discussion Svi uzorci tla imaju relativno visok sadržaj karbo -1 nata (120–530 g kg), pa im se i pH vrijednost kreće u alkalnom području. Prema pH vrijednosti između uzoraka nema značajne razlike (pH u vodenoj suspenziji je između 7,7 i 7,9 – tab. 2), što upućuje na dugoročni utjecaj erozije, ali i na istovjetnost matičnog supstrata na istraživanim lokalitetima. Usprkos različitim tretmanima u biološkoj sanaciji terena evolucija tla beznačajno se odrazila na pH vrijednost tla, dok se prema sadržaju humusa (organskog ugljika – TOC) uzorci unutar profila, ali i između tretmana međusobno značajno razlikuju. Na parceli II tlo je erodirano, bez razvijenog humusno- akumulativnog horizonta. Radi se o jako skeletnom (70–90 % skeleta) eutričnom regosolu (sl. 4), s diskontinuiranim slojem šumske prostirke (u ovom sloju aku -1 mulirano je 1531 kg hasuhe organske tvari – tab. 3.) i sporadično prisutnim humusno-akumulativnim horizontom (uglavnom oko žilišta stabala crnog bora). U površinskih 18 cm tlo je skeletoidno i praškaste teksture. U svom površinskom dijelu (0–5 cm) tlo je osre dnje porozno (48,4 %) i osrednjeg kapaciteta za vodu (37 % – tab. 3), ali je ovaj sloj debljine svega 10–20 cm. Vodopropusnost ovako tankog detritusa fliša je mala (k=4,5 – tab. 3). Sve to posljedica je prirode matičnog supstrata i reljefa (nagib je 62 %), kao glavnih čimbenika erozije, ali i stanja vegetacije. Ova je parcela postavljena kao kontrola u odnosu na druge tretmane. Pri postavljanju pokusa to je bio ogoljeli fliš, na kojemu su vegetacijska progresija (sl. 3) i regeneracija tla vrlo spori ili potpuno onemogućeni. U diskontinuiranom -1 sloju šumske prostirke nalazi se 1531 kg hasuhe organske tvari. Razmjer erozijskih procesa na ovoj parceli najbolje se manifestira u godišnjoj produkciji erozijskog nanosa – početkom sedamdeseth više od 500, a 32 danas 28–65 m/km(sl. 5). Slika 4.a) erodirana površina prije uspostave Poligona; b) detalj vegetacije na parceli II, na kojoj nije bilo nikakvih zahvata; c) profil jako erodiranog tla na parceli II. Figure 4a) eroded area before the establishment of the experimenatal field; b) detail of vegetation in Plot II, where no interventions were made; c) Plot II with severely eroded soil surface |