DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Za svoj rad ilustratora znao bi reći: “Meni to crtkanje
predstavlja odmor i uvijek mi je bila utjeha u teškom
trenucima, kakvih je puna ljudska sudbina”. Crtanje
odista i jest najneposredniji i najintimniji način izražavanja,
koje na najbolji mogući način otkriva ličnost
umjetnika. Putem crteža umjetnik se može neposredno i
slobodno najbolje izraziti, a uz to je put od ideje do
ostvarenja najkraći od bilo kojeg drugog načina likovnog
izražavanja. Kao veliki zaljubljenik crtanja Anderle
je uz šumarski posao uvijek nalazio vremena za tu svoju
veliku ljubav. Uvijek je nosio blok sa sobom koji je bio
krcat mnogobrojnim impresijama o krajevima i ljudima.
Svojim dojmljivim i preciznim crtežima uspjele
kompozicije, Anderle postiže gotovo savršenu vjerodostojnost.
Svoje radove najčešće izrađuje u tehnici pa-
stela te vještom kompozicijom, koji ponekad u izboru
motiva i likovnoj obradi odaju i socijalnu notu.


U početku svog likovnog stvaralaštva zaokupljen je
figuralnim temama i slikarstvom krajolika i to osobito
motivima netaknute prirode. Od ostalih vrsta umjetničkog
stvaralaštva autor je spomenika poginulom staroaustrijskom
vojnom pilotu Deodatu Andriću, koji je
podignut kraj Čapljine 1913. g. na viskom postamentu
od 5.3 m u obliku velikog orla sa slomljenim krilima. U
kasnijoj fazi razvoja ilustrira šumarske stručne knjige,
a njegovi crteži životinja svrstavaju ga u začetnike
češke lovačke ilustracije. Osim ilustracija naslikao je
mnogo slika, platna, lovačkih razglednica i diploma zavidne
tehničke zrelosti. Nositelj je mnogih odlikovanja,
i to od najviših državnika Češke i Njemačke,
češkog društva šumara i lovačkog društva te mnogih
drugih institucija.


Vaclav Anderle umire u 85. godini uoči završetka II.
svjetskog rata u Podebroděchu (Češka) 30. 4. 1944. g.
Na njegovoj osmrtnici, između ostalog, bilo je figurativno
napisano: “Veliki lov je završen i zadnja truba je
odsvirala kraj”. Iako je najveći dio života i rada proveo
u Češkoj, njegov kratki boravak u Hrvatskoj ostavio je
snažni pečat u našem likovnom stvaralaštvu i to ponaj


prije u ilustracijama naših izuzetnih prirodnih znamenitosti,
mnogih prizora iz svakodnevnog života i kulturno-
povijesnih objekata. To uostalom nije usamljeni
slučaj doprinosa Čeha našoj umjetnosti i ostalim segmentima
našega života, kao ni doprinosa Hrvata u Češkoj,
posebice na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće.