DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 111 <-- 111 --> PDF |
IN MEMORIAM ANTON BRUKETA(1932 – 2009) Nakon kratkotrajne teške bolesti napustio nas je početkom 2009. god. Anton Bruketa, istaknuti građevinski stručnjak u domeni izgradnje šumskih prometnica. Otišao je jedan od posljednjih rukovodećih struč nja ka prve generacije samostalnog područnog šumarstva, koji je svojim kvalitetnim, i nadasve odgovornim ra dom, umnogome doprinjeo njego vurazvoju. Anton “Tonić” Bruketa rođen je u Križišću u Hrvatskom primorju 13.6. 1932. god. u skromnoj više čla noj obitelji oca Ivana, zidara i majke Slave Grbac, domaćice. U po trazi za poslom njegov otac odlazi u svijet, pa cjelokupno kućanstvo i odgoj djece postaje briga njegove majke. Niže razrede osnovne škole završio je u svom rodnom mjestu, a više razrede i malu maturu u susjednom Hreljinu.Za školovanja u Hrelji nu svakodnevno pješači i po nekoliko kilometara, što je poveza no i s određenim fizičkim naporom.Od svih predmeta u školi iskazuje najviše afiniteta prema matematici, koja će i pri izboru daljnjeg školovanja odigrati važnu ulogu. U nastav ku školovanja uspješno završava srednju građevinsku školu, a potom odlazi na odsluženje vojnog roka. Po izlasku iz vojske zapošljava se u po duzeću “Hidroelektra”Zagreb 1953. god. na izgradnji akumulacije Sabljaci i tunela Gojak kraj Ogulina. Mladi ambiciozniAnton ističe se u radu, pa je ubrzo promaknut za rukovoditelja velikog gradilišta tunela Gojak, gdje je zaposleno gotovo tisu ću radnika. Nakon višegodišnjeg te renskog rada i odvojenog života do lazi u Novi Vinodolski 1958.god. na pozivVilima Hiblera,dipl.ing. šum. upravitelja tamošnje Šuma rije. U to vrijeme upravo jezapočelaizgradnja moderne zgrade Šumarije s odgovarajućim uredskim prostorima i dva stana za rukovodeće osoblje, koja je pod njegovim neposrednim nadzorom i uspješno završena. Sa svojomobitelji dolazi u NoviVinodolski, koji će od tada postati njegovo stalno mjesto boravka. Neposredno po osnutku Šums kog gospodarstva Senj 1960.god. s pripadajućim šumarijama ukazala se potreba za osnivanjem dvajuposebnih pogona, i to građevinarstva i transporta 1962. god., pa je Anton iza bran za upravitelja Pogona za gra đevinarstvo sa sjedištem u Senju. Otvorenost visokih šuma je skrom na, pa šumarije počinju izdvajati znat no veća sredstva za šumske ces te. Ovaj zahtjevni posao izgradnje šumskih prometnicapovjeren jePogonu za građevinarstvo, koji će se jošprije dva desetljeća dopuniti s izgradnjom protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta na priobalnom kršu i susjednim otocima. U početnom intervalu izgradnje šumskih cesta dominirala je ručna izrada, koja je zahtijevala velik broj osposobljenih radnika za različite vrste građevinskihposlova. Na svakom gradilištu pojedine šumske ces tepodižu se radničke barake sa svim popratnim sadržajima. O cjelokupnoj pripremi, svakodnevnom životu na tim gradilištimai radu na terenu brine upravitelj Anton, uz pomoć ma lobrojnog tehničkog osoblja. Izra da takvih šumskih prometnica vrlo je skupa, jer zahtijeva na pojedinoj dionici nekad više i od pedesetak radnika. Međutim,postepenim uvođe njem mehanizacije smanjuje se broj radnika, pa danas Pogon ukup no zapošljava 25 radnika, sa suvremenom mehanizacijom od devet različitih građevinskih strojeva i tri kamiona. Pogon je u početku bio smješ ten u skučenom prostoru s neadekvatnom mehaničkom radionicom, pa zahvaljujući ponajviše upraviteljuAntonu izgrađena je najprije moderna mehanička radionica 1982.god. u industrijskoj zoni grada Senja, a potom i upravna zgrada 1985. god. s uredskim prostorima, modernom menzom i sobama za smještaj radnika. Zahvaljujući do- brim rješenjima financiranja krškog šumarstva prije četiri desetljeća započeo je Pogon s izgradnjom protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta na kopnenom dijelu primorskog krša i pripadajućim otocima, koja će se osobito intenzivirati nakon osnutka J.P. “Hrvatske šume” 1991. godine. Prema pedantno vođenoj eviden ciji upraviteljaAntona, za njego vog rukovođenja Pogonom za građevinarstvo od 1962–1991. god. ukupno jeizgrađeno326 km šumskih cesta ili prosječno godišnje 11.5 km i za osam godina 56 km protupožarnih prosjeka s elementima šumskih ces ta. Uz to, obavljeni su i ostali radovi, i to:riperanje na pripremi pošumljavanja krša, različite rekonstrukcije cesta i pripremni radovi prijeasfaltiranja šumskih, regionalnih i lokalnih cesta. Uz to,kod izgradnje različitih građevinskih objekata na području senjske šumske uprave bio mu je uvijek povjeren stručni nadzor. Zah |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 112 <-- 112 --> PDF |
valjujući ponajviše njemu, izgradnja šumskih prometnica odlikovala se izuzetnom kvalitetom, stalnim tehničkim poboljšanjima i neprestanom težnjom za smanjenjem troškova. Izgra đene šumske prometnice drugih iz vođača u pogledu kvalitete, pa i es tetskog izgleda, nisu se mogle uspo rediti s radovima Pogona za građe vinarstvo pod njegovim rukovodstvom. Zbog toga, za kvalitetno izgrađene šumske prometnice može se s punim pravom koristiti pojam “Bruketine šumske prometnice”. Upra vitelj Anton odista je živio za svoj Pogon, pa je vrlo rijetkokoristio godišnje odmore. Po funkciji bio je stalni član Stručnog kolegija U nedjelju 4. srpnja 2010. g. umro je IvoDelajkovićdipl. ing. šumarstva, uvaženi šumarski i drvno industrijski stručnjak, član HŠDOgranak Zagreb. U ime HŠD-a, od pokojnog kole ge oprostio se i na odar položio vi jenac kolega RomanBiljakdipl. ing. Ivo Delajković rodio se uVrbo vi –Staro Petrovo Selo 26. 8. 1923. g. u obitelji poljoprivrednika Marije i Stjepana. Osnovno školovanje završio je u Vrbovi i realnu gimnaziju u Novoj Gradiški, nakon čega je 1942. g. upisao Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu gdje je diplomirao 1949. g. Za vrijeme studija bio je demonstrator i volonter kod profesora Stanka Flogla, te pomagao studentima za pripremu za polaganje is pita. Već tad je pokazivao veliku zainteresiranost za graditeljstvo u šumarstvu: ceste, šumske željezničke pruge, radničke nastambe i upravne zgrade šumarija. Po završetku studija radio je u Šum sko-građevnom poduzeću No va Gra diška, zatim u šumskoj građevins koj sekciji u Kutini, te u DIP-u Novoselac, DIP-u Sisak i Lič koj Plješivici. područnog šumarstva i Upravnog od bora na početku rada u Šumskom gos podarstvuSenj. Nakon gotovo tri desetljeća uspješnog rukovođenja Pogonom za građevinarstvo 1991. god. raspoređen je na poslove stručnog suradnika za građevinarstvo i investicije Uprave šuma Senj do 1997. god., kada odlazi u mirovinu. Daljnje vođenje Pogona za građevinarstvo 1991. god. povjereno je njegovom is kusnom zamjeniku Branku Rogiću, građevinskom tehničaru, koji ga do danasjednako uspješno vodi. U privatnom životuAnton je bio uzorni suprug, otac i djed, iako mu njegov velik angažman u poslu nije IVO DELAJKOVIĆ (1923 – 2010) Početkom 1953. g. postavljen je za rukovoditelja Građevinskog odje la u Vinkovcima. Tuje radio na izgradnji šumarija u Lipovcu, Strošincima, Gunji, Županji i Spačvi, gdje se uz upravne zgrade rade naselja za radnike i stručno osoblje, skladište trupaca s kolosjekom, Dom kulture, cesta Spačva – Otok i željezničke šumske pruge. Od 1956. do 1965.g. radi u Drv noj Industriji Slavonija kao šef građevnog odjela na investicijama i unapređenju proizvodnje. 1963. g. na kon osnivanja centra za razvoj drv ne industrije (CDI) na inicijau obiteljskom kruguostavljao puno slobodnog vremena. U umirovljenič kim danima, uz svakodnevne ob veze, slobodno vrijeme najviše posvećujeenigmatici, svojem velikom životnom hobiju i uzornom održavanju dijela parka Šumarije Novi,kraj ulaza u njegov stan. Pokopan je početkom veljače 2009. god. u dostojanstvenoj tišini novljanskog groblja u nazočnosti velikog broja svojih prijatelja, znanaca te svojeobitelji, koji su mupoposljednji put odali dužnu počast i zahvalu za njegov doprinos u domeni općeljudskih i stručnih vrijednosti. Vice Ivančević tivu Privredne komore i industrijskih poduzeća slavonske regije Ivo Delajković obavlja dužnost direktora do 1973.g.Tada prelazi u Poslovno udruženje drvne industrije u Zagrebu, a zatim u Zajednicu šu- mar stva, preradu i promet drvnih pro izvoda i papira u Zagrebu, gdje radi do umirovljenja 1988. g. Ivo Delajković bio je vrstan stručnjak, savjestan, marljiv i komu nikativan, rado prihvaćen ne samo u Slavonskoj regiji, već i šire, u cijeloj struci. Svojim radom dao je velik do prinos razvoju šumarstva i drvne industrije. Posebno je bio aktivan u Društvu inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije, a odlaskom u mi rovinu aktivno je sudjelovao u radu HŠD Ogranak Zagreb, sudjelujući u raspravama o aktualnoj problematici šumarstva i drvne industrije. Ostat će nam u sjećanju kao drag i dobronamjeran kolega, a njegov odlazak ostavlja u tuzi kćerku Viš nju, sina Gorana s obitelji te ostalu rod binu, kojima ovom prilikom is ka zujemo iskrenu sućut. Slava kolegi Ivi Delajkoviću. Roman Biljak Frane Grospić |