DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 21     <-- 21 -->        PDF

IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359
UDK 630* 116 + 425 (001)


UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC
NAONEČIŠĆENJE OKOLIŠA


IMPACT OF THE PRUDINEC/JAKUŠEVEC LANDFILL
ON ENVIRONMENT POLLUTION


Damir BARČIĆ*, Valentina IVANČIĆ**


SAŽETAK: Neuređena odlagališta otpada osnovni su problem zaštite okoliša
u Hrvatskoj. U svezi navedenim, komunalni otpad i odlagališta kao Jakuševec
prestavljaju za pojedine gradove iznimno velike troškove. Njihov utjecaj na okoliš
je nepovoljan jer uzrokuje zagađenje voda, tla i zraka uz stalnu opasnost za
zdravlje ljudi. Početak rješavanja problema započinje sanacijom neuređenih
odlagališta otpada. Nakon toga potreban je zaokret u odnosu prema otpadu.
Uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom sastavni je doprinos svih
zakonskih mjera i propisa. U tom sustavu smanjuje se otpad i povećava uporaba,
što donosi materijalnu i energetsku korist. Na razini grada Zagreba i cijele
države, u današnjim okolnostima provedba sustava daje višestruku korist u ekološkom
i gospodarskom pogledu. U radu je dan prikaz odlagališta otpada Jakuševec,
koje je složeni difuzni izvor onečišćenja i veliki je problem u pogledu
mogućeg štetnog utjecaja na sve elemente okoliša, te je sanacija svakako bila
neophodna. Zaštita podzemnih voda i zaštita zraka glavni su razlozi za uređenje
odlagališta. Odlagalište otpada Jakuševec-Prudinec služilo je kao odlagalište
komunalnog, neopasnog i industrijskog otpada Grada Zagreba i njegove okolice.
Nekontrolirano odlaganje otpada na području današnjeg odlagališta otpada započelo
je 1965. godine, a 1995. godine prostor odlagališta zauzima 80 ha. U tom
je razdoblju neprimjereno odloženo 4,5 milijuna m3otpada, a do 2000. godine
volumen odloženog otpada iznosio je 8 milijuna m3. Sanacija neuređene deponije
otpada u uređeno sanitarno odlagalište završena je krajem 2003. godine. Odlagalište
Jakuševec-Prudinec je od 1965. godine do početka devedesetih godina
prošloga stoljeća zauzelo i zagadilo gotovo milijun m3tla (zemljanog materijala)
i ozbiljno ugrozilo kakvoću pitke podzemne vode. Ovim istraživanjem prikazan je
utjecaj odlagališta na podzemne vode te postupno širenje zagađenja prema
istoku, što je potvrđeno pomicanjem granične linije zagađenja od Jakuševca
prema Mičevcu, osobito u vrijeme promjenjivih hidrodinamičkih uvjeta u vodonosnom
sloju. U radu su prikazani rezultati istraživanja uzročno-posljedične
veze između odlagališta otpada Jakuševec i zagađenja podzemne vode (vidi slike
1–5). Sastav organskih zagađivala na odlagalištu Jakuševec upućuje na to da je
ondje uz komunalni otpad, odlagan i otpad industrijskog podrijetla, koji sadrža va
brojne antropogene spojeve koji mogu nepovoljno utjecati na kakvoću pod zem
ne vode. Stoga je nužno stalno praćenje dominantnih antropogenih spojeva u
deponiranom otpadu i procjednim vodama.


Ključne riječi:procjedne vode, odlagališni plin, sustav gospodarenja
otpadom, grad Zagreb


*


Doc. dr. sc. Damir Barčić, Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, Svetošimunska 25, 10 000 Zagreb, E-pošta: damir.barcic@zg.htnet.hr


**


Valentina Ivančić, dipl. ing. agr. – uređ.krajobraza, E-pošta: val.ivancic@gmail.com




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 22     <-- 22 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


1. UVOD – Introduction


U području zaštite okoliša, otpad i odlagališta otpada
su zasigurno temeljni problem u Hrvatskoj. Načini odlaganja
otpada razlikuju se, i neki od njih su povoljniji
glede očuvanja prirode i sastavnih dijelova okoliša; tla,
zraka i vode. Osnovna podjela odnosi se na uređena i neuređena
odlagališta otpada. Otpadsu prema Zakonu o
otpadu (NN 178/04) tvari i predmeti koje je pravna ili fizička
osoba odbacila ili odložila, namjerava ih ili mora
odložiti. Otpad nastaje kao posljedica svih ljudskih aktivnosti
i u svim gospodarskim djelatnostima, a predstavlja
gubitak materijala i energije. Komunalni otpad je
prema Zakonu otpad iz kućanstva te otpad iz proizvodne
i/ili uslužne djelatnosti, ako je po svojstvima i sastavu
sličan otpadu iz kućanstava. Donosi troškove društvu
koje treba osigurati njegovo sakupljanje, prijevoz i odgovarajuće
zbrinjavanje kako bi se smanjili pritisci na
okoliš. Otpad, tj. spojevi i tvari koje nastaju razlaganjem
uzrokuju emisije u vode, zrak i tlo, koje mogu utjecati na
zdravlje ljudi i okoliš. Koliki će taj utjecaj biti ovisi o
količini i svojstvima otpada te o načinu postupanja s
njim. Gospodarski rast i rastuća potrošnja materijala rezultiraju
stalnim porastom količina otpada koji se bilježi
u svim europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj. Go-
diš nja količina komunalnog otpada u Hrvatskoj je 1,2
mi lijuna tona, 279 kg komunalnog otpada po stanovniku
(Radović iNujić,2003). Jedan od glavnih ciljeva u
tom smislu je smanjivanje i bolje iskorištavanje (oporaba)
otpada. Stoga je uveden i novi način na teorijskoj,
a kasnije i na praktičnoj razini u postupanju s otpadom,
sustav gospodarenja otpadom. Sustav obuhvaća mjere
za smanjivanje i cjelovito gospodarenje s otpadom (Milanović
et al. 2002). Gospodarenje otpadom uvijek
tre ba započeti mjerama sprječavanja i smanjivanja na


1.1. Odlagališta otpada –


Odlagalište otpada(deponija,smetlište) je građevina
namijenjena za trajno odlaganje otpada, kao organi zirane
komunalne djelatnosti. U sklopu odlagališta ot pada
mogu se nalaziti i građevine za skladištenje te obra đivanje
otpada. Odlagališta se mogu podijeliti prema kategorijama,
odnosno pravnom statusu, veličini, vrstama
odloženog otpada, stanju aktivnosti, utjecaju na okoliš i
opremljenosti.


Aktivna odlagališta prema Schaller i Subašić
(2004), teFundurulji iMužiniću (2004) mogu se
razvrstati u pet kategorijana temelju pravnog statusa (posjedovanje
lokacijske, građevinske i uporabne dozvole):


1. Legalna uređena odlagalištaotpada su građevine za
(trajno) odlaganje otpada, predviđene odgovarajućim
prostorno-planskim dokumentima i sagrađene u
skladu s važećim propisima, a rade uz odobrenje nadležnog
tijela na temelju provedene procjene o utjecaju
na okoliš te ishođenih dozvola. Razlikuju se:
1a – potpuno legalizirana uređena odlagališta koja
stanka otpada tepostupanjasotpadompogospodarskim
načelima. PremaPotočniku(1997) takav pristup utemeljen
na načelima održiva razvoja sadržan je u cjelovitom
gospodarenju otpadom kroz koncept (I.V.O.)
Izbjegavanja (smanjenje) otpada,Vrednovanja (korištenje)
neizbježnog otpada, Odstranjivanje (obrada i odlaganje)
ostatnog otpada.


