DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 3 <-- 3 --> PDF |
RI JEČ GLAV NO GAURED NI KA DALI I KAKO KORISTIMO BIOMASU KAO ENERGENT? Ovih dana naši šumari i drvnotehnolozi imali su prilike posjetiti “Holzmesse”, šumarsko-drvnotehnološki sajam u Klagenfurtu, a u srpnju “Interforst” u Münchenu (Messe München). Prema informacijama onih koji su im nazočili, oba su posvetila značajnu pozornost pridobivanju i korištenju šumske biomase i drvnog otpada iz drvoprerađivačke industrije u energetske svrhe, bilo da se radi o proizvodnji toplinske ili elektro energije. U Našicama se u sklopu 5. hrvatskih dana biomase, 3. rujna 2010. održava Hrvatsko-Austrijski gospodarski skup na temu “Biomasa (električna i toplinska energija), bioplin i biogoriva”, na kojemu će prema programu biti prezentirani referati grupirani u nekoliko cjelina: Biogoriva u Hrvatskoj, Iskustva izAustrije, Modeli financiranja i poticanja projekata u Republici Hrvatskoj i stručna predavnja u svezi s kogenaricijskim postrojenjima i saznanjima o biogorivima glede zakonskih odredbi, tržišta i strategije za budućnost u Njemačkoj. Iz izvješća s 4. hrvatskih dana biomase i onih prethodnih, koja redovito donosimo u našem časopisu, kao i ostalih napisa iz aktivnosti HŠD-a po pitanju bionergije, bilo da je o tome raspravljano na tematskim sjednicama Upravnog odbora, godišnjim skupštinama ili u okviru aktivnosti HŠD sekcije Hrvatska udruga za biomasu, koju je je osnovalo HŠD 2005. god, a koja je članica Europske udruge za biomasu, možemo dobiti saznanja što je HŠD, HŠ d.o.o.,Vlada RH i resorno Ministarstvo učinilo po tom pitanju. Stvoreni su određeni okviri za korištenja bioenergije, ustanovljeni poticaji, zakonski omogućeno uključivanje (prodaja) električne energije dobivene iz biomase u elektroenergetski sustav, krenula je izgradnja peletarnica, projekti za kogeneracijske sustave i dr. No, nas zanima odgovor gdje je tu šumarstvo i biomasa kao raspoloživi energent čija je struktura i količina naznačena primjerice na znanstvenom skupu u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na temu “Poljoprivreda i šumarstvo kao proizvođači obnovljivih izvora energije”, ili savjetovanju u organizaciji Hrvatskog šumarskog instituta, Šumarskog fakulteta, Hrvatskih šuma d.o.o. i Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, na temu “Biološko-ekološke i energetske značajke amorfe u Hrvatskoj”. Korištenjem biomase iz realno mogućeg etata, koja je do sada ostajala u šumi i povećanjem uzgojnih radova na čišćenju, proredi i obnovi sastojina, koji postaju isplativi kao novi proizvod, a koji na tržištu ima pristojnu cijenu, u bližoj budućnost potencijali biomase kretali bi se i do 4,5 mil. tona godišnje, što je ekvivalent 2,2 mil. tona nafte (koju uvozimo). Sa stručnog šumarskog gledišta, nije ni potrebno napominjati što bi ti sada isplativi radovi, koji često izostaju radi manjka financijskih sredstava, značili za kvalitetu šume, vrijednost njenih općekorisnih funkcija i osiguranja potrajnosti. Osim dva pogona Hrvatskih šuma d.o.o. u Gospiću i Ogulinu, koja proizvode toplinsku energiju za sebe i manji krug ostalih potrošača, Hrvatske šume d.o.o. putem kćerke “Biomasa”, prodaju drvnu sječku i to najviše inozemnim kupcima, proizvedenu najčešće iz ogrjevnog drva, do sada postojećeg sortimenta koji već ima svoje tržište, a najmanje iz nazovimo “otpada” koji i dalje ostaje u šumi , a da i ne govorimo o biomasi iz povećanja uzgojnih radova. PrimjericeAustrijske državne šume imaju u vlasništvu 30 kogeneracijskih sustava i prodaju KWh kao gotov proizvod a ne sirovinu). Drvna industrija Gorskog kotara među prvima je prepoznala potrebe igradnje peletarnica (Mrkopalj, Gerovo, Delnice), no i one kao i Spačva, Perušić i dr. također uglavnom rade za izvoz. Strategija pak energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2020. god., po našem mišljenju, predviđa premalo učešće korištenja biomase. Dakle, uvozimo fosilna goriva, a nedovoljno proizvodimo i izvozimo ono čime bi mogli zadovoljiti velik dio svojih potreba i međunarodne obveze. Naime, Hrvatska je potpisnica Kyoto protokola i preporuka Gradačke deklaracije, koje nas jasno obvezuju na smanjenje stakleničkih plinova. Kada bi odgovorili na pitanje iz naslova, mogli bi reći da još nismo iskoristili naše mogućnosti, i da se baš kao u i svemu, sporo pomičemo. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić |