DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 23 <-- 23 --> PDF |
IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 UDK 630* 156 (001) LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA I NJIHOVE DEMOSOCIJALNE KARAKTERISTIKE HUNTERS IN CROATIAASASOCIO-GEOGRAPHIC GROUPAND THEIR SOCIO-DEMOGRAPHIC CHARACTERISTICS 1 22 Dane PEJNOVIĆ, Krešimir KRAPINEC, Maja SLAMAR SAŽETAK: U radu su prikazani rezultati istraživanja lovaca u Hrvatskoj kao socijalno-geografske skupine i njihovih demosocijalnih značajki. U okviru toga pobliže su razmotreni kriteriji izdvajanja lovaca kao socijalno-geografske skupi ne, kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2001. i njihov razmještaj po župa ni jama 2001., lovno-geografski i lovno-demografski intenzitet na razini županija, te temeljne demogeografske i socijalne karakteristike hrvatskih lovaca 2007. go- di ne. Metodološki pristup temelji se na prostornoj analizi i sintezi relevantnih indikatora, odnosno anketnim istraživanjem prikupljenih podataka o demografskim i socijalnim obilježjima. Anketom su obuhvaćena 2.132 lovca iz 44 lovačke udruge iz gotovo svih hrvatskih županija. Rezultati pokazuju sljedeće: 1. lovci u Hr vatskoj predstavljaju razmjerno brojnu (više od 50.000 članova) socijalnu sku pinu s jasno izraženim značajkama socijalno-geografske grupe, koju u recentnom razdoblju karakterizira brzi porast broja članova; 2. najvećim brojem lovaca na razini županija ističe se Istarska, a najmanjim Varaždinska županija, najveći lovno-geografski intenzitet karakterizira Međimursku, a najmanji Viroviti čko-podravsku županiju, dok se najvećim lovno-demografskim intenzitetom iz dva ja Ličko-senjska, a najmanjim, poslije Grada Zagreba, Varaždinska županija. Ličko-senjska županija bilježi i najveći koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala među hrvatskim županijama, a najmanji, poslije Grada Zagreba, Varaždinska županija; 3. glavni nositelji lovne aktivnosti u Hrvatskoj su muškarci u dobi između 45 i 65 godina, s težištem na dobnoj skupini 50–54 godine, prosječne starosti 49 godina, od kojih većina ima srednju stručnu spremu i u radnom su odnosu, a pretežno žive u ruralnim područjima. Za razdoblje 2001–2007. utvrđen je blagi, ali postojan i statistički signifikantan rast broja lovaca (r = 0,66; p <0,05). Najveća povezanost dobivena je između odnosa lovaca prema broju stanovnika te gustoći naseljenosti (r = 0,93; p <0,05), odnosno pro- sječnom broju stanovnika po naselju (r = 0,90; p <0,05). Ovo nedvojbeno pokazuje kako udio lovaca u stanovništvu signifikantno pada, što je koncentracija stanovnika po jedinici površine veća. Tako je 2001. godine odnos lovaca prema ukupnom stanovništvu bio 1:117, da bi 2007. ovaj odnos bio 1:73 stanovnika, odnosno prema tome se nalazimo na sredini ljestvice europskih zemalja. Ključne riječi:lovac, lovište, Hrvatska, socijalno-geografska skupi na, županije, lovno-geografski intenzitet, lovno-demografski intenzitet, koefici jent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala, demografske ka rakteristike, socijalne karakteristike 1 Prof. dr. Dane Pejnović, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Geografski odsjek, Marulićev trg 19, 10 000 Zagreb, e-mail: dapejno@geog.pmf.hr 2 Doc. dr. sc. Krešimir Krapinec, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje, PP422, Zagreb, e-mail: krapinec@sumfak.hr 3 Maja Slamar, prof. geografije i povijesti, e-mail: maja.slamar@gmail.com |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 24 <-- 24 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 UVOD – Introduction Prema podacima Hrvatskog lovačkog saveza, u Hrvatskoj je 2007. godine registrirano 50.688 lovaca, što čini 1,14 % od ukupnog broja njezinih stanovnika. Unatoč relativno malom broju i zastupljenosti u ukupnom stanovništvu, zbog svoje funkcionalne posebnosti oni tvore jasno izdvojenu socijalnu skupinu koja je, zbog svojih prostornih učinaka, istovremeno i socijalno- geografska grupa. PremaPinet (1995) do sada je objavljeno mnogo znanstvenih radova s područja lovstva. Oni se uglavnom bave ekologijom divljači, odnosno divljih životinja, međutim, vrlo je malo znanstvenih istraživanja koja se bave sociološkim i ekonomskim zakonitostima glede samih lovaca. Stoga je literatura s kojom bi se po daci u ovom radu usporedili vrlo oskudna. Značenje lova kao aktivnosti i lovaca kao njezina nositelja s vremenom je doživjelo osjetnu transformaciju – od nekadašnje egzistencijalne potrebe, preko razonode samo za privilegirane slojeve društva, do današnjeg lova kao oblika aktivne rekreacije. U tom smislu, lov je danas moguće tretirati kao oblik aktivnosti u sklopu funkcije “ponašanje u slobodno vrijeme”. Ta funkcija jedna je od pet osnovnih funkcija ljudskog izražavanja opstojanja, aktivnosti i djelovanja koja su imanentna svim društvenim slojevima, prostorno i vremenski su mjerljiva, mogu se statistički obuhvatiti i djeluju na prostor.Tosu stanovanje i život u zajednici, rad, opskrba, obrazovanje i ponašanje u slobodno vrijeme (Ruppert isur.,1981.). Sličnu preobrazbu doživjela je i funkcija “ponašanje u slobodno vrijeme”. S razvojem društva i gospodarstva, u modernom industrijskom i uslužnom društvu, funkcija rada postupno je gubila na važnosti u životu pojedinaca i društva, a njezino je mjesto sve više zauzimala funkcija “ponašanje u slobodno vrijeme”. U svom razvoju prešla je put od jednostavne funkcije “odmarati se”,do razgranate funkcije zadovoljavanja potreba urbaniziranog društva za iskorištavanjem slobodnog vremena. Po svom prostornom utjecaju, izraženom u funkcionalnoj diverzifikaciji i razvoju odgovarajućih struktura koje su sastavni dio kulturnog pejzaža, ona je danas gotovo jednako značajna kao i funkcija “raditi”. Istaknuto mjesto u okviru korištenja slobodnog vremena ima i funkcija rekreacije, kao potreba urbaniziranog društva za uspostavljanjem radne sposobnosti. Pod tim pojmom pobliže se podrazumijeva obnavljanje psihofizičkih snaga, pretežito uz pomoć odmora i razonode na aktivan ili pasivan način. Aktivan oblik rekreacije okuplja određen broj ljudi s jednakim načinom korištenja slobodnog vremena, ali zahtijeva određen prostor i Suautorica članka – Maja Slamar registrirana je lovkinja; lovački ispit položila je 2001. godine, a aktivna je članica lovačkog društva “Šljuka” – Lasinja, u Karlovačkoj županiji. infrastrukturu za odvijanje aktivnosti – na taj način nas ta je prostorni oblik organizacije pojedine aktivnosti. Svaka takva socijalna skupina čija aktivnost sadrži neku prostorno-oblikovnu komponentu, odnosno na bilo koji način sudjeluje u oblikovanju prostora po svom je karakteru socijalno-geografska skupina. U literaturi se, ovisno o obliku uvjetne homogenosti, izdvajaju različiti tipovi socijalno-geografskih skupina; od onih koje povezuje isti/sličan način života, preko istog/sličnog nači na ponašanja do akcijsko-prostornih skupina (Ruppert isur., 1981). Zajedničko im je prostorno relevantno djelovanje koje, preko vrednovanja prostornih resursa, dovodi do nastanka odgovarajućih struktura, odnosno “s prostorom sraslih sustava”, koji kontinuirano mijenjaju značajke i vrijednost prostora. Lovci zadovoljavaju kriterij za socijalno-geografsku skupinu s obzirom na sva tri kriterija uvjetne homogenosti, kao i po naznače nom prostornom utjecaju. S obzirom da je geoprostor sa svojim resursima podložan stalnom vrednovanju ljudskim motivacijama, način njegova vrednovanja uvelike je determiniran i demografskim obilježjima pojedinih socijalno-geograf s kih skupina.To se ne odnosi samo na promjenu bro ja njegovih pripadnika, već i strukturna i dinamička obilježja skupine. Kad je riječ o prostornim organizacijskim oblicima, posebno značenje imaju dobna i obra zovna struktura odnosne skupine. Kako demografska obilježja lovaca, kao posebne socijalno- geografske skupine, u Hrvatskoj do sada nisu istraživana, temeljni je cilj ovog rada istražiti okvirne socio-demografske značajke lovaca u Hrvatskoj. U okvi ru toga pobliže će biti obrazložene determinante lovaca kao socijalno-geografske skupine, kretanje njihova broja 1962–2006, broj i udiolovaca po županijama 2001. go- dine, te najrelevantnija socio-demografska obilježja promatrane skupine, s težištem na dobnoj, ekonomskoj i obrazovnoj strukturi. Na osnovi prethodnog poznavanja lovstva i lovaca, čemu je pomogla iinsajderskauloga suautorice ovog 4 članka, moguće je postaviti sljedeće radne hipoteze: 1. lovci u Hrvatskoj predstavljaju jasno izdvojenu skupinu s izrazitim obilježjima socijalno-geografske grupe; 2. prostorna distribucija lovaca u visokoj mjeri korelira sa stupnjem ruralnosti županija; 3. u biološkom (dobno-spolnom) sastavu hrvatskih lovaca prevladavaju muškarci starijih podskupina srednje životne dobi; 4. u ekonomskoj strukturi hrvatskih lovaca prevladavaju radno aktivni, a u obrazovnoj oni sa srednjom stručnom spremom. Izložene hipoteze bit će provjerene kroz istraživački postupak, a rezultati izloženi u završnom dijelu rada. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 26 <-- 26 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 464 vačkog ispita prethodno mora platiti uslugu lova određe- nom lovozakupniku ili postati članom neke lovačke udruge. Kao član lovačke udruge, uz godišnju članarinu i radne obveze unutar lovišta dobiva pravo na odstrel određenog broja i vrsta divljači koje obitavaju u nekom lovi štu. Teritorij Hrvatske podijeljen je na 1.060 lovišta, od kojih je 315 državnih, 745 zajedničkih (Izvor: Mini- starstvo regionalnog razvoja šumarstva i vodnoga go- spodarstva, 01. travnja 2010.), a predstavljaju akcijske prostore za 841 lovačku udrugu i 37 pojedinačnih lovo- zakupnika. Određenost prostornim učincima Za razliku od ostalih oblika aktivne rekreacije, lov razmjerno neznatno utječe na transformaciju prostora. Činjenica da su bogatstvo divljači i uspješnost lova ovis - ni upravo o minimalnom antropogenom utjecaju unutar staništa, lovci nastoje minimalno utjecati na fizio nomiju prostora i stupanj njegove kultivacije. Prostor ni učinci te socijalno-geografske skupine ponajprije se očituju u lov - nogospodarskim i lovnotehničkim objektima te remiza - ma. Specifičnost je lovne infrastrukture da se nastoji maksimalno uklopiti u prirodni krajobraz, što se očituje u pomnom izboru lokaliteta za postavljanje lovnogospo- darskih i lovnotehničkih objekata te kroz biranje materi- jala od kojih se grade. Utjecaj lovaca na prostor očituje se i kroz unošenje alohtonih vrsta i podizanjem uzgajali- šta za pojedine vrste, što može dovesti do pretjeranog uništavanja biljnog pokrova, ugrožavanja postojećih po- ljoprivrednih kultura, te ugrožavanja nekih autohtonih vrsta divljači i drugih životinja kroz pojavu novog oblika predatorstva ili kompeticije(Bolton i sur.,1997). Kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2006. i lovno-geografski intenzitet županija 2001. Trends in the number of hunters in Croatia 1962.–2006. and hunting-geographical intensity by couties in 2001 Grafikon 1. Kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2006. Figure 1 Trends in the number of hunters in Croatia 1962–2006 Izvor: Državni zavod za statistiku Kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2006. Polazeći od raspoloživih podataka, kretanje broja lo- vaca na razini Hrvatske moguće je pratiti od početka 1960-ih godina (Grafikon1).Ako se trend promatra ge- neralno tada nema statistički značajnog kretanja. Među- tim, mogu se izdvojiti tri razdoblja različite dinamike broja pripadnika promatrane skupine: prvo, 1962–1990. s više-manje kontinuiranim i statistički značajnim po- većanjem broja lovaca (r = 0,977; p <0,05), drugo, 1991–2000., u odnosu na prvo razdoblje obilježeno osjetnim padom i kolebanjem njihova broja okvirno iz- među 30 000 i 40 000, te treće,2001–2007.s blagim, ali broj lovaca/number of hunters |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 25 <-- 25 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 METODE RADA– Work methods Prvi dio istraživanja odnosi se na otkrivanju zakoni tosti koje utječu na brojnost lovaca na nekom području. U tu su svrhu uzeti podaci (broj lovaca, popis stanovniš tva 2001. godine, struktura stanovništva s obzirom na stručnu spremu, broj stanovnika po naselju) iz statistič kih godišnjaka (službene stranice Državnog zavoda za statistiku – www.dzs.hr). Načinjena je korelacija između odnosa lovaca prema ukupnom broju stanovnika, koeficijenta iskorištenosti lovnogeografskog potenci 2 jala, te broja lovaca na 100 km u odnosu na gustoću naseljenosti, površinu županija, te veličinsku i obrazovnu strukturu naselja. Podaci su obrađeni u programskom paketu Statis tica 7.1. Demografska obilježja hrvatskih lovaca kao specifič ne socijalno-geografske skupine dobivena su na temelju anketnog istraživanja provedenog u lovačkim udrugama na razini Hrvatske. Anketnim upitnikom nastojalo se obuhvatiti nešto više od 10%lovačke populacije ravnomjerno raspoređene po svim županijama, odnosno županijskim lovačkim savezima. Lovačke udruge unutar pojedinog županijskog saveza birane su metodom slučajnog uzorka tako da se unutar pojedine županije anketom obuhvati 250–300 lovaca.Zbog težnje da se osigura reprezentativnost rezultata istraživanja, anketiranje je dogovoreno sa 77 ili 9%lovačkih udruga, pri čemu je trebalo obuhvatiti 6.174 lovca, odnosno 12%od ukupnog broja registriranih lovaca u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno od 4. studenog (kada je po svim lovačkim udrugama započeo skupni lov) do 2. pro- sin ca 2007. godine, pri čemu su anketni upitnici dijeljeni prisutnim članovima/lovcima na ispunjavanje u pet skupnih lovova. Anketiranjem su obuhvaćeni lovci iz svih županija, izuzev Karlovačke i Dubrovačko-neretvanske županije, čiji se lovački savezi nisu uključili u suradnju, teVukovarsko-srijemske županije čije se lov ne udruge nisu odazvale anketiranju. Anketni upitnik ispunila su 2.132 lovca iz 44 lovačke udruge, što je 35% od očekivanog broja lovaca i 57%od predviđenih lovač kih udruga. Manji broj anketiranih od predviđenih ispita nika posljedica je objektivnih (nesudjelovanje pojedinih lovaca u svih pet skupnih lovova) i subjektivnih slabosti (neispunjavanje anketnih upitnika od strane određenog broja lovaca). Unatoč manjem broju obuhvaćenih ispitanika (4,2% od ukupnog broja registriranih lovaca u Hrvatskoj) rezultati ankete signifikantni su za ciljeve istraživanja ovog rada i dobra su