DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2010 str. 94     <-- 94 -->        PDF

u Zagrebu, Glini, Pakracu i Samoboru, kao i poznati
“špancir štapovi” iz Karlovca. Od ogrijevnog drva i panjeva
proizvodio se ugljen koji je služio za kovačke
vatre. Krupnije kestenovo drvo koristilo se za motke,
kolje za vinograde, bačve za vino i pivo, stupove, letve,
rudničko drvo, tanje građevno drvo, uske daske, tanin i
dr. U prošlom stoljeću radile su tri tvornice tanina za
koje je kesten bio najvažnija sirovina, u Sisku, Belišću
i Đurđenovcu, ali su sada sve zatvorene. Kestenov listinac
koristio se za steljarenje, a plod od davnina za prehranu
ljudi i stoke. Plodovi kestena sakupljali su se za
otkup u prehrambenoj industriji, za preradu u pire, bra-
šno i konzerviranje. Na području Zrinske gore 1980-ih
godina sakupilo se godišnje 2.000 do 4.000 t ploda za
potrebe prehrambeno-prerađivačke industrije.


Ovakvo intenzivno korištenje kroz povijest ostavilo
je trajne posljedice na fizionomiju kestenovih šuma.
Uzgajanje kestena u čistim panjačama degradiralo je
stanište i narušilo stabilnost ekosustava, a biološku raznolikost
znatno smanjilo. U naletu parazitske gljive
Cryphonectria parasiticakestenici su se sušili na velikim
površinama, a takve tendencije pokazuju i danas.
Sušenje kestena te smanjeni interes za kestenovim drvetom
sve slabije kvalitete, rezultiralo je smanjenjem
površina šuma ove plemenite vrste.


Pitomi kesten u kontinentalnoj Hrvatskoj najčešće
nalazimo u mješovitim ili čistim šumama. U državnom
je vlasništvu oko 55 %, a u privatnom 45 % kestenovih
šuma. Drvo iz šuma u državnom vlasništvu uglavnom je
loše kvalitete (okružljivo) i najvećim se dijelom izvozi u
susjednu Sloveniju za proizvodnju tanina. Drvo se kori


10.B.Hennion:Francuska
Krajem 19. stoljeća u Francuskoj je proizvodnja
plo dova pitomog kestena bila oko 500.000 t, a tijekom


20. stoljeća značajno je smanjena (na 15.000 t 1983.
godine, a danas tek 7.000–10.000 t godišnje) zbog pojave
bolesti, promijenjenog načina života, napuštanja
nasada i dr. Danas su u uzgoju tradicionalne sorte, čija
se proizvodnja sve više smanjuje i nove, hibridnog porijekla,
koje ih postupno zamjenjuju. Tradicionalne
sorte pripadaju vrstiC. sativa, dobro su prilagođene lokalnim
uvjetima i imaju dobar okus, ali su osjetljive na
bolesti. Najčešće su ‘Comballe’, ‘Bouche Rouge‘,
‘Montagne’i ‘Sardonne’. U jugozapadnom dijelu zemlje
brojni su napušteni stari nasadi, dok je drukčija slika
u jugoistočnom dijelu, gdje se oni održavaju i nose oznaku
kvalitete, a obnova, odnosno rejuvenilizacija, radi
11. Z.Bobokashvili, D.Maghradze:Gruzija
Pitomi kesten autohtona je vrsta u Gruziji i dolazi
na površini od oko 72.800 ha. Godišnja proizvodnja
plodova procjenjuje se na 24.000–25.000 t. Prosječna
masa plodova je 6–8 g. U Gruziji nema komercijalnih
nasada kestena, a osim šumskih sastojina kesten je pri


sti u poljoprivredi za vinogradarsko kolje i izradu bačvi
za vino, zatim u tokarstvu, kolarstvu i stolarstvu. U građevinarstvu
se koristi za podove i parkete, za drvene
konstrukcije, mostove, skele, šindru za krovišta, krovnu
građu, rudničko i tunelsko drvo. Također se koristi za
že ljezničke pragove, u brodogradnji za šipove, u drvnoj
industriji za panel-ploče, šperploče, iverice i furnir.


Šume u privatnom vlasništvu najčešće se koriste za
proizvodnju ploda. Na Kozjači, nadomak Karlovca,
2005. godine podignuta je prva plantaža površine oko
2 ha različitih sorti europskog pitomog kestena i eurojapanskih
križanaca.


Dugogodišnja tradicija vezana za kesten u Hrvatskoj
prepoznatljiva je pod imenom “Marunada” u Lovranu
i “Kestenijada” u Hrvatskoj Kostajnici. To su
fes tivalska događanja koja se organiziraju u listopadu u
vrijeme dozrijevanja plodova, a redovito uključuju vrlo
bogatu gastronomsku ponudu različitih slastica i jela
od kestena.


Kesten cvjeta tijekom lipnja te je vrlo važan za razmjerno
kasnu pčelinju pašu i dobivanje specifičnog
meda, nektara i polena. S područja Zrinske gore (polovica
ukupnog kestenovoga areala u Hrvatskoj) godišnja
proizvodnja kestenovog meda je oko 400 tona.


DanasjepitomikestenuHrvatskojizuzetnovažan
zaočuvanjekrajobrazneibiološkeraznolikosti. Bez
obzirananjegovutrenutačnosmanjenugospodarsku
ulogu, pitomikesten, ponajprijezbogsvojihukusnih
plodovanegubipopularnost, anjegovesu šumekod
nassvakejesenizasigurnonajposjećenije.


se jakim orezivanjem stabala iznad mjesta cijepljenja
ili katkada cijepljenjem starih sorti na izdanke nakon
sječe starih stabala. Pri tome veliku pozornost treba posvetiti
raku kestenove kore. Nove sorte dobivene su
križanjemC. sativas japanskom vrstomC. crenataili
kineskom C. mollissima, a najviše se uzgajaju u južnom
dijelu zemlje. One su manje osjetljive na bolesti
Phytophthoraspp. i Cryphonectria parasitica. Cijenjene
su rane sorte s velikim plodovima, od kojih su
najčešće zastupljene ‘Bouche de Betizac’(većinom se
cijepi na ‘Marsol’; ima velike plodove, 50–60 u kg;
osim na rak otporan je i na kestenovu osu šiškaricu koja
je nova velika prijetnja kestenu u Europi), ‘Marigoule’,
‘Bournette’i ‘Precoce Migoule’.


sutan pojedinačno ili u grupama u vrtovima, za vlastite
potrebe. Tradicionalno, kesten se najviše konzumira
kuhan, a katkada i pečen. Osim plodova, vrlo je važna
proizvodnja kestenovog meda i drveta koje se koristi za
različite proizvode.