Utusvrhupoduzimaju seakcije: sakupljanja, privremenog
skladištenja, obrađivanja, materijalnog, biološkog
i energetskog iskorištavanja s predobradom i
obradom odvojeno sakupljnog otpadnog materijala,
zatim otvaranje, zatvaranjeisaniranjegrađevinanamijenjenihodlaganjuotpadaidrugihotpadomonečišćenih
površina. Kod već nastaloga otpada treba odabrati optimalnu
metodu obrade ili konačnoga zbrinjavanja, koja
će proizvesti najmanji rizik za ljudsko zdravlje i okoliš.
Na primjer, odlaganje može imati potencijalno velik
utjecaj na vode i tlo zbog teških metala u procjednim vodama
(Barčić etal. 2005), na zrak zbog emisije metana,
posebno ako se otpad odlaže na nekontrolirana i
neuređena odlagališta. Nastajanje otpada treba promatrati
kao dio sveukupnog materijalnog ciklusa, kako bi
se mogle odabrati najbolje mogućnosti glede smanjivanja
onečišćenja i kako bi se izbjeglo “prebacivanje”
nastanka otpada iz jednoga dijela ciklusa u drugi. Optimiranje
korištenja prirodnih bogatstava i smanjenje nastanka
otpada postiže se povećanjem učinkovitosti
proizvodnje te promjenama potrošačkih navika. Nažalost
u Hrvatskoj još nema razvijenih odgovarajućih statistika
koje bi omogućile praćenje indikatora povezanih s
materijalnim tokovima, niti se koja institucija sustavno
bavi ovim pitanjima.


Landfills


posjeduju sve tri dozvole, 1b – djelomično legalizirana
uređena odlagališta koja raspolažu barem jednom
dozvolom, a u fazi su ishođenja preostalih,
1c – uređena odlagališta u postupku legalizacije
koja nemaju nijedne dozvole, ali su započela postupak
ishođenja prve od njih (lokacijska dozvola)


2. Službena odlagališta otpadasu velika odlagališta na
koja komunalna poduzeća ili koncesionari na temelju
odluke nadležnog tijela lokalne uprave i samouprave
redovito i organizirano dopremaju i odlažu
komunalni otpad. Nisu opremljena uređenom građevinom
za odlaganje otpada i ne posjeduju nijednu od
potrebnih dozvola. Uspostavljen je samo djelomičan
nadzor i provode se neke mjere zaštite okoliša. Predviđena
su dokumentima prostornog uređenja.
3. Odobrena odlagalištadjeluju na temelju odgovarajućeg
odobrenja nadležnog tijela lokalne samouprave.
Na njih otpad dovoze manji koncesionari ili
sami proizvođači otpada. Nisu opremljena uređe




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 23     <-- 23 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


nim građevinama, nisu predviđena dokumentima
prostornog uređenja.


4. Dogovorna odlagalištaotpada su, uglavnom, neuređeni
manji prostori za odlaganje otpada koji nisu
predviđeni odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima
i za koje nije proveden postupak procjene
utjecaja na okoliš. Ona ne raspolažu nijednom
od neophodnih dozvola, ali djeluju uz znanje ili u
dogovoru s lokalnom samoupravom. Uglavnom nisu
u sustavu službeno organiziranog dovoza otpada ovlaštenih
osoba, na tim lokacijama otpad se povremeno
poravnava i prekriva inertnim materijalom.
5. “Divlja”odlagališta otpada– smetlišta su manji neuređeni
prostori koji nisu predviđeni za odlaganje
otpada, a formirali su ih najčešće građani bez prethodnog
znanja tijela lokalne samouprave. Ne raspolažu
nikakvim dokumentima relevantnim za njihovo
djelovanje, a otpad uglavnom individualno dovoze
građani, bez ikakvih mjera zaštite i nadzora.


Osnovni elementi kod izgradnje uređenog odlagališta
otpada su: 1.Temeljno tlo, 2. Temeljni zaštitni sus tav,
3. Tijelo odlagališta, 4. Završni pokrov, 5. Sustav
za otplinjavanje.


U izvedbi ovih elemenata koriste se sljedeći geosintetski
materijali:


1. Geotekstili – polimerni materijali za razdvajanje
dva geomehanički različita materijala, za filtriranje
i dreniranje, za zaštitu drugih geosintetika.
2. Geomreže –polimerni materijali koji služe za armiranje,
zaštitu od erozije.


1.2. Odlagališta i zaštita okoliša –
Razvoj urbanizacije i industrijalizacije utjecao je na
povećanje problema sakupljanja i dispozicije čvrstih
otpadaka. Rješavanje tog problema utječe na zdravlje
ljudi kao i kvalitetu čovjekova okoliša. Izravne opasnosti
su: širenje toksičnih tvari i plinova, zatim bakterija,
virusa, plijesni, opasnost nastanka požara uslijed deponijskih
plinova. Neizravne opasnosti predstavlja širenje
neugodnih mirisa, prašine i pojava glodavaca, ptica
i kukaca osobito na neuređenim odlagalištima. Nekontrolirana
smetlištatrebaju se ili napustiti uz sanaciju, ili
sanirati za daljnju uporabu. Daljnje odlaganje putem
deponiranja zahtijeva poznavanje različitih postupaka
koji omogućuju pravilno planiranje, projektiranje, izgradnju
i eksploataciju deponija uz kontrolu njegovog
utjecaja na čovjekov okoliš. Najveću opasnost predstavljaju
otpaci odloženi na divljim, nekontroliranim
odlagalištima, gdje dolazi do zagađenja gotovo svih dijelova
čovjekova okoliša, posebno voda, površinskih i
podzemnih. Na taj način odlagalište otpada predstavlja
izravnu opasnost za zdravlje ljudi. Danas se nastoji sve


više primijeniti model sanitarnog deponija uz sve veću
primjenu reciklaže tj. odvajanja korisnog otpada i to na


3. Geomembrane –nepropusne polimerne folije koje
služe za sprječavanje prolaza tekućina ili plinova.
4. Geokompoziti - različiti geosintetički materijali koji
se koriste za dreniranje.


Svakim se danom tone komunalnog otpada odlažu na
već prepune deponije ili se nelegalno odlažu na divlja
odlagališta. Odlagališta otpada su mjesta na kojima se
otpad vremenom potpuno neutralizira, razgradi i mineralizira,
a da se pritom odvijaju više ili manje intenzivni
kemijski, fizikalni i mikrobiološki procesi razgradnje,
pri čemu se oslobađa vodena para, različiti plinovi i
toplina. Intenzitet tih procesa ovisi o sastavu otpada, sadržaju
vlage, udjelu i vrsti organskih tvari, načinu odlaganja
otpada, gradnji odlagališta, te o meteorološkim
čimbenicima. Odlagalište otpada Jakuševec složeni je
difuzni izvor onečišćenja i veliki je problem u pogledu
mogućeg štetnog učinka na sve elemente okoliša, te je
sanacija koja je provedena svakako bila neophodna. Povezanost
onečišćenja zraka i štetnih učinaka na zdravlje
ljudi tema su mnogobrojnih epidemioloških studija, a
sve je veća pozornost usmjerena upravo nastanku
subkroničnih i malignih bolesti pri niskim razinama
onečišćenja, ali i pri dugotrajnoj izloženosti. Osim onečišćenja
zraka, eluat je u svakom slučaju izvor problema
na odlagalištima. Eluat je zagađena procjedna voda (filtrat)
deponija koja se procijedila kroz slojeve odloženog
otpada i na taj način prikupila velike količine otopljenih
i suspendiranih tvari, uključujući proizvode biokemijskih
reakcija (Milanović,1992).


Landfills and environmental protection


mjestima njegovog nastanka, a koji se tada koristi kao
sekundarna sirovina.


