DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 107     <-- 107 -->        PDF

lista na materijalu iz 17 prirodnih populacija nizinskog
brijesta u Hrvatskoj.


Deskriptivno-statistički pokazatelji podataka dobiveni
morfometrijskom analizom folijarnih značajki,
ukazuju na to da je za većinu promatranih varijabli moguće
uočiti trend divergencije između kontinentalnih
(Bilogora, Donji Miholjac, Đakovo, Nova Kapela, Jastrebarsko,
Varaždin,Vinkovci, Zagreb) i mediteranskih
populacija (Brač, Buzet, Cetina, Krk, Krka, Neretva,
Nin, Paklenica, Pula), što je najuočljivije za sljedeće
značajke: površina plojke; broj primarnih zubaca subapikalne
regije, mjereno od apeksa do polovine duljine
plojke kraće strane lista; duljina peteljke i duljina plojke.
Rezultati primijenjenih multivarijatnih statističkih metoda
(diskriminantna i klasterska analiza) također ukazuju
na jasno razdvajanje mediteranskih i kontinentalnih
populacija, koje se temeljilo na trima statistički signifikantnim
značajkama: lisna površina, duljina peteljke i
broj primarnih zubaca subapikalne regije.


Iako je razdvajanje populacija na osnovi ekološkogeografskog
načela, prema deskriptivnim pokazateljima,
kao i rezultatima multivarijatnih statističkih metoda, nedvojbeno,
unutar pojedine regije moguće je uočiti i grupiranje
populacija isključivo po ekološkom načelu
(Nin/Cetina, Neretva).


Kod analize varijance se za većinu značajki pokazalo
da je 1/2–2/3 od ukupne varijance uvjetovano varijabilnošću
između listova unutar stabla, dok je najmanja varijabilnost
prisutna između populacija. Odstupanje od
ovog pravila bilo je vidljivo kod varijabli koje opisuju
oblik lista.


Rezultati analize genetske raznolikosti ukazuju na to
da se promatrane populacije odlikuju zadovoljavajućom
količinom heterozigotnosti, što pakupućuje na nativan
status nizinskog brijesta u Hrvatskoj, odnosno postojanje
prirodnih populacija. Izračunate vrijednosti standardne
genetske udaljenosti po Neiju bile su manje između parova
populacija unutar iste regije, nego udaljenosti između
parova populacija koje pripadaju različitim
regijama. U prilog tomu govore i rezultati provedene korespondentne
faktorske analize, vrijednosti standardne
genetske udaljenosti po Neiju, vrijednosti indeksa genetske
diferencijacije između parova promatranih populacija,
kao i generirano Neighbour – Joining stablo, koji
reflektiraju vrlo jasnu genetsku diferencijaciju između
kontinentalnih (Đurđevac, Zagreb) i mediteranskih (Pula,
Nin, Neretva) populacija nizinskog brijesta u Hrvatskoj.


Promatrane populacije ne pokazuju statistički signifikantno
odstupanje od stanja Hardy-Weinbergove ravnoteže,
osim populacije Pula za koju je utvrđena
pojavabottleneckau skorašnjoj prošlosti. Iako je slijedom
navedenog utjecaj holandske bolesti brijesta na
bioraznolikost vrste trenutno neznatan, treba imati u
vidu činjenicu da se genetska raznolikost kod prirodnih
populacija šumskog drveća vrlo sporo smanjuje. Shod no
alarmantnoj redukcijibroja adultnih stabala na tere nu, u
budućnosti je vrlo izgledno osiromašenje genetskih resursa
ove vrste.


Autor nadalje ističe da je, kako bi rezultati različitih
istraživanja morfološke varijabilnosti svojtiU. minors.


l. kompleksa, bili međusobno komparabilni, potrebno
utvrditi kritične dijagnostičke značajke za nizinski brijest,
i to na europskom nivou.


Naposlijetku, rezimirajući rezultate obavljenih
istraživanja, autor zaključuje da iako je na temelju analize
morfoloških lisnih značajki, kao i analize genetske
raznolikosti putem mikrosatelitnih biljega, moguće
razlikovati mediteranske od kontinentalnih populacija,
konačno rješavanje taksonomskog statusa svojti unutar
Ulmus minorMill. sensu latissimo kompleksa u Hrvatskoj,
moguće je isključivo u okviru rješavanja ovog pitanja
na europskoj razini.


Budući da je nizinski brijest sredinom prošloga stoljeća
jako stradao i još je vrlo podložan patogenuOphiostoma
novo-ulmi, koji napada i uzrokuje sušenje adultnih
stabala, ovo istraživanje predstavlja vrijedan znanstveni
doprinos poznavanju morfološke i genetske varijabilnosti
ove, vrlo ugrožene vrste, na njenom cjelokupnom području
prirodne rasprostranjenosti u Hrvatskoj. Kako se
nizinski brijest ubraja u plemenite listače, a ujedno je i
vrlo ugrožena vrsta, rezultati analize morfološke, a posebice
genetske raznolikosti imaju i aplikativnu vrijednost
u formiranju smjernica za očuvanje genofonda ove nadasve
osjetljive vrste.


Uz želju za puno uspjeha u budućem znanstvenom
radu, dr. sc. Marku Zebecu upućujem iskrene čestitke.


Izv. prof. dr. sc.Marilena Idžojtić