DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 30     <-- 30 -->        PDF

D. Barčić, V. Ivančić: UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADAPRUDINEC/JAKUŠEVEC NAONEČIŠĆENJE ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 347-359


3. RASPRAVA– Discussion


Odlagalište otpada Prudinec/Jakuševec nakon sanacije
nije više crna točka na području grada Zagreba. Naravno,
samim radovima na uređenju odlagališta ne
zaustavlja se nadzor nad stanjem odlagališta i mogućem
utjecaju na podzemne vode i onečišćenje zraka. Sanacije
odlagališta otpada svakako ne rješavaju problem otpada,
već predstavljaju najmanje štetan utjecaj na okoliš, izuzevši
oporabu. Uređenjem ili sanacijom neuređenih
odlagališta nude se dvije tehničke mogućnosti rješenja
problema. Prva je osiguranje i uređenje odlagališta bez
obrade odloženog otpada, i druga je uređenje odlagališta
koje obuhvaća obradu i iskorištavanje materijala i ener gi
je odloženog otpada (Simončič, 2001). Primjer
Jaku ševca manje je ekološki prihvatljiv jer nije primjenjena
tehnologija obrade i prerade otpada, a na taj način
se bitno smanjuje obujam otpada (Simončič,2008).
Rješavanje problema otpada započinje kod nastanka otpada
na što upućuje u svojim ciljevima nacionalna Strategija
gospodarenja otpadom (NN 130/05) u kojoj je na
prvo mjesto stavljeno smanjivanje i izbjegavanje otpada
putem odvojenog prikupljanja, zatim oporaba istog
otpada. U tom smislu zaista je neshvatljivo da se kroz
nadležno ministarstvo i gradske urede potiče i ozbiljno
razmišlja o gradnji spalionice otpada na širem području
grada Zagreba. Ponajprije ekološka opravdanost je više
nego upitna. U uvjetima kada je u Hrvatskoj
pos totak recikliranja otpada između 10 i 15 % (iako je i
ovaj postotak upitan), ali svakako je loš pokazatelj provedbe
mjera zaštite okoliša. Za usporedbuRadović i
Nujić (2003) navode da se u našoj zemlji reciklira
3,5% otpada, u Sloveniji 10 %, uAustriji 14%, u Danskoj
34,3%. Prostora u gradu Zagrebu ima za provedbu
mjera odvojenog prikupljanja, jer prema Planu gospodarenja
otpadom u Zagrebu (2009) u sastavu miješanog komunalnog
otpada koji se odlaže na Jakuševec je 25,3%
masenog udjela papira i kartona, 35,9 % kuhinjskog i
vrtnog biootpada, 5,1% stakla, 14,9% plastike. Ovi podaci
jasno ukazuju da prije uporabe skupe termičke
obrade otpada treba iskoristiti mogućnosti odvojenog
prikupljanja, oporabe i nastaviti izgrađivati sustav gospodarenja
otpadom. U Bavarskoj se primjenom koncepta
cjelovitog gospodarenja otpadom u razdoblju od
1990. do 2002. godine, količina recikliranog materijala
(staklo, papir, plastika, biootpad) povećala s 30 % na
72% (Waste Management in Bavaria, 2002; Defregger,
2004). Poticanje tih mjera zasigurno smanjuje i velike
troškove i ulaganja u zaštitu okoliša, osobito za
lokalnu upravu što navodi iGolubić(2006). Uz navedeno
bitan je i ekološki čimbenik, jer termička obrada
(spaljivanje) uvjetuje nastajanje toksičnih plinova i
ostatnog otpada koji se kasnije tretira kao opasni otpad
uz obvezan strogi nadzor rada takvog postrojenja. Da li
je to danas ostvarivo u našoj državi? Zabrinjavajući je
primjer bivše spalionice PUTO.


Utjecaj odlagališta na okoliš zahtjevan je proces.


Zbog heterogenosti odloženog otpada mogućnost otkri


vanja tzv. vrućih točaka nasumičnim istražnim bušenjem
vrlo je malena i utoliko učestala detekcija farmaceutskih
spojeva uopće dodatno upućuje na njihovu važnost. Međutim,
mnogo pouzdaniji uzorci za detekciju onečišćenja
prisutnih u otpadu su procjedne vode, jer se one
prikupljaju s mnogo veće površine nego što je promjer
istražne bušotine. Osim toga, procjedne vode omogućavaju
izravno određivanje pokretljivog dijela onečišćenja
prisutnog u čvrstom otpadu.To je najvažniji element za
procjenu ugroženosti podzemnih voda.


Nastajanje i intenzitet infiltracije procjednih voda u
vodonosne slojeve ovisi u najvećoj mjeri o količini
oborina, a za područje Jakuševca procijenjen je ulaz
prije sanacije u podzemlje prosječno oko 340.000 m
procjednih voda na godinu. Zbog razmjerno visokog
opterećenja procjednih voda pojedinim tipovima onečišćenja
uključujući i različite specifične organske spojeve,
dolazilo je do značajnog zagađenja podzemnih
voda u blizini deponija. Kao što se moglo i očekivati
prema literaturnim podacima, dominantni oblici onečišćenja
detektirani u podzemnim vodama u neposrednoj
blizini odlagališta Jakuševec su ukupni organski ugljik,
odnosno KPK, te amonij kao glavni kemijski oblik
emisije dušika. Međutim, identificiran je i niz biogenih
i antropogenih specifičnih organskih spojeva koji su
zbog svoje povećane otpornosti na biološku razgradnju
i slabije adsorpcije na sloju tla ispod smeća dospjeli u
podzemne vode. Među identificiranim spojevima potrebno
je upozoriti na neke karakteristične tipove kemijskih
tvari koje su posebno važne kada se razmatra
problem utjecaja na kvalitetu podzemnih voda. Od lipofilnih
spojeva najistaknutiji su ugljikovodici. Može
se uočiti da je zastupljenost nekih kategorija ugljikovodika
u procjednim vodama (npr. abijetanski ugljikovodici)
vrlo visoka, ali usprkos tomu oni nisu detektirani
u podzemnim vodama. Razlog je najvjerojatnije njihova
eliminacija adsorpcijom na slojevima ispod
smeća. S druge strane treba uočiti da je koncentracija
topljivih aromatskih ugljikovodika (alkilbenzena, naftalena
i drugih) u podzemnoj vodi dosta slična onoj u
procjednoj vodi, što upućuje na njihovu dobru pokretljivost
u vodonosniku.Taj je element naglašen i kod
onečišćenja srednje polarnosti kao što su ftalati i neki
alkifenoli. Međutim, fenoli i krezoli nisu detektirani u
podzemnoj vodi. iako je njihova koncentracija u procjednoj
vodi bila znatna, a razlog je najvjerojatnije njihova
brza biološka eliminacija.


Najveći potencijal prodora iz deponija u podzemne
vode pokazali su neki polarni spojevi koji su istodobno


i otporni na biološku razgradnju. Pokazalo se da većina


tih sastojaka ima farmaceutsko podrijetlo. Procjedne


vode na deponiju Jakuševec sadržavaju visoke koncen