Pravilno projektiranje i izgrađene deponije predstavljaju
objekte koji daju najveću sigurnost glede štetnog
utjecaja na okoliš, uz uvjet da su provedene sve
mjere vezane uz planiranje, realizaciju, eksploataciju i
uređenje. Budući da deponije egzistiraju na otvorenom,
izložene su atmosferskim utjecajima, a s izgradnjom
deponije nastoji se što manje narušiti prirodna ravnoteža
u okolišu. Stoga je potrebno provesti i niz preventivnih
mjera koje su povezane s problematikom voda,
bilo kao zaštita od štetnog djelovanja ili zaštita voda od
zagađenja. Osnovni problemi odlagališta su procjedne
vode i stvaranje deponijskog plina.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 24     <-- 24 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


1.3. Zaštita podzemnih voda na odlagalištima – Groundwater protection on landfills


Procjedne vode izravno ugrožavaju površinske i
pod zemne vode na području i u okolici odlagališta.
Procjedne vode mogu biti onečišćene organskim tvarima
i zasićene anorganskim spojevima. U njima se
nalaze nedopuštene koncentracije koliformnih i patogenih
bakterija, zatim moguće su koncentracije cijanida,
te soli teških metala. Jedna od mjera zaštite je da
se filtrat ne upušta u podzemne vode prije nego se on
pročisti. Filtrat se može upuštati u podzemne vode
preko zona aeracije koje predstavljaju prirodne filtre ili
se pak može vršiti upuštanje filtrata u dublje hidrogeološke
slojeve preko upojnih bunara, ali samo ako za to
postoje povoljni uvjeti.


Zaštita podzemnih voda obavlja sei uređenjem nepropusne
podloge deponija i odvodnjom filtrata do najnižeg
mjesta, odakle se odvodi na tretman. Sve to ovisi


1.4. Zaštita zraka i emisije na odlagalištima
Razgradnja organskog dijela odloženog otpada praćena
je stvaranjem plinova. Na svim odlagalištima otpada
koje sadrže biorazgradljive organske tvari nastaje
bioplin ili deponijski plin. Prema Milanoviću (1992)
procesi truljenja i razgradnje traju stotinjak godina, a
razlikuju se četiri faze: aerobna faza, anaerobna nemetanska
faza, anaerobna nestabilna metanska faza i anae


robna stabilna metanska faza. Plin koji je prisutan u
aerobnoj fazi razgradnje sadrži O i N, a u toj fazi na


22


staje i najveća količina CO. U anaerobnim uvjetima na


2


staje CH i nešto manjakoličina već spomenutog CO.


42


CO je teži od zraka, pa pada na dno gdje se topi u vodi


2


te povećava kiselost i korozivnost procjednih voda. CH


4


je plin bez boje i mirisa, slabo se otapa u vodi, a u koncentraciji
od 5 do 15 % sa zrakom stvara eksplozivnu
smjesu. Nastajanje plinova može predstavljati opasnost
zbog zapaljivosti i u određenim slučajevima eksplozivnosti
metana. Stvaranje metana negativno djeluje i na
završni vegetacijski pokrivač odlagališta. Zbog toga je
potrebno provesti kontrolirano otplinjavanje, kako bi se


o lokaciji na kojoj se nalazi deponija, tj. o geološkoj


podlozi. Stoga bi kod izrade deponije trebalo voditi ra


čuna da se ona locira tamo gdje nije potrebna izgradnja
umjetne nepropusne podloge, a ako to nije slučaj, potrebno
je postaviti umjetnu zaštitu za sprečavanje dotjecanja
bočnih voda sa zonom deponiranja, čime se
ujedno i sprječava zagađenje podzemnih voda.Veliki
problemijavljaju se u ravničarskim područjima, na velikim
aluvijalnim terenima gdje se nema velikog izbora
za lociranje deponija, već se mora postaviti na dijelu
gdje su i značajni izvori podzemnih voda koje tada
treba zaštititi od zagađivanja.Tada se oko deponije izvodi
sustav drenaže, koji preko zone aeracije prirodno
pročišćuje filtrat, zatim prihvaća i odvodi do sabirnog
bunara iz kojeg se može provesti crpljenje vode koja se
ne koristi za vodoopskrbu.


– Air and emissions protection on landfills
izbjela ekološka nesreća. Daljnji problem nastajanja pli


nova može biti neugodan miris koji je uzrokovan tragovima
HS i hlapivih organskih spojeva kao što su


2


merkaptani. Miris se može neutralizirati sakupljanjem i
spaljivanjem plinova. Najčešća tehnika za kontrolu puteva
plinova je izgradnja glinenih barijera i odzračnih
okna. Otplinjavanje se provodi ugrađivanjem okomitih
šljunčanih kanala promjera 100 cm na međusobnoj udaljenosti
od oko 40 m. Odzračnici su izvedeni tako da su
betonske, izbušene cijevi postavljene okomito u tijelo
odlagališta i ispunjene batudom. Kada se oko istih otpad
zapuni, na postojeće cijevi postavljaju se nove. Na ovaj
način sukcesivno nastaje ventilacijski kanal koji raste
zajedno s visinom odlagališta. Pri zatvaranju odlagališta
u te šljunčane kanale potrebno je ugraditi perforiranu
HDPE cijev promjera 100 mm.


Čimbenici koji utječu na količinu nastalih plinova
su: sastav otpada, temperatura, pH vrijednost i sadržaj
vlage u tijelu odlagališta.


2. REZULTATI ISTRAŽIVANJAS RASPRAVOM – Research goals and discussion


2.1. Zaštita podzemnih voda
Podzemne vode čine značajan dio čovjekova okoliša
jer predstavljaju konačan recipijent svih zagađivala
iz atmosfere, površinskih voda i tla, a često su glavna i
jedina mogućnost vodoopskrbe. Danas su slučajevi zagađivanja
podzemnih voda sve češći i drastičniji, a s
većim potrebama za vodom češći su i sukobi interesa
oko vode. Zaštita podzemnih voda ovisi o skupu mjera
i akcija koje se poduzimaju da se osigura trajna
eksploatacija podzemne vode određene kvalitete, a
njena cijena ovisi o traženom standardu tj. o samim potrebama
korisnika vode. Zagađivanje podzemnih voda


danas je nemoguće izbjeći, a vjerojatnost zagađenja je
najveća tamo gdje su i potrebe za vodom najveće.


– Protection of groundwater
Zaštita podzemnih voda provodi se na tri razine:


1. zaštita strateških zaliha podzemnih voda
2. zaštita crpilišta
3. zaštita eksploatacijskih objekata – zdenaca


1.Zaštita strateških zaliha podzemnih voda
Zaštita se provodi racionalnim korištenjem prosto ra,
a zalihe se štite u općem interesu.
Važnu ulogu imaju prostorni planovi na regional nom i
općinskoj razini, gdje su izdvojene zone sa strateš kim zalihama
podzemnih voda, a unutar njih područja na kojima


su zbog hidrogeoloških prilika podzemne vode najviše
ugrožene. Namjena takvih područja je stro go ograničena.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 25     <-- 25 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


Drugi način zaštite strateških zaliha podzemne vode je
pravilan odabir lokacija za izgradnju objekata potencijalnih
zagađivača. Tu se koriste razni kriteriji npr. demografski,
klimatološki, prometni, vegetacijski, pedološki,
hidrološki, hidrogeološki, a svi oni čine skup zahtjeva za
postizanje cilja tj.zaštite podzemnih voda.


2.Zaštita crpilišta i izvorišta podzemnih voda
Provodi se uspostavljanjem zona sanitarne zaštite
oko tih objekata. Kod određenih zona sanitarne zaštite
primjenjuje se načelo empirijskog dimenzioniranja
zone i zabrana određenog ponašanja u tim zonama ili se
temelji na teoretskim postavkama o transportu zagađivala
kroz poroznu sredinu. Empirijska metodakoristi
sekod nas, te je u potpunosti prenesena u naše propise.
Određivanje zona sanitarne zašite empirijskim nači


nom – tu se oko izvorišta ili crpilišta podzemnih voda
uspostavljaju tri zone sanitarne zaštite:


zona – zona crpilišta/izvorišta


zona – uža zaštitna zona


zona – šira zaštitna zona


3.Zaštita eksploatacijskih objekata – zdenaca
Njihova zaštita se provodi pravilnim lociranjem, projektiranjem
i izvedbom, te mjerama zaštite tijekom izvedbe
i eksploatacije. Najbolja zaštita je lociranje
zde naca na takva mjesta gdje ne postoji mogućnost nji


hovog zagađivanja, a to se obavlja na temelju ocjene
čimbenika koji pokazuju ugroženost zdenaca kao što su:



dubina podzemne vode


sorpcijska sposobnost vodonosnih naslaga


udaljenost od poznatog izvora zagađenja
Zaštiti podzemnih voda doprinosi i dobar smještaj
bunara unutar odabrane lokacije. Zdenac treba izvesti
na najvišem dijelu terena, a mjesto oko zdenca treba
biti pristupačno.


2.2. Osnovne značajke vodocrpilišta Grada Zagreba


Basic characteristics of the City of Zagreb water supply zone


Zagrebački se vodoopskrbni sustav proteže od slovenske
granice do Sesveta i od padina Medvednice do


2


Kravarskog, na području od oko 800 km sa 2.400 km
cjevovoda. Za zadovoljavanje potrebe opskrbe vodom u
pogonu je 30 bunara na 8 većih crpilišta. Kao cjelina
sustav raspolaže sa 5.000 l/s vode. Značajni su veliki gubi
ci vode, tj. velika razlika između tzv. dignute i naplaće ne
vode. Od devedesetih godina sustavno se prati kakvoća
podzemnih voda na priljevnim područjima vodocrpilišta.
Povod uvođenju kvalitetnijeg i sustavnog
praćenja bilo je onečišćenje podzemnih voda razvojem
industrijskih i drugih gradskih sadržaja, kada su u razdoblju
osamdesetih godina iz upotrebe isključena mnoga
gradska crpilišta (Selska, Zagorska,Vrapče, Daničićeva,


Slika 1. Vodoopskrbni sustav Grada Zagreba (Izvor: Izvješće o stanju okoliša Grada Zagreba, 2006)


Figure 1Water supply system of the City of Zagreb (Source: Environment Report of the City of Zagreb, 2006)




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 26     <-- 26 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


Prečko, Horvati, Zadarska, Kruge, Držićeva, Remetinec,
Botanički vrt, Branimirova tržnica kao i Žitnjak).


U prvim godinama praćenja popunjena je mreža
piezometarskih bušotina na glavnim smjerovima toka
podzemnih voda prema vodocrpilištima, osobito na
tokovima od većih evidentiranih i potencijalnih zagađivača,
kako bi se omogućila što brža intervencija u slučaju
zagađenja. Praćenje kakvoće podzemnih voda
priljevnih područja crpilišta koja su na području Grada
Zagreba ili su važna za vodoopskrbu Grada Zagreba,
obuhvaćaju aktivna crpilišta, crpilišta koja nisu u funk


2.3. Odlagalište otpada Prudinec/Jakuševec –


Odvoženje otpada na velika odlagališta još uvijek je
najviše korišten način za postupanje s otpadom u Europi
i u svijetu. Nažalost, mnoga od tih odlagališta otpada
nisu opremljena prikladnim sustavima za
sprječavanje emisija štetnih tvari u okoliš, kao što su
prikupljanje procjednih voda i plinova koji u odlagalištima
nastaju u velikim količinama, posebno u ranim
fazama stabilizacije otpada. Odlagališta otpada funkcioniraju
kao golemi mikrobiološki i kemijski reaktori,
a do potpune stabilizacije odloženog materijala dolazi
tek nakon vrlo dugih razdoblja. Za pojedine vrste onečišćenja
ta se razdoblja mjere desetljećima. Pri tom
treba naglasiti da do intenzivne emisije plinova dolazi


Fotografija 1.Odlagalište prije završetka sanacije 2000. godine


Photo 1 Landfill before the completion of the remediation
process in 2000
(Foto –photo: Damir Barčić)


Odlagalište otpada Jakuševec-Prudinec služi kao
odlagalište komunalnog, neopasnog i industrijskog otpada
Grada Zagreba i njegove okolice. Udaljeno je 5 km
zračne linije od središta Zagreba, a nalazi se na desnoj
obali rijeke Save, na udaljenosti 400 m od naselja Jakuševec.
Odlagalište se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok,
duž nasipa rijeke Save od kojega je odvojeno
lokalnom cestom. Nekontrolirano odlaganje otpada na
području današnjeg odlagališta otpada Jakuševec-Prudi


nec započelo je 1965. godine, a 1995. godine prostor


odlagališta zauzima 80 ha (Nakić et al. 2007). U tom


ciji i planirano crpilište.To su: Mala Mlaka, Petruševec,
Velika Gorica, Sašnjak i Žitnjak, Zapruđe, Strmec,
Stara Loza, Prečko, Horvati, gradska crpilišta i buduće
crpilište Črnkovec – Kosnica. Sva ispitivanja, prema
programima koji se prihvaćaju u poduzeću Hrvatske
vode, obavlja ovlašteni laboratorij poduzeća Vodoopskrba
i odvodnja, Sektor vodoopskrbe.Planom za zaštitu
voda od zagađivanja iz 1986. i Planom za zaštitu
voda Grada Zagrebapropisna je i obveza kontrole kak vo
će podzemne vode.


Landfill Prudinec/Jakuševec


tijekom prvih nekoliko godina stabilizacije otpada, pa
je za razmatranje mogućih dugoročnih utjecaja na okoliš
najvažnije poznavati i stalno pratiti kvalitetu procjednih
voda. Postoje brojna izvješća u literaturi koja
pokazuju da otpuštanje različitih organskih i anorganskih
sastojaka iz odlagališta otpada bez zaštitnih sustava
može dovesti do znatnog zagađenja podzemnih
voda. Prodor štetnih onečišćenja podzemne vode posebno
je izražen u blizini odlagališta mješovitog karaktera
na koja je uz kućanski, odlagan i industrijski otpad.
U takvu kategoriju pripadalo je sve do nedavno dovršene
sanacije i glavno odlagalište otpada grada Zagreba
(odlagalište Jakuševec).


Fotografija 2.Radovi na sanaciji odlagališta


Photo 2 Landfill remediation activities
(Foto –photo: Damir Barčić)


pada, a do 2000.godine volumen odloženog otpada iz


3


nosio je 8 milijunam. Odlagalište je zbog zanemarivanja
problema postalo najveće neuređeno odlagalište
otpada u jugoistočnom dijelu Europe. Sanacija neuređene
deponije otpada u uređeno sanitarno odlagalište
završena je krajem 2003. godine. Odlagalište Jakuševec-
Prudinec je od 1965. godine do početka devedesetih
godina prošloga stoljeća zauzelo i zagadilo gotovo mili


3


jun m tla (zemljanog materijala) i ozbiljno ugrozilo kakvoću
pitke podzemne vode. Ispitivanja kakvoće
podzemne vode na lokaciji odlagališta provodili su Za


3


je razdobljuneprimjereno odloženo 4,5 milijuna m ot-vod za javno zdravstvo Grada Zagreba i Institut Ruđer




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 27     <-- 27 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


Bošković od 1986. do 1998. godine u cilju praćenja zagađenja
na lokacijama pojedinih pijezometara. Osim registriranja
vrijednosti pokazatelja kemijskih i
bakterioloških analizavećih od MDK za pitke vode, nije
provedena interpretacija podataka u cilju analize promjene
kakvoće podzemne vode šireg područja odlagališta.
Istraživanje utjecaja odlagališta Jakuševec na
podzemne vode provedeno je 2002. godine u okviru cjelovitog
istraživanja kakvoće podzemne vode zagrebačkog
vodonosnosnog sustava (Nakić, 2003). Ovim
istraživanjem dokazan je utjecaj odlagališta na podzemne
vode te postupno širenje zagađenja prema
istoku, što je potvrđeno pomicanjem granične linije zagađenja
od Jakuševca prema Mičevcu u vrijeme promjenjivih
hidrodinamičkih uvjeta u vodonosnom sloju.
U radu su prikazani rezultati daljnjih istraživanja uzročno-
posljedične veze između odlagališta otpadaJakuševec
i zagađenja podzemne vode.


