DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 24 <-- 24 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 UVOD – Introduction Prema podacima Hrvatskog lovačkog saveza, u Hrvatskoj je 2007. godine registrirano 50.688 lovaca, što čini 1,14 % od ukupnog broja njezinih stanovnika. Unatoč relativno malom broju i zastupljenosti u ukupnom stanovništvu, zbog svoje funkcionalne posebnosti oni tvore jasno izdvojenu socijalnu skupinu koja je, zbog svojih prostornih učinaka, istovremeno i socijalno- geografska grupa. PremaPinet (1995) do sada je objavljeno mnogo znanstvenih radova s područja lovstva. Oni se uglavnom bave ekologijom divljači, odnosno divljih životinja, međutim, vrlo je malo znanstvenih istraživanja koja se bave sociološkim i ekonomskim zakonitostima glede samih lovaca. Stoga je literatura s kojom bi se po daci u ovom radu usporedili vrlo oskudna. Značenje lova kao aktivnosti i lovaca kao njezina nositelja s vremenom je doživjelo osjetnu transformaciju – od nekadašnje egzistencijalne potrebe, preko razonode samo za privilegirane slojeve društva, do današnjeg lova kao oblika aktivne rekreacije. U tom smislu, lov je danas moguće tretirati kao oblik aktivnosti u sklopu funkcije “ponašanje u slobodno vrijeme”. Ta funkcija jedna je od pet osnovnih funkcija ljudskog izražavanja opstojanja, aktivnosti i djelovanja koja su imanentna svim društvenim slojevima, prostorno i vremenski su mjerljiva, mogu se statistički obuhvatiti i djeluju na prostor.Tosu stanovanje i život u zajednici, rad, opskrba, obrazovanje i ponašanje u slobodno vrijeme (Ruppert isur.,1981.). Sličnu preobrazbu doživjela je i funkcija “ponašanje u slobodno vrijeme”. S razvojem društva i gospodarstva, u modernom industrijskom i uslužnom društvu, funkcija rada postupno je gubila na važnosti u životu pojedinaca i društva, a njezino je mjesto sve više zauzimala funkcija “ponašanje u slobodno vrijeme”. U svom razvoju prešla je put od jednostavne funkcije “odmarati se”,do razgranate funkcije zadovoljavanja potreba urbaniziranog društva za iskorištavanjem slobodnog vremena. Po svom prostornom utjecaju, izraženom u funkcionalnoj diverzifikaciji i razvoju odgovarajućih struktura koje su sastavni dio kulturnog pejzaža, ona je danas gotovo jednako značajna kao i funkcija “raditi”. Istaknuto mjesto u okviru korištenja slobodnog vremena ima i funkcija rekreacije, kao potreba urbaniziranog društva za uspostavljanjem radne sposobnosti. Pod tim pojmom pobliže se podrazumijeva obnavljanje psihofizičkih snaga, pretežito uz pomoć odmora i razonode na aktivan ili pasivan način. Aktivan oblik rekreacije okuplja određen broj ljudi s jednakim načinom korištenja slobodnog vremena, ali zahtijeva određen prostor i Suautorica članka – Maja Slamar registrirana je lovkinja; lovački ispit položila je 2001. godine, a aktivna je članica lovačkog društva “Šljuka” – Lasinja, u Karlovačkoj županiji. infrastrukturu za odvijanje aktivnosti – na taj način nas ta je prostorni oblik organizacije pojedine aktivnosti. Svaka takva socijalna skupina čija aktivnost sadrži neku prostorno-oblikovnu komponentu, odnosno na bilo koji način sudjeluje u oblikovanju prostora po svom je karakteru socijalno-geografska skupina. U literaturi se, ovisno o obliku uvjetne homogenosti, izdvajaju različiti tipovi socijalno-geografskih skupina; od onih koje povezuje isti/sličan način života, preko istog/sličnog nači na ponašanja do akcijsko-prostornih skupina (Ruppert isur., 1981). Zajedničko im je prostorno relevantno djelovanje koje, preko vrednovanja prostornih resursa, dovodi do nastanka odgovarajućih struktura, odnosno “s prostorom sraslih sustava”, koji kontinuirano mijenjaju značajke i vrijednost prostora. Lovci zadovoljavaju kriterij za socijalno-geografsku skupinu s obzirom na sva tri kriterija uvjetne homogenosti, kao i po naznače nom prostornom utjecaju. S obzirom da je geoprostor sa svojim resursima podložan stalnom vrednovanju ljudskim motivacijama, način njegova vrednovanja uvelike je determiniran i demografskim obilježjima pojedinih socijalno-geograf s kih skupina.To se ne odnosi samo na promjenu bro ja njegovih pripadnika, već i strukturna i dinamička obilježja skupine. Kad je riječ o prostornim organizacijskim oblicima, posebno značenje imaju dobna i obra zovna struktura odnosne skupine. Kako demografska obilježja lovaca, kao posebne socijalno- geografske skupine, u Hrvatskoj do sada nisu istraživana, temeljni je cilj ovog rada istražiti okvirne socio-demografske značajke lovaca u Hrvatskoj. U okvi ru toga pobliže će biti obrazložene determinante lovaca kao socijalno-geografske skupine, kretanje njihova broja 1962–2006, broj i udiolovaca po županijama 2001. go- dine, te najrelevantnija socio-demografska obilježja promatrane skupine, s težištem na dobnoj, ekonomskoj i obrazovnoj strukturi. Na osnovi prethodnog poznavanja lovstva i lovaca, čemu je pomogla iinsajderskauloga suautorice ovog 4 članka, moguće je postaviti sljedeće radne hipoteze: 1. lovci u Hrvatskoj predstavljaju jasno izdvojenu skupinu s izrazitim obilježjima socijalno-geografske grupe; 2. prostorna distribucija lovaca u visokoj mjeri korelira sa stupnjem ruralnosti županija; 3. u biološkom (dobno-spolnom) sastavu hrvatskih lovaca prevladavaju muškarci starijih podskupina srednje životne dobi; 4. u ekonomskoj strukturi hrvatskih lovaca prevladavaju radno aktivni, a u obrazovnoj oni sa srednjom stručnom spremom. Izložene hipoteze bit će provjerene kroz istraživački postupak, a rezultati izloženi u završnom dijelu rada. |