DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2010 str. 53     <-- 53 -->        PDF

D. Klobučar: PRIMJENA GEOSTATISTIKE U UREĐIVANJU ŠUMAŠumarski list br. 5–6, CXXXIV (2010), 249-259
menta) kao funkciju udaljenosti
(pri kazane na apscisi) između mjerenih
podataka (na ordinati se nalaze
semivariogramske vrijednosti izme đu
parova) u analiziranom pros toru
(prikaz šumskoga područja s lokacijama
na kojima su posto jala mjerenja).
Kao što je vid ljivo iz primjera
(slika 10) prostorno bliske točke
imaju značajne razlike u obujmu.


U drugom primjeru (slika 11) na
većoj udaljenosti uočljiva je homogenost
(male semivariogramske
razlike) u temeljnici kod većeg bro ja
primjernih ploha.


Slučajno odabrani primjer (slika
11) i njegovo tumačenje odgovara
stvarnom stanju istraživanog područja,
odnosno podacima izmjere.
Nai me, svojstva mjerenih varijabli
(u primjeru temeljnica) slična su i na
većim udaljenostima unutar analizirane
šumske površine. Znači da je
varijanca vrlo reprezentativan ulaz ni
skup, a prostorna korelacija bližih
mjerenja tek nešto bolja od iste vrijednosti
za mjerenja koja su apsolutno
udaljenija.


Slika 10.Semivariogramski oblak obujma (1. primjer)


Figure 10Volume semivariogram cloud (example 1)


Slika 11.Semivariogramski oblak temeljnice (2. primjer)


Figure 11Basal area semivariogram cloud (example 2)


4. RASPRAVA– Discussion
Prema Pravilniku o uređivanju šuma (NN 111/06;
NN 141/08) podaci o strukturnim elementima pridobivaju
se terenskom izmjerom na primjernim površinama.
Elementi strukture sastojine iskazuju se prema vrstama
drveća po hektaru i ukupno, posebice za sva ki odsjek.
Kartiranje strukturnih elemenata nije predviđeno.


Naime, danas se prilikom provođenja uređajne in-
venture na primjernim plohama izmjere vrijednosti
strukturnih elemenata i za te plohe GPS uređajem odrede
koordinatna središta. Poslije se u obradi prostorne informacije
(podaci o koordinatama primjerenih površina s
pripadajućim mjernim obilježjima) ne koriste, već se na
sastojinskoj razini (odsjek/odjel) provodi osrednjavanje
svih primjernih ploha. Stoga nije moguće analizirati njihovu
prostornu ovisnost (korelaciju), niti je moguće izraditi
kartu strukturnog elemenata ili bilo kojeg drugog
obilježja. Dakle, pristup osrednjavanja na sastojinskoj
razini ima u tom pogledu nedostatke. S druge strane
jasno je da izrada kontinuiranog modela (karte) koji bi
u potpunosti ispravno (točno) prikazivao prostornu
strukturu i stanje šume, nemoguće.


No, karta ima svrhu poopćiti i sažeti uz zadržavanje
pouzdanosti. Ma kakva bila njihova svrha, karte i modeli
moraju svijet pojednostaviti jednako toliko koliko
ga odražavaju (Gleick1996).


Intenzivnim gospodarenjem (sječe, građenje šumskih
prometnica i sl.) čovjek uzrokuje nagle promjene u
šumi. Promjenama u većoj ili manjoj mjeri doprinose i
poremećaji uzrokovani bolestima, insektima, elementarnim
nepogodama (požari, izvale i sl.), kao i naposljetku
zajedničko djelovanje većeg broja nepovoljnih čimbenika
koji uzrokuju propadanje šuma. Jasno, te promjene
utječu na određeno obilježje (strukturni element) u smislu
njegovog ponašanja kao regionalizirane varijable.
Naravno, uz navedeno u obzir treba uzeti i utjecaj fiziografskih
i topografskih značajki određenog područja. S
druge strane, uzgojni zahvati ujednačavaju sastojinu
(npr. sječom podrasta, predrasta, gospodarski nepoželjnih
vrsta), odnosno umanjuju sastojinsku varijabilnost.
Zato se smatra da bi geostatistički pristup imao najbolje
rezultate u prostornoj analizi obilježja, čije se vrijednosti
u prostoru mijenjaju postupno (Tuomineni dr.
2003,AkhavaniZobeiri2007).