Slika2. Procjena količine i strukture otpada Grada Zagreba bez
građevinskog i opasnog otpada – stanje 2004.
(Izvor: Izvješće o stanju okoliša Grada Zagreba, 2006)


Figure 2Assessment of the quantity and structure of waste for the
City of Zagreb, excluding construction and hazardous
waste – state in 2004
(Source: Environment Report of the City of Zagreb, 2006)


2.4. Opis istraživanog područja i uzorkovanje


Description of the research area and sampling


Odlagalište Jakuševec bilo je jedan od najvećih i
najtežih ekoloških problema na području grada Zagreba.
Ponajviše radi činjenice da su ondje bile odložene
goleme količine otpada različita podrijetla ali i
zbog njegova vrlo nepovoljnog smještaja uzvodno od
područja Črnkovca, gdje se nalaze glavne pričuve kvalitetne
podzemne vode za vodoopskrbu grada Zagreba.
Iako su geološke i hidrološke karakteristike područja
vrlo nepovoljne za smještaj odlagališta otpada, za određivanje
lokacije prevagnula je praktična činjenica o položaju
i udaljenosti samo 5 km od središta grada. U


2.4.1. Hidrogeološke značajke lokacije –
Na području Jakuševca vodonosni sedimenti sastoje
se od šljunkovitog materijala s promijenjivim udjelom
pijeska, dok se nepropusni glinoviti slojevi nalaze razmjerno
duboko (50m), što povoljno utječe na prihranjivanje
aluvijalnog vodonosnika iz rijeke Save, ali ujedno
omogućava veliku vertikalnu i horizontalnu pokretljivosti
onečišćenja. Dubina nepropusnog sloja raste u
smjeru istoka i dostiže dubinu od 90 m. Hidrološki
režim rijeke Save znatno utječe na transport onečišćenja
podzemnim vodama, jer je smetlište od korita rijeke
udaljeno samo oko 200 m. Smjer podzemnih voda značajno
se mijenja s vodostajem Save, a za srednjeg vodostaja
tok podzemnih voda usmjeren je prema području
Črnkovca. Brzina kretanja podzemnih voda također je
vrlo promjenjiva. Prosječna brzina u gornjim slojevima
je oko 5 m na dan, dok je u nekim slojevima izmjerena
vrlo visoka brzina (do 23 m na dan).Vodno lice na području
Jakuševca nalazi se na dubini od 5 m do 7 m, pri


čemu treba naglasiti da je dno deponije bilo smješteno
samo 2 do 4 m iznad vodnog lica.


studenome 1998. godine Grad Zagreb je Ugovorom o
jamstvu i podršci projektu dogovorio s Europskom
bankom za obnovu i razvitak (EBRD) zajam za provođenje
sanacije odlagališta. EBRD je odobrio taj zajam
tvrtki ZGOS, uz dugoročno zaduživanje u iznosu od


85.661.586€. U listopadu 2001. godine ZGOS je smanjio
iznos zajma te on sada iznosi 66.467.945 €. Do da nas
Grad Zagreb je na sanaciju odlagališta ukupno
uložio: 34.000.000 € i time spriječio daljnje zagađivanje
podzemne vode, zraka i tla cjelokupne lokacije.


Hydrogeological features of the location


Neposredno prije njegova nedavnog pretvaranja u
uređeni sanitarni deponij, na toj je lokaciji ukupno
odloženo više od 5 milijuna tona otpada na površinu od


2


800.000m. Procjenjuje se da svaki građanin Zagreba
proizvede na dan gotovo 1 kg otpada, te je tako tijekom
2003. godine na deponij Jakuševec-Prudinec dovezeno
ukupno 266.475 t otpada, od čega je oko 190.210 bio
komunalni otpad, 65.476 t glomazni i 10.790 t ulični
otpad. Do sanacije smetlišta otpad je odlagan izravno
na visokopropusne aluvijalne sedimente. Visina sloja
deponiranog smeća na smetlištu Jakuševec jako je varirala
u pojedinim sektorima smetlišta i kretala se od 0 m
do 12 m. U razdoblju kad je istraživanje provedeno
prosječna starost otpadau promatranom jugoistočnom
dijelu smetlišta bila je manja od 10 godina, te su se znatne
količine odloženog otpada nalazile u vrlo aktivnoj
acetogenoj fazi stabilizacije, koju karakterizira vrlo
jaka emisija tvari u okoliš, kako u plinovitoj fazi, tako i
u otopljenoj fazi putem procjednih voda. Dublji slojevi
odlagališta bili su u metanogenoj fazi razgradnje.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 28     <-- 28 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


Slika3. Položaj odlagališta otpada Jakuševec s naznačenim mjestima uzorkovanja u njegovu jugoistočnom dijelu:
istražne bušotine u otpadu (ispunjeni kružići); piezometri za uzorkovanje podzemne vode (prazni kružići),
lokacije prikupljanja procjednih voda – kvadratići (Izvor:Ahel et al. 2006)


Figure 3Position of Jakuševac landfill with marked sampling points in its southeastern part: borehole (filled circles);
piezometers for groundwater sampling (empty circles), locations of leachate collection – squares. (Source:


Ahel et al. 2006).


Da bi se proučio mogući utjecaj odloženog otpada na
podzemne vode, načinjena su sustavna uzorkovanja otpada.
Tla ispod otpada, te podzemnih voda ispod i u blizini
smetlišta. Uzorci smeća i tla dobiveni su bušenjem
na dubinama od 10 m do 25 m i to tako da vertikalna
struktura jezgre (promjer 10 cm) ostane neporemećena.
Diskretni uzorci smeća i tla dobiveni iz slojeva debljine
1 m sušeni su na zraku te je prosijavanjem za daljnju
analizu izdvojena frakcija sitnija od 2 mm. Za analizu
smeća uzeti su kompozitni uzorci koji su pripremljeni
miješanjem poduzoraka iz slojeva s različitih dubina,
dok su analize tla ispod otpada i vodonosnih sedimenata
načinjene za svaki sloj posebno, što je omogućilo uvid u
detaljnu vertikalnu raspodjelu onečišćenja. Uzorci pod zem
ne vode uzeti su uronjivom crpkom malog kapaci


-1


teta (0.5 L min ) čime je omogućeno uzorkovanje
različitih slojeva podzemne vode.


2.4.2. Kemijski sastav otpada i prostorna raspodjela onečišćenja


Chemical composition of waste and spatial distribution of pollution


Određivanja osnovnih fizičko-kemijskih svojstava
otpada pokazala su da prosječni udio organske tvari u
otpadu iznosi oko 21%, a visok sadržaj humusa (6 %
do 22 %) potvrdio je da se pretežno radi o transformiranim
organskim tvarima prirodnog podrijetla. Ipak, uzimajući
u obzir činjenicu da je na odlagalištu odloženo
više od 5 milijuna tona otpada, to ga čini golemim
spremnikom za otpuštanje organskih spojeva u okoliš.
Dio tih tvari prikazan je u tablici 1. Nasreću, istraživanja
su pokazala prema Zavodu za istraživanje mora i
okoliša, Institut „Ruđer Bošković“ iz 2006. godine da
je udio frakcije organske tvari koja se može lako remobilizirati
vodom samo 1% do 3%. Omjer biološke potrošnje
kisika (BPK) i kemijske potrošnje kisika (KPK)
bio je nizak, što upućuje narezistentan karakter te mobilne
frakcije. Iako se u pogledu ekotoksikoloških svojstava
kod visokomolekularnih humusnih tvari radi o
relativno neopasnom materijalu, povećanje koncentracije
organskog ugljika u podzemnoj vodi je nepovoljno.
Predstavlja mogući izvor nepoželjnih genotoksičnih
halometana prilikom kloriranja vode prije
distribucije u vooopskrbnu mrežu.


