DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 14 <-- 14 --> PDF |
J. Vukelić, A. Alegro, V. Šegota, I. Šapić: NOMENKLATURNO-FITOCENOLOŠKA REVIZIJA ASOCIJACIJE ... Šumarski list br. 11–12, CXXXIV (2010), 559-568 Odabir dijagnostičkih vrsta asocijacije temeljen je na usporedbi deset snimaka iz tablice 1 i rezultata istraživanja Fukareka (1964), Stefanovića (1970), Zupančiča (1980, 1999), Zupančiča i Acceta (1994), Vukelića, Alegra i Šegote (2010) te ostalih fitocenologa. Iz usporedbe se izdvaja šira skupina razlikovnih vrsta koje karakteriziraju subalpska stjenovita staništa otvorenoga sklopa, a ne pridolaze ili su znatno rjeđe u ostalim smrekovim zajednicama. To su u ponajprije Juniperus communis subsp. alpina, Salix appendiculata, Sambucus racemosa, Hypericum richeri subsp. grisebachii, Achillea clavenae, Gentiana lutea subsp. symphyandra, zatim Festuca bosniaca, Cardus acanthoides, Carlina acaulis subsp. caulescens, Asplenium fissum, Melampyrum velebiticum i druge. One sve nisu primarno šumske vrste; staništa ove smrekove šume često su isprekidana planinskim rudinama i stjenovitim gromadama u čijim pukotinama te vrste rastu. Uz njih, u odnosu na ostale sastojine u Hrvatskoj, ali i šire, udjelom i pokrovnošću ističe se skupina šumskih vrsta – Calamagrostis varia, Polystychum lonchitis, Adenostyles alpina i Vaccinium vitis-idaea. One su važne za identifikaciju i razlikovanje ove asocijacije, iako se ne mogu označiti kao razlikovne, jer uspijevaju i uostalim dinarskim fitocenozama. Izbor vrsta za imenovanje istraživane asocijacije (name-giving taxon) razmjerno je složen i vrlo sužen. Da je to čest slučaj, priznaje se i u uvodu Kodeksa, po kojemu su nazivi „etikete koje često ne mogu sadržavati svojstvene i razlikovne vrste. U svakom slučaju, važno je točno znati što se misli pod imenom nego pronaći ime koje je svojstveno u svakom pogledu“. Najpogodnijom vrstom u istraživanoj asocijaciji pokazala se planinska (velecvjetna) pljuskavica, Hypericum richeri Vill. subsp. grisebachii (Boiss.) Nyman. Zastupljena je visokim stupnjem udjela i znatnije nego u srodnim fitocenozama, a njezina ekoindikatorska svojstva odgovaraju stanišnim uvjetima asocijacije i, naravno, nije korištena pri imenovanju zajednica obične smreke. Ona je svojta subalpskih šuma, subalpskih i alpskih travnjaka na vapnenačkoj podlozi. Rasprostranjena je od jugoistočnih Alpa, preko balkanskih planina do jugoistočnih Karpata. Šire shvaćenu svojtu definira Robson (1968) uz obrazloženje da zbog velike varijabilnosti ni jedna od lokalnih populacija drugačijega izgleda ne zaslužuje taksonomski status. Stoga u opseg taksona H. richeri subsp. grisebachii uključuje i H. alpigenum Kit. H. transsilvanicum Čelak. i H. balcanicum Velen. Suprotno tomu mišljenju Soó (1991) tvrdi da su H. alpigenum, H. transsilvanicum i H. richeri subsp. grisebachii tri dobro razlučene svojte. U tako shvaćenoj taksonomiji grupe velebitske populacije pripadale bi vrsti H. alpigenum. Slika 1. Karakterističan izgled asocijacije Hyperico grisebachii-Piceetum u predjelu Samarske stijene Figure 1 Characteristic appearance of the association Hyperico grisebachii-Piceetum in the area Samaraske stijene |