osnova za uopćavanje zaključnih postavki o demografskim i ostalim relevantnim karakteristikama hrvatskih lovaca. REZULTATI ISTRAŽIVANJAI RASPRAVA – Results of research and discussion Lovci kao specifična socijalno-geografska skupina Sukladno naznačenim odrednicama u uvodnom dijelu rada, lovci predstavljaju specifičnu socijalno-geografsku skupinu po tome što ih karakterizira sličan na čin ponašanja u lovištu kao akcijskom prostoru, što se posljedično odražava u odgovarajućim prostornim organizacijskim oblicima, procesima i strukturama. Određenost sličnim načinom ponašanja Lov kao oblik aktivne rekreacije vezan je uz oružje i streljivo, te takvu opremu koja može biti izvor ozbiljnog ozljeđivanja. Zbog toga je lovna aktivnost, za razliku od ostalih oblika rekreacije, popraćena brojnim zakonskim odredbama, sadržanima u Zakonu o lovstvu (Anon., 2005) i Zakonu o oružju (Anon., 2007a), od nosnonormiranalovačkim kodeksomponašanja. Pripadnost ovoj specifičnoj skupini zahtijeva određenu psihofizičku sposobnost pojedinca te stjecanje određenog znanja putem lovačkog ispita prije samog početka bavljenja navedenom aktivnošću. Postoje i određena ne pisana pravila ponašanja i lovački običaji, kao npr. način odijevanja (odjeća u zelenoj i smeđoj boji), davanje počasti divljači, lovačko krštenje, ponašanje na pogre bu umrlom lovcu i sl. Određena vrsta divljači određuje način lova (pojedinačni i skupni lov) i način ponašanja pojedinca u lovu. Za razliku od ostalih oblika rekreacije, koje čovjek bira prema vlastitoj volji –Hunters as a specifical socio-geographical group i potrebi te se bavi njome kontinuirano ili povremeno kroz kraće ili dulje razdoblje, više-manje uvijek na isti način, lovna aktivnost obuhvaćaniz aktivnosti koje su karakteristične za određeno razdoblje lovne godine, ci klički se izmjenjuju i provode u određenom periodu, a uvjetovane su biološkim ritmom pojedinevrste divljači –vremenom parenja, trajanjem bređosti kod ženki i odhranjivanja mladunčadi, te sazrijevanjem rogovlja kod mužjaka. U vrijeme donošenja mladunčadi,kao i u vrijeme sazrijevanja rogovljalov se ne provodi,već je zamijenjen drugim aktivnostima poput obnove ili gradnje novih lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata i sadnjom te održavanjem remiza. Biti članom lovačke udruge podrazumijeva određeni način pona šanja – zahtijeva novčane i radne obveze koje se manifestiraju neposredno u prostoru lovišta, a posred no na divljači kroz njihovu brojnost, dobno-spolnu i trofejnu strukturu. Određenost akcijskim prostorom Kao aktivni oblik rekreacije, lov ima specifičan zahtjev za prostorom – to je prostor koji uključuje povr šine pod šumom, poljoprivrednim kulturama, šikare, kamenjare i vodotoke, odnosno površine koje su staništa divljači. Akcijski prostor svakog pojedinog lovca, odnosno lovačke skupine, jasno je definiran. Naime, da bi se mogao aktivno baviti lovom, lovacnakon položenog lo |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 27 <-- 27 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 postojanim i statistički signifikantnim rastom broja lo vaca (r= 0,66; p<0,05). U tridesetogodišnjem razdoblju, od početka 1960-ih do početka 1990-ih godina, broj lovaca prosječno se godišnje povećavao za 2.655 člana, odnosno po stopi 10,2%, da bi 1990. godine dosegao broj od 100.409 regi striranih lovaca. Otuda proizlazi da je u prosjeku jedan lovac dolazio na svakih 48 stanovnika (prema popisu iz ožujka 1991.), što je 2,3 puta više od prosjeka za 2001. (kada jedan lovac dolazi na svakih 112 stanov nika). Tako velik broj lovaca početkom 1990-ih godina posljedica je enormnog povećanja njihove brojnosti samo u razdoblju1989–1990., gotovo za petinu (18,58%), što je očito povezano sa zaoštravanjem političko-sigurnosne situacije, pa i priprema za rat koji je potom uslijedio. Već 1991. uslijedio je drastičan pad (od 67%), tako da se broj lovaca smanjuje na 1/3 njihova broja iz 1990. (33.211lovaca).Temeljni razlog ovakvog pada ratna su zbivanja uHrvatskoj, pri čemu je 52,9%lovišta bilo izloženo ratnim operacijama, od čega ih je 30%okupirano, a 20 %se nalazilo u zoni sukoba (Raguž i sur., 1993).Tome valja dodati i ratnim zbivanjima uzrokovano nefunkcioniranje lovačkih udruga koje su gospodarile lovištima. Naime, za odnosnu lovnogospodarsku godinu prikupljeni su podaci, uključujući i oni o broju lovaca, za samo 55%općina koje su pokrivale 47,1% po vršine lovišta u Hrvatskoj. Uz ratno, iskazano kolebanje broja lovaca i u poratnom razdoblju, do 2000. godine, rezultat je neredovite dostave statističkih podataka iz područja lovne djelatnosti od strane lovačkih udruga, odnosno jedinica lokalne samouprave, koje su po zakonu to bile dužne napraviti.Validnost podataka o broju lovaca povećava se boljim reguliranjem rada upravnih službi, nakon 2000. godine. U recentnom vremenu broj lovaca u Hrvatskoj u stalnom je porastu. Samo u razdoblju 2001.–2007. ukupno je porastao za 10.916, odnosno 27,5%, što je prosječni godišnji porast od 1.819 lovaca, odnosno 4,6 %. Broj lovaca i lovno-geografski intenzitet po županijama 2001. godine Prostorni razmještaj lovaca rezultat je interferencije više čimbenika, od prirodno-geografskih obilježja (reljefne dinamike, klimatsko-ekoloških obilježja, stupnja pošumljenosti itd.), preko gustoće naseljenosti, razine društveno-ekonomskog razvoja, stupnja urba niza ci je/ ruralnosti, funkcionalne usmjerenosti prostora, do mjesta i uloge lovačke tradicije u regionalnom sustavu vrijednosti. Kao rezultanta prostorno različite kombinacije navedenih čimbenika, Hrvatsku karakterizira izrazita nera vnomjernost u prostornom razmještaju lovaca. U prilog tomu svjedoči broj lovaca po županijama, pri čemu u Istarskoj i Ličko-senjskoj broj pripadnika odnosne sku- pi ne nadmašuje više od3.000 članova, dok se uVirovitičko- podravskoj i Varaždinskoj županiji kreće između skromnih 500 i 700 članova, a raspon u broju lovaca između članstvom najmalobrojnije – Virovitičko-podravske županije – i one s najvećim brojem članova – Istar ske, kreće u omjeru 1 : 6,2 (Tablica 1). Činjenica da se gotovo četvrtina od ukupnog broja hrvatskih lovaca nalazi u samo tri županije – Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Splitsko-dalmatinskoj – ima jako uporište u prostornoj strukturi i funkcionalnoj usmjerenosti tih dijelova Hrvatske, iako je kod svake od njih u pitanju drukčija ponderiranost. Tako se u Istri posljednjih desetljeća lov razvija kao sve važnija selektivna vrsta turizma, u Primorsko-goranskoj županiji predisponiran je bogatom i raznovrsnom resursnom osnovom (ponajprije, Gorski kotar, ali i kvarnerski otoci), dok je u Splitsko-dalmatinskoj županiji velik broj lovaca posljedi ca njezine površine (druga po veličini hrvatskažupani ja), velikog udjela morfološki rašlanjenih krških terena i rijetko naseljene ruralne periferije (Dalmatinska zagora).S druge pak strane, najmanjim brojem lovaca ističu seVirovitičko-podravska, Varaždinska i Dubrovačko- neretvanska županija u kojima se preklapa više ograničavajućih čimbenika za razvoj lovne aktivnosti, od visoke gustoće naseljenosti (Varaždinska), preko visokog udjela agrarno kultiviranog zemljišta u strukturi površina i zaostajanja u društveno-gospodarskom razvoju Hrvatske (Virovitičko-podravska), do nepovoljne prostorne konfiguracije i prevladavajuće usmjerenosti na različite selektivne oblike urbanog turizma(Dubrovačko- neretvanska županija). S geografskog stajališta temeljno značenje ima proučavanje prostornih razlika u lovnom intenzitetu, kako lovno-geografskom (broj lovaca na jediničnu površinu), tako i lovno-demografskom intenzitetu (broj lovaca na 1.000stanovnika). Iz prvog se iščitavaju razlike u stupnju lovne opterećenosti, a posredno i prostorni učinci lovne aktivnosti, a iz drugoga značenje lova u vrijednosnom sustavu, odnosno socijalno-ekonomskoj strukturi društvenih zajednica pojedinih županija. Komparativna analiza na razini županija pokazuje da najveći lovno-geografski intenzitet karakterizira Međimursku županiju, koja bilježi za 2,7 puta veći prostorni intenzitet od prosjeka Hrvatske, zatim Grad Zagreb i Istru. Nasuprot tomu, najmanjim intenzitetom izdvajaju seVirovitičko-podravska županija, koja u podjednakom omjeru zaostaje za prosjekom države, za tim Ličko-senjska i Zadarska županija. Iskazana polarizacija rezultanta je razlika u gustoći naseljenosti, ali i općoj razini društveno-gospodarske razvijenosti na vedenihžupanija. S druge pak strane, najvećim lovno-demografskim intenzitetom izdvaja se Ličko-senjska županija, više nego trostruko većim od prosjeka Hrvatske, nakon koje slijede Šibensko-kninska i Karlovačka županija.Visok |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 28 <-- 28 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 Tablica 1. Broj lovaca te lovno-geografski i lovno-demografski intenzitet po županijama Hrvatske 2001. godine Table 1 Number of hunters, hunting-geographic and hunting-demographic intensity by counties in Croatia in 2001 Prostorna jedinica (Hrvatska, županije)/ Spatial unit (Croatia, counties) Broj lovaca 2001./ Number of hunters in 2001 Lovno-geografski intenzitet (broj lovaca/ 100 km 2 površine)/ Hunting-geographic intensity (no. of hunters/100 km2) Lovno-demografski intenzitet (broj lovaca/ 1 000 stanovnika)/ Hunting-demographic intensity (no. of hunters/1,000 inhabitants) Udio lovaca u populaciji (1 lovac:broj stanovnika)/ Ratio of hunters to general population (no. of persons per hunter) Hrvatska/ Croatia 37 931 67,4 8,6 1:117 I – Zagrebačka 1 541 50,1 5,0 1:201 II – Krapinsko-zagorska 1 344 109,3 9,4 1:106 III – Sisačko-moslavačka 2 843 63,9 5,3 1:65 IV– Karlovačka 2 464 68.0 17,4 1:58 V–Varaždinska 703 55,8 3,8 1:263 VI – Koprivničko-križevačka 1 065 61,4 8,6 1:117 VII – Bjelovarsko-bilogorska 1 719 65,2 12,9 1:77 VIII – Primorsko-goranska 3 005 83,7 9,8 1:102 IX – Ličko-senjska 1 495 27,9 27,9 1:36 X –Virovitičko-podravska 521 25,8 5,6 1:179 XI – Požeško-slavonska 1 179 64,7 13,7 1:73 XII – Brodsko-posavska 2 122 104,7 12,0 1:83 XIII – Zadarska 1 046 28,7 6,5 1:155 XIV– Osječko-baranjska 2 736 65,9 8,3 1:121 XV– Šibensko-kninska 2 038 68,1 18,1 1:55 XVI –Vukovarsko-srijemska 2 407 98,3 11,8 1:85 XVII – Splitsko-dalmatinska 2 960 65,4 6,4 1:157 XVIII – Istarska 3 246 115,4 15,7 1:64 XIX – Dubrovačko-neretvanska 994 55,8 8,1 1:124 XX – Međimurska 1 353 185,3 11,4 1:88 XXI – Grad Zagreb 1 150 179,7 1,5 1:678 Izvor: Obrazac LOV-11, Statistički ljetopis RH 2001., Državni zavod za statistiku, 2002. Source: Form LOV-11, Statistical Yearbook 2001, Central bureau of statistic, 2002 lovno-demografski intenzitet ponajprije je posljedica prevladavajućih ruralnih karakteristika u navedenim županijama. Tako u Ličko-senjskoj ruralna područja zapremaju 100 % površine, u Karlovačkoj 49,6 %, a u Šibensko-kninskoj županiji 46,0 % ukupne površine. Tome treba dodati i razmjerno istaknuto mjesto oružja u sustavu vrijednosti stanovništva tradicionalnih regija u sastavu tih triju jednica regionalne samouprave. Za razliku od toga, najmanji lovno-demografski intenzitet karakterizira dijelove Središnje Hrvatske, Grad Zagreb, Varaždinsku, Zagrebačku i Sisačko-moslavačku županiju. Takvo njihovo obilježje posljedica je kumulativnog utjecaja više čimbenika, među kojimatemeljno značenje imaju razmjerno velik broj stanovnika i viši stupanj urbaniziranosti. Pritom postoji osjetna razlika između Grada Zagreba (100%urbanog stanovništva) i ostalih, naglašenije ruralnih, županija, s visokim udjelom ruralnih područja u ukupnoj površini (od 49,0 %uZagrebačkoj, preko 59,6%uSisačko-moslavačkoj, do 65,6% ruralnih područja uVaraždinskoj županiji). Heberlein i sur. (2002) dobili su signifikantnu ovisnost koja ukazuje da udio ruralne populacije znatnije utječe na povećanje udjela lovaca u stanovništvu nego udio šumskog zemljišta. S obzirom da u lovu, kao specifičnoj aktivnosti s oružjem, mogu sudjelovati samo punoljetne osobe, pobližu sliku o lovno-demografskom intenzitetu i potencijalu pruža odnos između efektivnog broja lovaca i broja punoljetnih stanovnika određenog prostora. Komparativna analiza na razini županija pokazuje da na tisuću potencijalnih lovaca u Hrvatskoj dolazi 10,8 efektivnih lovaca. Pritom postoje osjetne razlike među županijama, pri čemu se najvećim koeficijentom lovno-demografske iskorištenosti ponovo izdvajaju Ličko-senjska, zatim Šibensko-kninska i Karlovačka žu panija, a najmanjim Grad Zagreb, teVaraždinska i Za grebačka županija (Tablica 1). Ovakva raspodjela koeficijenta iskorištenosti lovno-demografskog potencijala odgovara općim zakonitostima lovne aktivnosti. Slična istraživanja prove |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 31 <-- 31 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 stanovništvu od 2001. do danas smanjio s 1:117 na odnos 1:73. Prema spomenutim podacima iz kolovoza 2007. godine, ispred Hrvatske su: Irska (1:12), Cipar (1:15), Finska (1:17), Norveška (1:21), Malta (1:27), Švedska (1:31), Grčka (1:37), Portugal (1:43), Španjolska (1:44), Francuska (1:47), Bugarska (1:66) iAustrija (1:70). Dakle, vidljivo je da ovaj odnos varira neovisno o razvijenosti neke zemlje, odnosno da svakako ubudu će treba istražiti više parametara kako bi se dobio bolji uvid u zakonitosti koje ukazuju na udio lovaca i regrutiranje novih članova-lovaca diljem svijeta. Demosocijalne karakteristike hrvatskih lovaca –Socio-demographic characteristics of Croatian hunters Temeljne demogeografske značajke hrvatskih lovaca 2007. godine Temeljne demogeografske značajke lovaca kao socijalno- geografske skupinedobivene su metodom anketiranja na istraživačkom uzorku od 2.132 lovca u lovačkim udrugama diljem Hrvatske. U okviru toga pobliže su razmotreni biološki (dobno-spolni) sastav, stručna sprema, radni status i mjesto stanovanja hrvatskih lovaca. Uz kretanje i prostorne distribucije lovaca po županijama, sa stajališta programiranja i planiranja lovne aktivnosti važno je preciznije poznavati i dobni sastav hrvatskih lovaca. Provedena analiza pokazuje da je prosječna starost lovaca u Hrvatskoj 49 godina. Glavni nositelji lovne aktivnosti lovci su između 40. i 65. godine života. Najveći broj lovaca nalazi se u dobnoj skupini 50–54 godine, a najmanji u skupinama 18–24, odnosno 75 i više. Naglo opadanje udjela lovaca u dobnim skupinama ispod 40 godina s jedne i 55 godina s druge strane moguće je objasniti manjom zainteresiranošću mlađih, a fiziološkim ograničenjem starijih dobnih skupina za taj specifičan način terenske aktivnosti (Grafikon 3). Grafikon 3. Dobni sastav anketiranih lovaca Hrvatske 2007. godine. Figure 3 Age structure of surveyed hunters in Croatia in 2007 Source: Survey questionnaire (2007) Uz dob, biološku strukturu dopunjuju i pokazatelji spolnog sastava ispitanika. Provedeno istraživanje potvrđuje dobro poznatu činjenicu da je lov aktivnost uglavnom vezana uz mušku populaciju. Heberlein i sur. (2002) nisu našli signifikantnu ovisnost između udjela lovaca u stanovništvu i udjela muškog stanovništva u populaciji. Iako su spomenuti autori Hrvatsku svrstali u zemlje s većim udjelom muškog stanovništva, taj je udio unutar europskog prosjeka (udio ukupnog muškog stanovništva u Hrvatskoj iznosi 48,13%; izvor:http://www.dzs.hr). Usporedbe radi, prosječan udio muškog stanovništva u SAD-u i EU iznosi 49%, a kreće se od 47 do 53%). Međutim, vrlo visoka negativna korelacija između udjela muškog stanovništva u stanovništvu starosti od 20 do 34 godine i odnosa lovaca prema stanovništvu govori r = 0,70; p<0,05; Tabli ca 2),kako je udio lovaca signifikantno niži u krajevima gdje je udio mladog muškog stanovništva veći. Ovo definitivno nameće potrebu dubljih socioloških istraživanja kako bi se dobili razlozi ovakve pojave. Što se tiče obrazovne strukture, više od dvije trećine hrvatskih lovaca imaju srednju stručnu spremu, uz koju su relativno značajno zastupljeni i oni sa višom/visokom stručnom spremom.Tošto je dobivena negativna korelacija između udjela lovaca i udjela stanovništva s visokom stručnom spremom ne znači da su lovci uglavnom ljudi niže stručne spreme. Naime, postoje zanimanja visoko obrazovanih stručnjaka kojima je lov i lovstvo dio struke kojom se bave (šumari, agronomi i veterinari). Poznato je da su stručnjaci navedenih pro- fila uglavnom stanovnici ili djelatnici ruralnih područja, odnosno manjih gradova. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 29 <-- 29 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 Tablica 2. Koeficijenti korelacije (r) između pojedinih parametara vezanih uz brojnost lovaca i demografskih parametara u Republici Hrvatskoj. Statistički značajna povezanost (p<0,05) tiskana je crvenom bojom Table 2 Coefficients of correlation (r) between individual parameters linked to the number of hunters and demographic parameters in the Republic of Croatia (statistically significant link/ p<0.05/ indicated in red) R.B. Parametri/Parameters Odnos lovaca prema populaciji/ Ratio of hunters to general population (no. of persons per hunter) Koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala (broj efektivnih na 1 000 potencijalnih lovaca)/ Coefficient of use of hunting - demographic potential (no. of active per 1,000 potential hunters) Lovno-geografski intenzitet (broj lovaca/ 100 km 2 površine) Hunting –geographic intensity (no. of / hunters/100 km 2 ) 1. Naseljenost (stan./km 2 )/ Population density (persons/km2) 0,93 -0,45 0,62 2. Odnos lovaca prema populaciji/ Ratio of hunters to general population 1,00 -0,66 0,39 3. Koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala/Coefficient of use of hunting demographic potential -0,66 1,00 -0,17 4. Prosječan broj stanovnika po naselju/ average number of citizens persettlement 0,90 -0,41 0,58 5. Udio površina pod naseljima (%) / Share of territory in settlements (%) 0,87 -0,49 0,63 6. Postotak stanovništva starog 15 i više godina sa završenim fakultetom/ Share of pop. aged 15 and over with completed higher education 0,76 -0,43 0,39 7. Udio muškog stanovništva u dobnom razredu starih od 20 do 34 godine/ Share of males in 20-34 age bracket -0,70 0,60 -0,45 8. Udio muškaraca u ukupnom stanovništvu/ Share of males in total population -0,65 0,40 -0,34 dena u drugim zemljama pokazuju da je bavljenje lovom u uskoj vezi s određenim geografskim čimbenicima – podrijetlo većine lovaca vezano je uz ruralne sredine, a zamijećena je i većinska pripadnost starijim dobnim skupinama (Kelly i Warnick,1999). Također, kod većine lovaca prisutna je tradicija lova u obitelji iz kojih lovci potječu (Duda i Young, 1996.). Stedman iHeberlein (2001) pronašli su kako je za lovce uobičajeno da su muškog spola, da im je otac bio lovac te da su odrasli u ruralnoj sredini. Prema njihovim istraživanjima 81%lovaca u SAD-u, muškog je spola, odrasli su u ruralnoj sredini, otac im je bio lovac, te su barem jednom u životu aktivno sudjelovali u lovu. Isti autori navode da se lov održao i u suvremenim zajednicama, međutim, ovaj je proces jako pod utjecajem geografije i spola. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 30 <-- 30 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 To potkrjepljuju i prethodno izloženi podaci prema kojima većina stanovništva u županijama s najvećim koeficijentom lovno-demografske iskorištenosti živi u izrazito ruralnim (Ličko-senjska), odnosno pretežito ruralnim područjima (Šibensko-kninska i Karlovačka županija). Također, riječ je o županijama s najvećim udjelom starih (>65 godina) u ukupnom stanovništvu (Ličko-senjska županija 36,9 %, Karlovačka i Šiben sko- kninska županija 30,7%), odnosno najvišom pro- sječnom dobi (Ličko-senjska županija 43,1 godine, Karlovačka 42,0 i Šibensko-kninska 41,1 godina) među hrvatskim županijama 2001. godine (Nejašmić, 2008). Rezultati ankete među lovačkim udrugama pokazuju da su upravo starije dobne skupine glavni nositelji lovne aktivnosti u Hrvatskoj, dok anketirane lovačke udruge iz istih županija pokazuju da se 41–67%lovaca bavi lovom zbog tradicije u obitelji, a 45–61%njih ima u užoj obitelji još nekog od članova – lovca. Za razliku od Hrvatske te zemalja Europske unije, nacionalna anketa lovaca i ribolovaca u SAD-u pokazala je kako najviše lovaca ima u dobnom razredu od 16 do 17 godina, dok sa starošću udio lovaca u ukupnom broju lovaca pada. Osim toga, lovstvom se u SAD-u bave ljudi s višim primanjima (U.S.F.W.S., 1997). S druge pak strane, županije s najmanjim koeficijentom iskorištenosti lovno-demografskog potencijala nalaze se pod izrazitim utjecajem razvijenijih gradskih središta, kako makroregionalnih (Grad Zagreb i Zagrebačka županija), tako i regionalnih (Varaždinska, pa i Sisačko-moslavačka županija). Ponajprije Zagreb, a potomVaraždin i Sisak,žarišta su širenja modernizacijskih procesa koji dovode do kompleksne preobrazbe njihove uže (periurbani pojas) i šire okolice (urbana peri ferija). Najneposredniji izraz takve preobrazbe šire nje je procesa urbanizacije, odnosno usvajanje gradskog načina života. Širenje urbanizacije i s njom povezanog sustava vrijednosti posljedično odražava se i u načinu provođenja slobodnog vremena, a povezano s tim i promjeni odnosa u prirodi. Relativno značenje lova kao aktivne rekreacije pritom slabi na račun afirmacije drugih prostorno relevantnih aktivnosti. Koliko je i kakvo značenje gradova kao nositelja takvih promjena vidljivo je iz podatka da su glavna središnja naselja u pet od šest županija s najnižim koeficijentom lovno-demografske iskorištenosti u Hrvatskoj makroregionalna ili regionalna središta (Slika 2).Iznimka je Virovitičko-podravska županija u kojoj glavno središnje naselje – Virovitica (16.000 stan. 2001.) zadovolja va kriterij tek za subregionalno središte, pa je ispodprosječan broj efektivnih na tisuću potencijalnih lovaca u tom dijelu Hrvatske očigledno rezultat naglašenijeg utjecaja drugih čimbenika. Grafikon 2. Udio efektivnih na 1 000 potencijalnih lovaca po županijama Hrvatske 2001. godine. Županije: I – Zagrebačka, II – Krapinsko-zagorska, III – Sisačko-moslavačka, IV– Karlovačka,V–Varaždinska, VI – Kopriv ničko-križevačka, VII – Bjelovarsko,VIII – Primorsko-goranska, IX – Ličko-senjska, X –Virovitičko-podravska, XI – Požeško-slavonska, XII – Brodsko-posavska, XIII – Zadarska, XIV– Osječko-baranjska, XV– Šibensko-kninska, XVI –Vukovarsko-srijemska, XVII – Splitsko-dalmatinska, XVIII – Istarska, XIX – Dubrovačko-neretvanska, XX – Međimurska, XXI – Grad Zagreb. Figure 2 Share of active per 1,000 potential hunters by counties in Croatia in 2001 Izvor: Statistički ljetopis RH, 2002., DZS, Zagreb. Source: Republic of Croatia Statistical Annual, 2002, Zagreb: National Statistics Bureau. Prema podacima Europske lovačke federacije zemljama kreće se od 1:12 (Irska) do 1:626 (Belgija). (FACE) odnos lovaca prema broju stanovnika u kolo-Hrvatska se prema toj statistici nalazi na 13 mjestu (od vozu 2007. godine (http://www.face.eu) u europskim 36 zemalja). Naime, u njoj se odnoslovaca u ukupnom |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 32 <-- 32 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 Sudionici ove specifične socijalno-geografske sku- pine pretežno se regrutiraju iz radno aktivnog stanovništva (više od 70%su u radnom odnosu), a nešto više od četvrtine iz redova umirovljenika. Najveća povezanost (Tablica 2) dobivena je između odnosa lovaca prema broju stanovnika te gustoći naseljenosti (r= 0,93; p<0,05), odnosno prosječnom broju stanovnika po naselju (r= 0,90; p<0,05). Ovo nedvojbeno pokazuje kako udio lovaca u stanovništvu signifikant no pada što je koncentracija stanovnika po jedinici povr šineveća. U radu nije dobivena statistički značajna povezanost između udjela šumskih površina i odnosa lovaca prema ukupnom broju stanovnika u županiji (r= -0,23), koeficijentu iskorištenosti lovno-demografskog potencijala (r= 0,29) i lovno-geografskom intenzitetu (r= -0,37). Međutim, dobivena je dosta visoka povezanost između odnosa lovaca prema ukupnom stanovništvu i udjela površina pod naseljima (r= 0,87; p<0,05). S obzirom na mjesto stanovanja, natpolovičan udio hrvatskih lovaca živi u jedinicama lokalne samouprave ispod 10.000 stanovnika, a više od dvije trećine u jedinicama lokalne/područne samouprave ispod 20.000 sta nov nika (Tablica 3). Toje dodatna potvrda da je većina hrvatskih lovaca mjestom stanovanja pretežno vezana uz izrazito i prete- Tablica 3. Potencijalni broj lovaca i koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala u županijamaHrvatske 2001. godine Table 3 Potential number of hunters and coefficient of use of hunting-demographic potential in Croatia’s counties in 2001 Prostorna jedinica/ Spatial unit Broj lovaca 2001./ No. of hunters in 2001 Potencijalni broj lovaca (> 18 godina)/ Potential no. of hunters (> 18 years of age) Koeficijent iskorištenosti lovnodemografskog potencijala (broj efektivnih na 1 000 potencijalnih lovaca)/ Coefficient of use of hunting-demographic potential (no. of active per 1,000 potential hunters) Hrvatska/Croatia 37 931 3 505 533 10,8 I – Zagrebačka 1 541 243 314 6,3 II – Krapinsko-zagorska 1 344 112 597 11,9 III – Sisačko-moslavačka 2 843 148 385 19,2 IV– Karlovačka 2 464 116 003 21,2 V–Varaždinska 703 145 350 4,8 VI – Koprivničko-križevačka 1 065 98 346 10,8 VII – Bjelovarsko-bilogorska 1 719 104 882 16,4 VIII – Primorsko-goranska 3 005 250 976 12,0 IX – Ličko-senjska 1 495 43 468 34,3 X –Virovitičko-podravska 521 72 476 7,2 XI – Požeško-slavonska 1 179 65 219 18,1 XII – Brodsko-posavska 2 122 134 421 15,8 XIII – Zadarska 1 046 126 057 8,3 XIV– Osječko-baranjska 2 736 257 923 10,6 XV– Šibensko-kninska 2 038 89 655 22,7 XVI –Vukovarsko-srijemska 2 407 156 592 15,4 XVII – Splitsko-dalmatinska 2 960 358 703 8,3 XVIII – Istarska 3 246 167 009 19,4 XIX – Dubrovačko-neretvanska 994 91 296 10,8 XX – Međimurska 1 353 95 404 14,2 XXI – Grad Zagreb 1 150 627 277 1,8 Izvor: Obrazac LOV-11, Statistički ljetopis RH 2001., Državni zavod za statistiku, 2002. Source: Form LOV-11, Statistical Yearbook 2001, Central bureau of statistic, 2002 žno ruralna područja. U svakom slučaju riječ je o sla-stupljene šumske i poljoprivredne površine, a u kulturbije naseljenim područjima izvan morfološki definira nom pejzažu dominiraju seoska naselja (više ili manje nih gradskih aglomeracija makroregionalnih i zahvaćena urbanom preobrazbom), mali gradovi, suregionalnih središta, različitih funkcionalnih i fizio bre gionalni centri i “industrijalizirane”ruralne zone. nomskih karakteristika. Zajedničko im je obilježje da Slično našim podacima,Heberleinisur.,(2002), su u njihovoj prostornoj strukturi u znatnijoj mjeri za-iako nisu dobili egzaktnu povezanost, smatraju da je lo |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 33 <-- 33 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 vač ka kultura slabija u većim gradovima. Naime, pret-gdje je naglašenija orijentacija na lov ponajprije uzropostavljaju kako je ljudima iz urbanih sredina teže loci-kovana postojanjem odgovarajuće resursne osnove, rati i otputovati na neka lovačka odredišta. razmjerno značajan broj “gradskih”lovaca posljedica je potrebe gradskog stanovništva za rekreacijom u pri- Geografski je također relevantno da značajan broj rodi, ali i, u pravilu, većih materijalnih mogućnosti za lovaca, gotovo petina od ukupnog broja ispitanika, živi bavljenjem ovom razmjerno skupom aktivnošću. u jedinicama lokalne/područne samouprave s više od 40.000 stanovnika. Za razliku od ruralnih područja, Temeljne socijalne značajke hrvatskih lovaca i vrijednosni stavovi o lovnoj aktivnosti2007. godine Fundamental social features of Croatian hunters and attidudes on hunting activities in 2007 Izložene demogeografske karakteristike potkrjep -težno kao rezultat osobne potrebe za rekreacijom u priljuju i odgovarajuće socijalne značajke hrvatskih lova ca, rodi, da ih gotovo dvije trećine sudjeluje u više od poloodnosno vrijednosni stavovi lovaca i članova njihovih vice od ukupnog broja lovova tijekom lovne godine te obitelji o lovnoj aktivnosti. Provedeno istraživanje da u četiri petine slučajeva obitelj ispitanika ima pozitipokazuje da se natpolovičan broj lovaca za taj oblik re-van stav prema lovnoj aktivnosti (Tablica 4). kreacije odlučio već u dvadesetim godinama života, pre- Tablica 4. Temeljna demogeografska obilježja lovaca – ispitanika 2007. godine Table 4 Basic demographic features of hunters/respondents and attitudes on hunting activities in2007 Dobnisastav/Agestructure Dobne skupine/ Age groups 18-24 25-29 30-34 35-39 40-44 45-49 50-54 55-59 60-64 65-69 70-74 >75 % 2,72 5,72 7.97 8,26 12,57 12,66 16,80 11,63 9,29 6,00 4,03 2,35 Spolnisastav/Sexstructure Spol/Sex Muškarci/Men Žene/Women % 99,53 0,47 Obrazovnisastav Školska sprema/ Level of completed education Bez škole/None NSS/Primary school SSS/Secondary school VŠS,VSS/College,University % 1,96 12,84 68,46 16,74 Ekonomskisastav/Economicstructre