Uz makromolekularne spojeve, primjenom vezanog
sustava GC/MS identificiran je veći broj pojedinačnih
spojeva različita podrijetla. Identificirani spojevi mogu
se podijeliti u dvije osnovne skupine (slika 4): a) obilježivače
biološkog otpada i njegove mikrobne transformacije
(kratkolančane alifatske kiseline, fenoli, derivati
abijeinske kiseline) i b) obilježivače antropogenog otpada
(ugljikovodici, klorirani ugljikovodici, ftalati, spojevi
podrijetlom iz detergenata, farmaceutski spojevi).
Treba naglasiti da su ti pojedinačni spojevi prisutni u
mnogo nižim koncentracijama. Međutim, uzevši u obzir
zaštitu i očuvanje podzemnih voda puno suvažniji od
makromolekularnih tvari humusnog karaktera.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 29     <-- 29 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


Tablica 1. GlavnitipovispecifičnihorganskihspojevaidentificiranihuuzorcimaotpadaitlanaodlagalištuotpadaJakuševec
(Izvor:Ahel et al. 2006)


Table 1
Main types of specific organic compounds identified in waste and soil samples collected from the Jakuševac landfill
(Source: Ahel et al. 2006)


Sastojci Otpad Tlo ispod odlagališta Podrijetlo
n-alkani d, e c, d nafta/biološko
razgranati alkani d, e c, d nafta
cikoalkani d, e a, b nafta
abijetanski ugljikovodici c, d d, e dijagenetsko
alkilbenzeni c, d a-c nafta/biološko
tetralin a,b a nafta
naftalen i akilnaftaleni b, c a, b nafta
PAH c, d b, c nafta/piroliza
PCB a,b a transformatori
masne kiseline b-e a-c biološko
ftalati e c,d plastifikatori
krezoli a,b a biološko
butilhidroksitoluen a-c a aditiv
nonilfenol a-e a detergenti
nonilfenoletoksilati izopropilidenski a, b a detergenti
intermedijeri C-vitamina a-e a-d farmaceutsko
benzotiazolon a-d a tehnološko
propifenazon a-d a-c farmaceutsko
trialkilfosfati a-d a-c aditivi
dietiltoluamid a-c a sprejevi
kofein a-c a biološko
nikotin a-d a biološko


*Legenda: a<0.01 mgkg-1; b=(0.01 do0.1) mgkg-1; c=(0.1 do1) mgkg-1; d=(1 do10) mgkg-1; e=>10 mgkg-1.



Slika 4. Prostorna raspodjela nesupstituiranih policikličkih aromatskih ugljikovodika u otpadu i tlu jugoistočnog
dijela odlagališta Jakuševec (Izvor:Ahel et al. 2006)


Figure 4Spatial distribution of un-substituted polycyclic aromatic carbohydrates in waste and soil in the southeastern
part of Jakuševac landfill (Source: Ahel et al. 2006)




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 30     <-- 30 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


3. RASPRAVA– Discussion


Odlagalište otpada Prudinec/Jakuševec nakon sanacije
nije više crna točka na području grada Zagreba. Naravno,
samim radovima na uređenju odlagališta ne
zaustavlja se nadzor nad stanjem odlagališta i mogućem
utjecaju na podzemne vode i onečišćenje zraka. Sanacije
odlagališta otpada svakako ne rješavaju problem otpada,
već predstavljaju najmanje štetan utjecaj na okoliš, izuzevši
oporabu. Uređenjem ili sanacijom neuređenih
odlagališta nude se dvije tehničke mogućnosti rješenja
problema. Prva je osiguranje i uređenje odlagališta bez
obrade odloženog otpada, i druga je uređenje odlagališta
koje obuhvaća obradu i iskorištavanje materijala i ener gi
je odloženog otpada (Simončič, 2001). Primjer
Jaku ševca manje je ekološki prihvatljiv jer nije primjenjena
tehnologija obrade i prerade otpada, a na taj način
se bitno smanjuje obujam otpada (Simončič,2008).
Rješavanje problema otpada započinje kod nastanka otpada
na što upućuje u svojim ciljevima nacionalna Strategija
gospodarenja otpadom (NN 130/05) u kojoj je na
prvo mjesto stavljeno smanjivanje i izbjegavanje otpada
putem odvojenog prikupljanja, zatim oporaba istog
otpada. U tom smislu zaista je neshvatljivo da se kroz
nadležno ministarstvo i gradske urede potiče i ozbiljno
razmišlja o gradnji spalionice otpada na širem području
grada Zagreba. Ponajprije ekološka opravdanost je više
nego upitna. U uvjetima kada je u Hrvatskoj
pos totak recikliranja otpada između 10 i 15 % (iako je i
ovaj postotak upitan), ali svakako je loš pokazatelj provedbe
mjera zaštite okoliša. Za usporedbuRadović i
Nujić (2003) navode da se u našoj zemlji reciklira
3,5% otpada, u Sloveniji 10 %, uAustriji 14%, u Danskoj
34,3%. Prostora u gradu Zagrebu ima za provedbu
mjera odvojenog prikupljanja, jer prema Planu gospodarenja
otpadom u Zagrebu (2009) u sastavu miješanog komunalnog
otpada koji se odlaže na Jakuševec je 25,3%
masenog udjela papira i kartona, 35,9 % kuhinjskog i
vrtnog biootpada, 5,1% stakla, 14,9% plastike. Ovi podaci
jasno ukazuju da prije uporabe skupe termičke
obrade otpada treba iskoristiti mogućnosti odvojenog
prikupljanja, oporabe i nastaviti izgrađivati sustav gospodarenja
otpadom. U Bavarskoj se primjenom koncepta
cjelovitog gospodarenja otpadom u razdoblju od
1990. do 2002. godine, količina recikliranog materijala
(staklo, papir, plastika, biootpad) povećala s 30 % na
72% (Waste Management in Bavaria, 2002; Defregger,
2004). Poticanje tih mjera zasigurno smanjuje i velike
troškove i ulaganja u zaštitu okoliša, osobito za
lokalnu upravu što navodi iGolubić(2006). Uz navedeno
bitan je i ekološki čimbenik, jer termička obrada
(spaljivanje) uvjetuje nastajanje toksičnih plinova i
ostatnog otpada koji se kasnije tretira kao opasni otpad
uz obvezan strogi nadzor rada takvog postrojenja. Da li
je to danas ostvarivo u našoj državi? Zabrinjavajući je
primjer bivše spalionice PUTO.


Utjecaj odlagališta na okoliš zahtjevan je proces.


Zbog heterogenosti odloženog otpada mogućnost otkri


vanja tzv. vrućih točaka nasumičnim istražnim bušenjem
vrlo je malena i utoliko učestala detekcija farmaceutskih
spojeva uopće dodatno upućuje na njihovu važnost. Međutim,
mnogo pouzdaniji uzorci za detekciju onečišćenja
prisutnih u otpadu su procjedne vode, jer se one
prikupljaju s mnogo veće površine nego što je promjer
istražne bušotine. Osim toga, procjedne vode omogućavaju
izravno određivanje pokretljivog dijela onečišćenja
prisutnog u čvrstom otpadu.To je najvažniji element za
procjenu ugroženosti podzemnih voda.


Nastajanje i intenzitet infiltracije procjednih voda u
vodonosne slojeve ovisi u najvećoj mjeri o količini
oborina, a za područje Jakuševca procijenjen je ulaz
prije sanacije u podzemlje prosječno oko 340.000 m
procjednih voda na godinu. Zbog razmjerno visokog
opterećenja procjednih voda pojedinim tipovima onečišćenja
uključujući i različite specifične organske spojeve,
dolazilo je do značajnog zagađenja podzemnih
voda u blizini deponija. Kao što se moglo i očekivati
prema literaturnim podacima, dominantni oblici onečišćenja
detektirani u podzemnim vodama u neposrednoj
blizini odlagališta Jakuševec su ukupni organski ugljik,
odnosno KPK, te amonij kao glavni kemijski oblik
emisije dušika. Međutim, identificiran je i niz biogenih
i antropogenih specifičnih organskih spojeva koji su
zbog svoje povećane otpornosti na biološku razgradnju
i slabije adsorpcije na sloju tla ispod smeća dospjeli u
podzemne vode. Među identificiranim spojevima potrebno
je upozoriti na neke karakteristične tipove kemijskih
tvari koje su posebno važne kada se razmatra
problem utjecaja na kvalitetu podzemnih voda. Od lipofilnih
spojeva najistaknutiji su ugljikovodici. Može
se uočiti da je zastupljenost nekih kategorija ugljikovodika
u procjednim vodama (npr. abijetanski ugljikovodici)
vrlo visoka, ali usprkos tomu oni nisu detektirani
u podzemnim vodama. Razlog je najvjerojatnije njihova
eliminacija adsorpcijom na slojevima ispod
smeća. S druge strane treba uočiti da je koncentracija
topljivih aromatskih ugljikovodika (alkilbenzena, naftalena
i drugih) u podzemnoj vodi dosta slična onoj u
procjednoj vodi, što upućuje na njihovu dobru pokretljivost
u vodonosniku.Taj je element naglašen i kod
onečišćenja srednje polarnosti kao što su ftalati i neki
alkifenoli. Međutim, fenoli i krezoli nisu detektirani u
podzemnoj vodi. iako je njihova koncentracija u procjednoj
vodi bila znatna, a razlog je najvjerojatnije njihova
brza biološka eliminacija.


Najveći potencijal prodora iz deponija u podzemne
vode pokazali su neki polarni spojevi koji su istodobno


i otporni na biološku razgradnju. Pokazalo se da većina


tih sastojaka ima farmaceutsko podrijetlo. Procjedne


vode na deponiju Jakuševec sadržavaju visoke koncen




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 31     <-- 31 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


tracije farmaceutskih spojeva. Koncentacija izopropili-nema dovoljno podataka. Ipak treba istaći da jedan od
denskih intermedijera C-vitamina dostizala je i do 50 njih, diaceton-.-keto-gulonska kiselina ima svojstvo


mg L što je najveća opažana koncentracija za pojedi-inhibicije klijanja te očito posjeduje znatnu biološku
načnu skupinu spojeva. Nažalost, o ekotoksikološkim aktivnost.
svojstvima izopropilidenskih intermedijera C-vitamina


Slika 5. Strujne slike podzemnih voda u širem području Jakuševca (Izvor: ZGO)


Figure 5Patterns of groundwater currents in the broader area of Jakuševac landfill (Source: ZGO)


Postoje indicije da je u ranijim godinama prije uvedene
kontrole (osim komunalnog i tehnološkog otpada)
dovožen i opasni otpad (iz bolnica i industrije). Osim
što je ovo smetlište ugrožavalo zdravlje ljudi koji žive
u neposrednoj okolici (stanovnici Jakuševca, Mičevca i
Novog Zagreba), te ograničavalo mogućnost daljnjeg
razvoja grada u smjeru jugoistoka i uz to izravno ugrožavalo
postojeća i buduća izvorišta pitke vode Zagreba.
Zaštita podzemnih voda temeljni je problem koji je bilo
potrebno riješiti u svezi s uređenjem ovoga odlagališta
otpada (slika 5). 1996–2003. godine vrlo skupim zahvatom
pod smeće je ugrađena nepropusna podloga, površina
je smanjena s 80 na 57 ha, na njoj se nalazi brdo


3


visine 45 m. Prebačeno je 6.789.222 m otpada i dalje


3


se puni 800–1000 t/dan (510.000 m/godišnje).
Sanacija odlagališta otpada koja je završena krajem
2003. godine nije značajnije utjecala na smanjenje vrijednosti
teških metala u podzemnoj vodi u 2004. godi ni.
Utvrđene su vrlo visoke vrijednosti indeksa zagađenja
na lokacijama piezometara koji se nalaze jugoistočno od
odlagališta, što pokazuje štetan utjecaj odlagališta na
podzemne vode i postupno širenje zagađenja prema Mi


čevcu (Nakić et al. 2007) i vodozaštitnom području
kod Črnkovca (Ahel etal. 2006). Sanacijom odlagališta
i provođenjem interventnog crpnog sustava, spriječeno
je daljnje zagađivanje podzemnih voda. Međutim
jako zagađeno tlo i vodonosni slojevi koji se nalaze neposredno
ispod tijela odlagališta nisu uklonjeni sanacijom
te još uvijek predstavljaju aktivne izvore zagađenja
podzemne vode. Analiza indikatora zagađenja podzemne
vode pomogla je u utvrđivanju zakonitosti promjena
geokemijskih zona, koje nastaju ispod odlagališta
otpada i raspodjele zagađenja nizvodno od odlagališta.
Utvrđeno je da na području odlagališta Jakuševec-Prudinec
postoje snažno izražene lokalne anomalije parcijalnog
pritiska CO koje uzrokuju otapanje karbonata i


2


obogaćenje sadržaja hidrogenkarbonata, što je potvrđe no
i mjerenjima uutjecajnoj zoni odlagališta. Uz navede no,
analizom hidrogeokemijskih facijesa na lokacijama uz
odlagalište utvrđeno je da uz rub odlagališta dominira tip
podzemne vode koja u svom sastavu sadrži povišene
koncentracije amonij-iona (NH
+
) i klorida (Cl-
). Utvr


4


đene su premaNakić et al. (2007) i visoke koncentracije
željeza i mangana te drugih teških metala.


4. ZAKLJUČAK – Conclusion


Sastav organskih zagađivala na odlagalištu Jakuševec
upućuje na to da je ondje uz komunalni otpad, odlagan
i otpad industrijskog podrijetla koji sadržava brojne
antropogene spojeve koji mogu nepovoljno utjecati na
kakvoću podzemne vode. Radovima na sanaciji spriječena
je u najvećoj mjeri infiltracija onečišćenja procjednim
vodama u vodonosne slojeve. Međutim, jako
onečišćeni slojevi tla koji su se nalazili neposredno is pod
otpada nisu uklonjeni provedenom sanacijom te su
stoga još uvijek mogući izvor onečišćenja do kojega bi
moglo doći ako bi došlo do povišenja razina podzemnih
voda na kotu 107 m zbog izgradnje brane za potrebe planirane
hidroelektrane Drenje (Ahel etal. 2006). Stoga
je nužno stalno praćenje dominantnih antropogenih spojeva
u deponiranom otpadu i procjednim vodama. Kroz
mjere praćenja i nadzora pozornost treba usmjeriti na
farmaceutske spojeve.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 32     <-- 32 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


Ozbiljnost problema otpada i odlagališta otpada zahtijeva
strogo provođenje zakonskih propisa od Zakona o
otpadu, Strategije gospodarenja otpadom i Plana gospodarenja
otpadom, Zakona o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti
zraka, Zakona o fondu za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost, Zakona o prostornom uređenju do raznih
uredbi i pravilnika koji se odnose na otpad. U svakom
slučaju otpad je potrebno smanjivati mjerama odvojenog
prikupljanja i obrade, te intenzivnom oporabom. Nadalje
ostaje rješavanje problema neuređenih odlagališta otpada,
što je posljedica dugotrajnog zanemarivanja zaštite
okoliša. Prema Nacionalnoj strategiji zaštite okoliša i
Nacionalnom planu djelovanja za okoliš iz 2002. godine
neodgovarajuće gospodarenje otpadom identificirano je
kao najveći problem zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj.
Putem zakonske regulative potrebno je nametnuti
striktno provođenje propisa, postupno povećati financijsko
opterećenje proizvođača otpada, tako da zbrinjavanje
otpada prestane biti subvencionirana djelatnost, te poticajnim
i drugim mjerama nametati modernu hijerarhiju
postupanja s otpadom. U svezi sazaštitom i očuvanjem
okoliša ciljevi su: materijalno i energetsko vrednovanje
otpada, izbjegavanje nastanka otpada, odlaganje samo
ostatnoga otpada, te primjena ekonomskih mjera kroz
uspostavu sustava gospodarenja otpadom.


