DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2010 str. 25 <-- 25 --> PDF |
D. Pejnović, K. Krapinec, M. Slamar: LOVCI U HRVATSKOJ KAO SOCIJALNO-GEOGRAFSKASKUPINA... Šumarski list br. 9–10, CXXXIV (2010), 461-474 METODE RADA– Work methods Prvi dio istraživanja odnosi se na otkrivanju zakoni tosti koje utječu na brojnost lovaca na nekom području. U tu su svrhu uzeti podaci (broj lovaca, popis stanovniš tva 2001. godine, struktura stanovništva s obzirom na stručnu spremu, broj stanovnika po naselju) iz statistič kih godišnjaka (službene stranice Državnog zavoda za statistiku – www.dzs.hr). Načinjena je korelacija između odnosa lovaca prema ukupnom broju stanovnika, koeficijenta iskorištenosti lovnogeografskog potenci 2 jala, te broja lovaca na 100 km u odnosu na gustoću naseljenosti, površinu županija, te veličinsku i obrazovnu strukturu naselja. Podaci su obrađeni u programskom paketu Statis tica 7.1. Demografska obilježja hrvatskih lovaca kao specifič ne socijalno-geografske skupine dobivena su na temelju anketnog istraživanja provedenog u lovačkim udrugama na razini Hrvatske. Anketnim upitnikom nastojalo se obuhvatiti nešto više od 10%lovačke populacije ravnomjerno raspoređene po svim županijama, odnosno županijskim lovačkim savezima. Lovačke udruge unutar pojedinog županijskog saveza birane su metodom slučajnog uzorka tako da se unutar pojedine županije anketom obuhvati 250–300 lovaca.Zbog težnje da se osigura reprezentativnost rezultata istraživanja, anketiranje je dogovoreno sa 77 ili 9%lovačkih udruga, pri čemu je trebalo obuhvatiti 6.174 lovca, odnosno 12%od ukupnog broja registriranih lovaca u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno od 4. studenog (kada je po svim lovačkim udrugama započeo skupni lov) do 2. pro- sin ca 2007. godine, pri čemu su anketni upitnici dijeljeni prisutnim članovima/lovcima na ispunjavanje u pet skupnih lovova. Anketiranjem su obuhvaćeni lovci iz svih županija, izuzev Karlovačke i Dubrovačko-neretvanske županije, čiji se lovački savezi nisu uključili u suradnju, teVukovarsko-srijemske županije čije se lov ne udruge nisu odazvale anketiranju. Anketni upitnik ispunila su 2.132 lovca iz 44 lovačke udruge, što je 35% od očekivanog broja lovaca i 57%od predviđenih lovač kih udruga. Manji broj anketiranih od predviđenih ispita nika posljedica je objektivnih (nesudjelovanje pojedinih lovaca u svih pet skupnih lovova) i subjektivnih slabosti (neispunjavanje anketnih upitnika od strane određenog broja lovaca). Unatoč manjem broju obuhvaćenih ispitanika (4,2% od ukupnog broja registriranih lovaca u Hrvatskoj) rezultati ankete signifikantni su za ciljeve istraživanja ovog rada i dobra su osnova za uopćavanje zaključnih postavki o demografskim i ostalim relevantnim karakteristikama hrvatskih lovaca. REZULTATI ISTRAŽIVANJAI RASPRAVA – Results of research and discussion Lovci kao specifična socijalno-geografska skupina Sukladno naznačenim odrednicama u uvodnom dijelu rada, lovci predstavljaju specifičnu socijalno-geografsku skupinu po tome što ih karakterizira sličan na čin ponašanja u lovištu kao akcijskom prostoru, što se posljedično odražava u odgovarajućim prostornim organizacijskim oblicima, procesima i strukturama. Određenost sličnim načinom ponašanja Lov kao oblik aktivne rekreacije vezan je uz oružje i streljivo, te takvu opremu koja može biti izvor ozbiljnog ozljeđivanja. Zbog toga je lovna aktivnost, za razliku od ostalih oblika rekreacije, popraćena brojnim zakonskim odredbama, sadržanima u Zakonu o lovstvu (Anon., 2005) i Zakonu o oružju (Anon., 2007a), od nosnonormiranalovačkim kodeksomponašanja. Pripadnost ovoj specifičnoj skupini zahtijeva određenu psihofizičku sposobnost pojedinca te stjecanje određenog znanja putem lovačkog ispita prije samog početka bavljenja navedenom aktivnošću. Postoje i određena ne pisana pravila ponašanja i lovački običaji, kao npr. način odijevanja (odjeća u zelenoj i smeđoj boji), davanje počasti divljači, lovačko krštenje, ponašanje na pogre bu umrlom lovcu i sl. Određena vrsta divljači određuje način lova (pojedinačni i skupni lov) i način ponašanja pojedinca u lovu. Za razliku od ostalih oblika rekreacije, koje čovjek bira prema vlastitoj volji –Hunters as a specifical socio-geographical group i potrebi te se bavi njome kontinuirano ili povremeno kroz kraće ili dulje razdoblje, više-manje uvijek na isti način, lovna aktivnost obuhvaćaniz aktivnosti koje su karakteristične za određeno razdoblje lovne godine, ci klički se izmjenjuju i provode u određenom periodu, a uvjetovane su biološkim ritmom pojedinevrste divljači –vremenom parenja, trajanjem bređosti kod ženki i odhranjivanja mladunčadi, te sazrijevanjem rogovlja kod mužjaka. U vrijeme donošenja mladunčadi,kao i u vrijeme sazrijevanja rogovljalov se ne provodi,već je zamijenjen drugim aktivnostima poput obnove ili gradnje novih lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata i sadnjom te održavanjem remiza. Biti članom lovačke udruge podrazumijeva određeni način pona šanja – zahtijeva novčane i radne obveze koje se manifestiraju neposredno u prostoru lovišta, a posred no na divljači kroz njihovu brojnost, dobno-spolnu i trofejnu strukturu. Određenost akcijskim prostorom Kao aktivni oblik rekreacije, lov ima specifičan zahtjev za prostorom – to je prostor koji uključuje povr šine pod šumom, poljoprivrednim kulturama, šikare, kamenjare i vodotoke, odnosno površine koje su staništa divljači. Akcijski prostor svakog pojedinog lovca, odnosno lovačke skupine, jasno je definiran. Naime, da bi se mogao aktivno baviti lovom, lovacnakon položenog lo |