DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2010 str. 46 <-- 46 --> PDF |
D. Ballian, M. Memišević, F. Bogunić, N. Bašić, M. Marković, D. Kajba: MORFOLOŠKAVARIJABILNOST ... Šumarski list br. 7–8, CXXXIV (2010), 371-386 Kada se u Bosni i Hercegovini govori o visokim šu- mama, misli se ponajprije na visoke šume bukve, čiste i mješovite šume jele i smreke; mješovite šume jele, smreke i bukve, šume crnog i običnog bora, te šume hrasta kitnjaka, dok su šume hrasta lužnjaka svrstane u kategoriju ostale visoke šume zbog svoje zanemarive po vršine (Stefanović 1986, Stefanović i sur. 1983). Prema podacima iz spomenute inventure (Matić i sur. 1971), površina ostalih visokih šuma je 32 368 ha, od čega je prema procijeni 31,7 % ili 10 261 ha otpada na šume hrasta lužnjaka. Za razliku od Matića i sur. (1971), Klepac (1988) navodi da je sadašnja ukupna površina šuma hrasta lužnjaka u BiH oko 30 000 ha. Najkvalitetnije šume hrasta lužnjaka nalaze se u općinama Bosanski Šamac, Bosanska Gradiška, Brčko i Bijeljina, a ukupna površina lužnjakovih šuma na ovom području iznosi oko 14 000 ha. Najstarije šume hrasta lužnjaka nalaze se u općini Bosanska Gradiška, i to s prosječnom drvnom zalihom 3 oko 315 m/ha. Ostatak čine privatne, manje, uglavnom panjače hrasta lužnjaka diljem Bosne i Hercegovine. S obzirom na ekologiju hrasta lužnjaka, te se šume uglavnom nalaze u ravnicama, dolinama velikih rijeka, te nekim od planinskih visoravni (Pintarić 2002,Stefanović 1986, Stefanović i sur.1983). Oko 5 % po vršine Bosne i Hercegovine su ravnice koje su pogodne za rast i razvoj šuma hrasta lužnjaka.Taj dio je kroz povijest bio stalno izložen jakom ljudskom djelovanju, što je utjecalo i na stanje šuma u tom području (Begović 1960, 1978). Danas u tom području imamo visokovrijedna poljoprivredna zemljišta, i područja s urbanim sredinama, koja su se razvijala na račun šuma hrasta lužnjaka. Zbog tog antropogenog utjecaja, postojanje šuma hrasta lužnjaka na tom području može se rekonstruirati samo iz nalaza pojedinih starih stabala, kao što je slučaj sa područjem Sarajevskog polja, gdje još obitava oko 100 do 150 starih stabala, te nešto više uz jugoistočni i sjeverozapadni rub polja. Hrast lužnjak u Bosni i Hercegovini prvi opisuje Beckpl.Mannagette(1907) koji u svom djelu Flo ra Bosne i Hercegovine i Novopazarskog Sandžaka, napominje da lužnjak tvori slavonsku hrastovu šumu u savskoj nizini i oko većih pritoka rijeke Save, kao u mnogim drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, ali da su to samo ostaci nekada velikih šumskih kompleksa, kasnije ga spominje Šilić (2005). Uz Posavinu kao glavno područje rasprostranjenja hrasta lužnjaka,vrlo su interesantna i područja u dolinama većih rijeka, kao Drine, Bosne, Lepenice, Lašve, Usore, Ukrine,Vrbanje, Vrbasa, Une i Sane (Stefanović i sur.1983). Također su interesantna i neka od kraških polja, te visoko planinska Glasinačka visoravan (Jovančević 1966, 1968), gdje nalazimo pojedina stabla ili manje skupine stabala. Situaciju sa gospodarenjem ovim šumama otežava i vla snička struktura ovih šuma, jer su većinom u privatnom vlasništvu, te se njima ne gospodari na adekvatan način, i u poodmaklom su stadiju degradacije. Hrast lužnjak je u prošlosti na području Bosne i Hercegovine bio ekonomski vrlo važna vrsta, zbog čega ne bi trebalo da sekao slabo zastupljena vrsta “otpisuje”, već bi bilo potrebno raditi na iznalaženju načina da se ona ponovo unese na pogodna staništa, posebno imajući u vidu da postoje velike neiskorištene površine pogodne za osnivanje šuma hrasta lužnjaka u Bosni i Hercegovini. U Srbiji hrast lužnjak pokriva površinu od ukupno 32 400 ha,od kojih su 64 % državne, a 36 % privatne šume. Ustanovljene su dvije sjemenske regije hrasta lužnjaka i to Posavsko-podunavska regijai sjemenska regija središnje Srbije. Posavsko-podunavska regija hrasta lužnjaka obuhvaća najvrednije šume hrasta lužnjaka iteritorijalno ona obuhvaća područje Vojvodine, zatim šume na području Zemuna, Surčina, Palilule, Čukarice, Obrenovca, kao i šume u slivu Dunava na području Smedereva, Požarevca i Velikog Gradišta. Druga sjemenska regija obuhvaća središnju Srbiju u kojoj hrast lužnjak raste u dolinama rijeka. Crna Gora nema suvislih sastojina hrasta lužnjaka, a u ovim istraživanjima korištena su stara pojedinačna stabla oko Danilovgrada, dok ih nalazimo i uz rijeku Bojanu. U ovim istraživanjima krenulo se od pretpostavke da će proučavanjem niza morfoloških svojstava lista hrasta lužnjaka, na unutarpopulacijskoj i međupopulacijskoj razini dobiti,pokazatelji varijabilnosti koji će se koristiti u razdjelbi sjemenskih jedinica i pri korištenju šumskog reprodukcijskog materijala, te kod aktivnosti na očuvanju prirodnih populacija hrasta lužnjaka. Samo postojanje varijabilnosti za analizirana svojstva ukazuje na mogućnost njenog korištenja pri izvođe nju šumsko uzgojnih radova, kao i kroz selekciju najboljih individua za podizanje sjemenskih plantaža, izdvajanja sjemenskih sastojina, grupa stabala kako je to učinjeno u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je na egzaktan način utvrditi unutarpopulacijsku i međupopulacijsku varijabilnost istraživanih morfoloških svojstava hrasta lužnjaka višestrukom multivarijatnom analizom. Krajnji rezultat bio bi ujedno i veliki doprinos u poslovima na razdjelbi sjemenskih jedinica hrasta lužnjaka, te manipulaciji njegovim reprodukcijskim materijalom na znanstveno prihvatljiv način. Također rezultati će omogućiti što bolje provođenje aktivnosti na oplemenjivanju ove vrste,kao i zaštiti autohtonog genofonda, kroz dinamičko i statičko očuvanje, metodamaex situiin situ. |