5. LITERATURA– References


Ahel, M., S. Terzić, N. Tepić, 2006: Organska
onečišćenja u odlagalištu otpada Jakuševec i njihov
utjecaj na podzemne vode, Arh Hig Rada
Tok sikol, 57: 307–315., Zagreb.


Barčić, D., Ž. Španjol,V. Vujanić, R. Rosavec,
2005: Problematika zaštite voda i mora u
Re publici Hrvatskoj, Šum. list, 129 (11–12):
611–622, Zagreb.


Defregger,F.,2004: Bavarski koncept cjelovitog gospodarenja
otpadom, U: Z. Milanović (ur.), VIII.
Međunarodni simpozij gospodarenje otpadom,
Gospodarstvo i okoliš d.o.o., 33–45, Zagreb.


Fundurulja,D., M.Mužinić,2004: Stanje odlagališta
otpada u Republici Hrvatskoj (srpanj
2004. godine), U: Z. Milanović (ur.), VIII. Među
narodni simpozij gospodarenje otpadom, Gos po
darstvo i okoliš d.o.o., 47–59, Zagreb.


Golubić,S., 2006: Perspektive i mogućnosti odlaganja
otpada na području Međimurske županije na
primjeru odlagališta “Totovec”, Šum. list, 130
(1–2): 21–30, Zagreb.


Gradski zavod za prostorno uređenje, 2006: Izvješće o
stanju okoliša grada Zagreba.


Milanović,Z., 1992: Deponij – trajno odlaganje otpada,
JP “Zbrinjavanje gradskog otpada”, 199
str., Zagreb


Milanović,Z., S.Radović,V.Vučić,2002: Ot pad
nije smeće, Gospodarstvo i okoliš, Mtg-topgraf,
144 str.,Velika Gorica


Nacionalna strategija zaštite okoliša (Narodne Novine
46/02).


Nacionalni plan djelovanja za okoliš (Narodne Novine
46/02).


Nakić,Z., M.Prce, K.Posavec,2007: Utjecaj od lagališta
otpada Jakuševec-Prudinec na kakvo ću
podzemne vode, Rudarsko-geološki naft ni zbor


nik, 19:35–45, Zagreb.


Plan gospodarenja otpadom 2007–2015 (Narodne No-
vine85/07).


Plan gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu za razdoblje
do 2015. godine, 2009.


Potočnik, V., 1997: Obrada komunalnog otpada –
svjetska iskustva, MTG Consulting, ZGO d.o.o.,
Državna uprava za zaštitu okoliša, 99 str., Zagreb.


Radović,S., R.Nujić,2003: Strategija gospodarenja
otpadom za Republiku Hrvatsku, Gospodarstvo
i okoliš, 60: 37.,Velika Gorica.


Simončič,V., 2001: Zbrinjavanje otpada, Ekološki
leksikon, “Barbat”i Ministarstvo zaštite okoliša
i prostornog uređenja RH, 143–159, Zagreb.


Simončič, V., 2008: Da li je potrebno promijeniti
dosadašnju praksu postupanja s otpadom i dosadašnju
praksu sanacije starih odlagališta? U: Z.
Mi lanović (ur.), X. Međunarodni simpozij gospo darenje
otpadom, Gospodarstvo i okoliš d.o.o.,
77–100, Zagreb.


Schaller,A., D.Subašić,2004: Odlaganje i stanje
odlagališta otpada u Republici Hrvatskoj – pokazatelji
brige lokalne zajednice za okoliš, U: Z.
Milanović (ur.), VIII. Međunarodni simpozij gospodarenje
otpadom, Gospodarstvo i okoliš d.o.o.,
19–32, Zagreb.


Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske
(Narodne Novine 130/05).


Waste Management in Bavaria, Balances, 2002: Bavarian
Agency for Environmental Protection,
Augsburg.


ZGO, poduzeće za zaštitu okoliša i gospodarenje otpadom:
Uređenje smetlišta Jakuševec, Elektroprojekt
inženjering d.d., Zagreb.


Zakon o fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovi


tost (Narodne Novine 107/03).


Zakon o otpadu (Narodne Novine 178/04).


Zakon o prostornom uređenju (Narodne Novine 30/94).


Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Narodne No-


vine76/07).


Zakon o zaštiti okoliša (Narodne Novine 110/07).


Zakon o zaštiti zraka (Narodne Novine 178/04).




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 33     <-- 33 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


SUMMARY: Unmanaged landfills are the basic problem of environment protection
on Croatia. Municipal waste and landfills such as Jakuševac incur exceptionally
high costs for many towns. Their impact on the environment is
highly unfavourable since they pollute water, soil and air and represent a constant
threat to human health. The solution to the problem begins with remediation
of unmanaged landfills. To launch a remediation programme it is necessary
to adopt a new attitude to waste management. The establishment of an integral
waste management system is a constituent part of all legal measures and regulations.
Such a system ensures the reduction of waste and increased recycling,
which provides material and energetic benefits. In today’s circumstances, the
implementation of the system at the level of the City of Zagreb and Croatia as a
whole results in multiple benefits from both the ecological and economic aspect.
The paper gives a survey of the Jakuševac landfill, a complex diffuse source of
contamination which causes problems in the sense of possible harmful effect on
all environmental elements. Consequently, its remediation was highly expedient.
The main reasons for landfill remediation were the protection of groundwater
and air. The Jakuševac-Prudinec landfill used to be a disposal site for
municipal, non-hazardous and industrial waste of the City of Zagreb and its
surroundings. Uncontrolled disposal of waste in the area of the current landfill
began in 1965. In 1995, the size of the landfill reached 80 ha. In this period,


4.5 million m3 of waste was disposed inadequately. By the year 2000, the volume
of the disposed waste had reached 8 million m3. The transformation of the
unmanaged waste disposal site into a managed sanitary landfill was completed
at the end of 2003. In the period from 1965 to the beginning of the 1990s, almost
one million m3 of soil (soil material) in the Jakuševac-Prudinec landfill was
contaminated, and the quality of drinking groundwater was seriously threatened.
This research discusses the impact of the landfill on groundwater and the
gradual spread of pollution eastwards, as confirmed by the shifting of the boundary
pollution line from Jakuševac towards Mičevac, especially during changeable
hydrodynamic conditions in the aquifer layer. The paper presents the
results of research into the cause and effect relationship between the Jakuševac
landfill and groundwater pollution (see Figures 1–5). The composition of organic
pollutants in the Jakuševac landfill indicates that this was a disposal site not
only for municipal waste but also for waste of industrial origin which contains
numerous anthropogenic compounds that might have an adverse effect on
groundwater quality. Permanent monitoring of dominant anthropogenic compounds
in the disposed waste and leachate is necessary.


Key words:leachate, landfill gas, waste management system, City of
Zagreb