Status Učenici, studenti/ Pupils, students Zaposleni/ Employed Nezaposleni/ Unemployed Umirovljenici/ Retired % 0,66 71,76 0,47 27,11 Mjestostanovanja/Placeofresidence Broj stanovnika jedinice lokalne ili područne samouprave/ Population of local or regional governmental unit <2.000 2.0005.000 5.00010.000 10.00020.000 20.00030.000 30.00040.000 >40.000 % 9,64 27,00 20,30 14,52 6,04 4,28 18,22 Izvor:Anketni upitnik (2007) Source: Survey questionnaire (2007) Podrobnija analiza pokazuje da je na motivaciju za polaganje lovačkog ispita u znatnoj mjeri utjecalo postojanje lovne tradicije u užoj obitelji, pri čemu su se lovom uglavnom bavili muški članovi, najčešće otac, sin ili brat (samo je 1,7%ispitanika navelo kćer kao drugog člana – lovca u obitelji).Apsolutna dominacija muškaraca u toj eminentno terenskoj aktivnosti korespondira s rezultatima sličnih istraživanja koji pokazuju da veći broj muškaraca, za razliku od žena, pokazuje sklonost za provođenjem odmora u ruralnim sredinama (Birch, 1979).Tome odgovara i podatak da najizrazitiji negativan stav prema lovnoj aktivnosti imaju upravo supruge/ djevojke ispitanika. No, kao glavne otegotne okolnosti za aktivnije bavljenje lovom većina ispitanika navodi obveze radnog mjesta, u smislu nedostatka vremena, i razmjerno visoke financijske troškove lova. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 34 <-- 34 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 Tablica 5. Temeljne socijalne karakteristike lovaca-ispitanika i vrijednosni stavovi o lovnoj aktivnosti 2007. godine Table 5 Polaganje lovačkog ispita (odabir lova kao oblika rekreacije) godine života 20-e 60,55 % 30-e 25,55 % 40-e 10,97 % 50-e 2,37 % 60-e 0,56 % da – 39,10% ne – 60,90% Prisutnost lovne aktivnosti kod drugih članova uže obitelji sin 30,69 otac 39,91 brat 22,75 ostali 6,65 Interes za polaganjem lovačkog da – 19,29% ne – 80,71%ispita u bliskoj budućnosti kod članova uže obitelji sin 80,00 unuk 8,8 kći 6,4 brat 2,4 žena 1,6 otac 0,8 osobna potreba za rekreacijom u prirodi 71,30% tradicija u obitelji 31,61% Glavni razlozi odabira lova kao trend u društvu – nagovor prijatelja ispitanika 16,70% oblika rekreacije (ispitanici su mogućnost posjedovanja lovačkog oružja 5,82% mogli zaokružiti više odgovora) položen lovački ispit u sklopu obrazovanja 5,82% ostali razlozi 7,76% Sudjelovanje u lovu kroz lovnu godinu više od polovice ukupnog broja lovova manje od polovice ukupnog broja lovova 67,23 % 32,77 % Glavne otegotne okolnosti obveze radnog mjesta 25,23% aktivnijeg bavljenja lovom financijski troškovi lova 20,27% (ispitanici su mogli zaokružiti obiteljske obveze 17,36% više odgovora) nedovoljna vlastita zainteresiranost 8,63% Stav obitelji ispitanika prema pozitivan negativan bez izraženog stava lovnoj aktivnosti kao obliku rekreacije (prema procjeni ispitanika) 80,34 % 4,06 % 15,60 % supruga / djevojka 60,46% djeca 23,26% Negativan stav prema lovnoj aktivnosti roditelji 13,95% suprug / dečko 2,33% Izvor:Anketni upitnik (2007) Source: Survey questionnaire (2007) ZAKLJUČCI – Conclusions Na temelju provedenog istraživanja lovaca u Hrvat-najmanji uVaraždinskoj, odnosno Dubrovačko-neskoj kao socijalno-geografske skupine moguće je uopćiti retvanskoj županiji; sljedeće zaključne postavke o njihovim demosocijalnim 5.najveći lovno-geografski intenzitet karakterizira karakteristikama: Međimursku, a najmanjiVirovitičko-podravsku žu 1.sviše od 50.000 aktivnih članova, lovci u Hrvatskoj paniju, dok se najvećim lovno-demografskim intenpredstavljaju brojnu i razmjerno utjecajnu socijalnu zitetom ističe Ličko-senjska, a najmanjim, poslije skupinu; Grada Zagreba, Varaždinska županija. Ličko-senj 2.povezuje ih sličan način ponašanja u slobodno vri-sku županiju karakterizira i najveći koeficijent iskojeme, akcijski prostor (lovište) i prostorni učinci rištenosti lovno-demografskog potencijala među (izgradnja lovnogospodarskih i lovnotehničkih obje-hrvatskim županijama, trostruko veći od prosjeka kata), po čemu čine jasno izdvojenu i dobro defini-Hrvatske; ranu socijalno-geografsku skupinu; 6.glavni su nositelji lovne aktivnosti u Hrvatskoj mu- 3.kretanjebroja lovaca u Hrvatskoj od početka 1960-ih škarci u dobi između 45 i 65 godina, s težištem na godina karakterizira izrazito kolebanje, pri čemu se dobnoj skupini 50-54 godine, s prosječnom starosti izdvajaju tri temeljne etape: porast njihova broja do lovca od 49 godina, od kojih većina ima srednju početka 1990-ih kada je registriran najveći broj lo-stručnu spremu i u radnom su odnosu, a pretežno vaca u povijesti razvoja hrvatskog lovstva, osjetan žive u ruralnim područjima; pad broja lovaca u ratnom i poratnom razdoblju te nji-7.najveći broj lovaca tom se aktivnošću počinje baviti hov zamjetan porast od početka tekućeg desetljeća; tijekom 20-ih godina života, kao rezultat osobne po 4.najveći broj lovaca 2001. godine registriran je u trebe za rekreacijom u prirodi, sudjeluje u više od Istarskoj, a potom i Primorsko-goranskoj županiji, a po lovice ukupnog broja lovova tijekom lovne sezo |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 35 <-- 35 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 ne i ima podršku/razumijevanje obitelji za takav na čin provođenja slobodnog vremena. Recentni porast broja pripadnika promatrane socijalne skupine u Hrvatskoj rezultat je povećanog interesa za lovnu aktivnost, kao jedan od sve popularnijih načina provođenja slobodnog vremena u uvjetima rastuće urbanizacije zemlje. S porastom broja lovaca u odgovarajućoj se mjeri povećava i uloga lova kao instrumenta održivog razvoja, kako unaprjeđenja gospodarstva, tako i zaštite okoliša, u smislu očuvanja biološke raznolikosti. Tose posebno odnosi na ruralna i turistički naglašenije orijentirana područja Hrvatske, od kojih je u prvima lovstvo tradicionalno važno, pa i kao gospodarska grana, LITERATURABolton,M., 1997: Conservation and the use of wildlife resources Chapman & Hall, Chambridge. Anon., 2005:Zakon o lovstvu. Narodne novine broj 140. Anon., 2007a:Zakon o oružju. Narodne novine broj 63. Anon.,2007b: Census of the number of hunters in Eu rope. FACE, http://www.face.eu Birch, D.L., 197.:The job generation process, MIT, Chambridge. Duda, M. D., K., Young, 1996: Public opinion on hunting, fishing and endangered species Res pon sive management, Winter, 1–12. Grubešić, M.,D.,Raguž,1993: Posljedice agresi je na RH u lovnom gospodarstvu Glasnik za šum ske pokuse,posebno izdanje 4, Zagreb, 147–154. Heberlein, T. A., G., Ericsson, K. U., Wollscheid, 2002: Correlates of hunting participation in Europe and North America. Zeitschrift für Jagdwissenschaft, 48, 320–326. Kelly,J., R., Warnick,1999: Recreation trends and markets: the 21. century Champaign IL: Sagamore publishing. dok u drugima kao selektivni oblik turizma pridonosi diverzifikaciji turističke ponude. Jedan od temeljnih preduvjeta za sagledavanje mjesta i uloge lovstva u održivom razvoju Hrvatske i njezinih regionalnih sastavnica, nedvojbeno je i spoznaja demosocijalnih karakteristika lovaca, ponajprije lovnogeografskog i lovno-demografskog intenziteta na razini županija. Njihovo pobliže poznavanje, što je bila i intencija ovog rada, trebalo bi pridonijeti kompleksnijem socijalnom vrednovanju i planiranju lovne aktivnosti u zemlji, u skladu s načelom održivog razvoja geoprostora i pozitivnom praksom u razvijenijim državama Europske unije. – References Nejašmić,I., 2008: Stanovništvo Hrvatske: demogeo grafske studije i analize. Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb. Nelson,R., 1989:The island within. San Francisco: North Point Press. Ortega,Y., J., Gasset, 1972 [1942]: Meditations on hunting. NewYork: Charles Scibner’sSons Pinet, J. M., 1995: The hunter in Europe. http:/ / www.face.eu/Documents/Pinet_study_EN.pdf Ruppert,K., F.,Schaffer,J.,Maier,R.,Paes ler, 1981: Socijalna geografija. Školska knjiga, Zagreb. Stedman, R.C.,T.A., Heberlein, 2001: Hunting and Rural Socialization. Rural Sociology. 66, 598–617. www.dzs.hr U.S. department of the interior, 1997: Fish and Wildlife Service and U.S. Department of Commerce, Bureau of the Census. 1997. National Surveys of Fishing, Hunting, and Wildlife-Associated Recreation. Fishing. SUMMARY: Numbering 50,000, hunters in Croatia are a sizeable and proportionately influential social group. They are bound by similar modes of behaviour in their leisure time, a common space of activity (hunting grounds) and identical spatial impact (hunting management zones and the associated structures), wherein they constitute a clearly distinguished and defined socio-geographic group. From 2001 to 2007 we found slow but statistically significant growth of number of hunters (r = 0,66; p <0,05). Trends in the number of hunters in Croatia since the early 1960s have been characterised by significant fluctuations, with three basic and discernible stages: growth in their numbers up to the onset of the 1990s, when the largest number of hunters in the history of Croatian hunting was recorded (100,409 hunters); a drastic decline during the wartime and post-war periods (during the 1990s); and light growth since the beginning of the current decade. In recent years, the number of hunters in Croatia has been continually growing. During the 2001–2007 period alone, the number grew by 10,916, or 27.4 %, which is average annual growth of 1,819 hunters, or 4.6 % (Figure 1). The highest correlation (Table 2) exists between ratio of hunters to general population and population density(r = 0,93; p <0,05), respectively average number of citizens per |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 36 <-- 36 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 settlement (r = 0,90; p <0,05). These results indicate that number of hunters in total population will be lower as population density is higher. In 2001 Ratio of hunters to general population was 1:117, but 2007 this ratio was 1:73. This ratio classifies Croatia in the middle on the European scale of portion of hunters in general population. The spatial distribution of hunters results from the interference of several factors, from natural/geographic features, through population density, phase of socio-economic development, degree of urbanisation/ruralisation and functional orientation of physical space, to the status and role of hunting traditions in the regional system of values. As a result of the cumulative causality of these factors, the highest number of hunters in 2001 at the county level was registered in Istria (3,246), followed by Primorje-Gorski Kotar County (3,005), while the lowest numbers were recorded in Varaždin (703) and Dubrovnik- Neretva Counties (994). From the geographic standpoint, fundamental significance is accorded to study of spatial differences in hunting intensity, both hunting-geographic (number of hunters per unit surface), and hunting-demographic intensity (number of hunters per 1,000 inhabitants). Comparative analysis at the county level shows the highest hunting-geographic intensity is characterised by Međimurje County, which records a spatial intensity 2.7 times higher than Croatia’s average (185.3 hunters per 100 km2of territory in the County, in relation to 67.4 in Croatia), while the lowest is in Virovitica-Podravina County, which lags behind the national average in equal measure (25.8 hunters per 100 km2of territory in the County, in relation to 67.4 in Croatia). On the other hand, Lika-Senj County stands out with the highest hunting-demographic intensity, more than three times the Croatian average (27.9 hunters per 1,000 inhabitants in the County compared to 8.6 for Croatia as a whole). This county simultaneously records the highest coefficient of use of hunting-demographic potential among Croatia’s counties, three times the country’s average (34.3 effective per 1,000 potential hunters in the County, in comparison to 10.8 in Croatia as a whole), while the lowest coefficient of use of this potential, after the City of Zagreb (1.8 effective per 1,000 potential hunters), is Varaždin County (4.8 effective per 1,000 potential hunters). The results of survey research conducted in December 2007, which encompassed 2,132 hunters from 44 hunting associations from almost all Croatian counties, indicate that the primary drivers of hunting activities in Croatia are men between the ages of 45 and 65, with emphasis on the 50–54 age group, and an average age of 49, of whom most have completed secondary school and are employed, and largely reside in rural areas. The highest number of hunters became involved in this activity while in their twenties, motivated by the personal need for outdoor recreation, and they account for over one half of the total number of hunts during the season and they enjoy the support/understanding of their families for this manner of using their leisure time. The recent growth in the number of members of this social group in Croatia is a result of growing interest in hunting as an increasingly popular way to spend leisure time as the country undergoes increasing urbanisation. Growth in the number of hunters is accompanied by the correspondingly increased role of hunting as an instrument of sustainable development, both in terms of economic advancement and environmental protection, in the sense of preservation of biological diversity. This pertains in particular to Croatia’s rural and more tourism-oriented regions, in which hunting has been traditionally and even economically important in the former, while in the latter it contributes as a selective form to diversification of the tourism product. Knowledge of the socio-demographic characteristics of hunters, above all the hunting- geographic and hunting-demographic intensity at the county level, is one of the fundamental conditions for examining the place and role of hunting in sustainable development in Croatia and its subordinate regional components. Greater familiarity with these characteristics should contribute to the more complex evaluation and planning of hunting activities in the country in compliance with the principle of sustainable development of geographic space and with sound practices in the more developed member states of the European Union. Key words:hunters, socio-geographic group, hunting-geographic intensity, hunting- demographic intensity, coefficient of use of hunting-demographic potential, demographic characteristics, social characteristics |