DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2010 str. 99 <-- 99 --> PDF |
ziku (“DasWaidwerk in Bosnian und der Hercegovina und die dortigen landesararischen Wild-Schonge biete”) tiskano je u Klagenfurtu 1905. godine, a ovo drugo, u prijevodu i u nakladi Udruženja inženjera i tehničara šumarstva Federacije Bosne i Hercegovine, puno stoljeće kasnije, u Sarajevu 2009. godine.Autor je u ovom djelu “s mnogo ljubavi opisao bosanskohercegovačke planine, šume i lovišta… autohtonu divlju faunu i osobine koje su za nju specifične…historijske podatke o lovstvu u prošlosti… opise domaćih vrsta pasa… ne ustručavajući se da napravi brojne “izlete” i u druge oblasti, kao što su šumarstvo, agrar, stočarstvo, narodni običaji, vjerovanja itd.”, istaknuto je u predgovoru Izdavača prijevoda. Knjiga će kao povijesno djelo iz oblasti šumarstva i lovstva korisno poslužiti šumarskim i lovnim stručnjacima, kao i drugim čitateljima 2 koje zanima povijest BiH . Iako je riječ o strancu,Austrijancu, čija je zemlja okupirala BiH, i danas, nakon punih 100 godina zadivljuje autorova skrb i upućeni javni apel da se to jedinstveno bogatstvo flore i faune Bosne i Hercegovine, zemlje njegove “razdragane lovačke mladosti”, očuva i zaštiti za buduća pokoljenja. Proizlazi to i iz popratnog teksta njegova recenzenta barona Antona von Perfalla, koji najveće značenje Laskinog djela vidi u njegovoj otvorenoj kritici svega onoga što nije valjalo, “otvaranju bolnih rana” koje su kočile razvoj lovstva, a sve sa uzvišenim ciljem da njegova “druga domovina” ustraje na “unapređenju svojih Bogom danih lovišta”. “Kad bih svojim radom mogao doprinijeti tome da se u Bosni i Hercegovini započne uspješnija i ljepša budućnost za prekrasna lovišta, bio bih zadovoljan i sretan…” završit će autor svoj Predgovor knjizi pisan u Slika2. Naslovnica prvog izdanja knjige na njemačkom jeziku, Klagenfurt 1905. Bruxu, lipnja 1904., neposredno prije nego je knjiga ugledala svjetlo dana. Divljač bosansko-hercegovačkih lovišta Prvo od ukupno pet poglavlja knjige nosi naslov Bosna, Hercegovina i životinje koje se tamo smiju loviti. Uz vlastita zapažanja koja je stjecao loveći, “razgledajući, učeći i putujući po lovištima cijelog okupacijskog područja”, podatke o zemljopisnim značajkama BiH ponajviše crpi iz putopisnog djela HeinrichaRennerea Uzduž i poprijeko kroz Bosnu i Her cegovinu (Berlin 1897). Dok je BiH, uz izuzetak nizinske Posavine, za Laska”zemlja brda i planina” u sklopu Dinarskog sustava, opisu planinskog karaktera Hercegovine prido 1 Kad je pokušaj oslobođenja Bosne i Hercegovine od strane Srbije i Crne Gore propao (1876), naTurke je zaratila Rusija s kojom se Austro-Ugarska sporazumjela o svojoj okupaciji toga turskog područja. Formalno pravo na okupacijuAustro-Ugarska je stekla na Berlinskom kongresu 1878, da bi je 1908. i pripojila (Macan 1971). 2 Ocijenivši djelo Fr. B. Laske s aspekta povijesti šumarstva i lovstva, ali i Bosne i Hercegovine kao cjeline, “neprocjenjivo vri jednim”, za akademika Midhata Uščuplićakoji je knjigu predstavio priAkademiji nauka i umjetnosti BiH u Sarajevu 23. veljače 2010., ovo djelo govoreći formalno o bogatstvu divlja či i lova ustvari govori o bogatom biodiverzibilitetu BiH. daje da, iako je riječ o golom kršu bez drveća, isti “nije mrtav”.Tu uz zečeve, lisice i vuko ve žive dvije, često i tri, pernate vrste “koje u potpuno sti mogu zadovoljiti lovčevu strast”: jarebica ka menjarka, golub pećinar i poljska jarebica. A kada ujesen snijeg zabijeli okolne planine, tada “u velikim količinama” tu dolazi šumska šljuka, “ptica dugoga lica”, provodeći tu cijelu zimu. Uz “goli krš” i njegovu divljač Laska daleko veći prostor posvećuje “šumskom kršu” po kojemu je BiH sa svojih 6/8 površine pod šumom tada slovila kao “najbogatija pošumljena država Europe”. Od korisne krupne divljači prednost daje divokozi koja stani brojne predjele i s takovom brojnošću “da bi se ponosno mogla mjeriti s najočuvanijim oblastima zelene Štajerske”. U kasnije novoosnovanim rezervatima, u kojima je ova “planinska gazela” stalna divljač, nije nikakva rijetkost susresti krda od 40 do 60 grla. Ne čudi stoga autorov zaključak iz Predgovora, da kada bi BiH uz sadašnji lijepi broj divokoza imala i jelena. “prihodi iz lova bili bi skoro jednaki onima iz eksploatacije šuma”!Argumenti |