DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 15 <-- 15 --> PDF |
J. Vukelić, A. Alegro, V. Šegota, I. Šapić: NOMENKLATURNO-FITOCENOLOŠKA REVIZIJA ASOCIJACIJE ... Šumarski list br. 11–12, CXXXIV (2010), 559-568 Zupančič, T. Wraber i Žagar (2004) imenovali su prema planinskoj pljuskavici asocijaciju Hyperico grisebachii-Pinetum mugo (Horvat 1938) ex Zupančič et al. 2004. Označili su ju svojstvenom vrstom te fitocenoze, a u sociološkom smislu uvrstili u razred Salicetea herbaceae Br.-Bl. et al. 1947. U šumskim zajednicama u Hrvatskoj Hypericum richeri subsp. grisebachii raste u klekovini bora i istraživanoj smrekovoj asocijaciji, koje se – bez obzira na istu sinsistematsku pripadnost – bitno razlikuju. Zato imenovanje smrekove asocijacije po vrsti Hypericum richeri subsp. grisebachii smatramo opravdanim, a vrsta Pinus mugo može poslužiti kao razlikovna vrsta prema ostalim smrekovim fitocenozama, jer u njima ne raste. Uz to,planinsku pljuskavicu označavamo kao razlikovnu vrstu za našu asocijaciju, posebno prema smrekovim šumama sjeverozapadnih Dinarida i predalpskoga područja. Slabije je razlikovna prema gornjim, graničnim položajima asocijacije Laserpitio krapfii-Piceetum, kao i prema subalpskim smrekovim šumama Bosne i Hercegovine na karbonatnim stijenama. Na temelju navedenoga, ispravan naziv analizirane asocijacije je Hyperico grisebachii-Piceetum abietis (Bertović 1975) nom. nov. hoc loco. Za nomenklaturni tip (lectotypus hoc loco) predlažemo Bertovićevu snimku br. 5 u tablici 17 (Bertović 1975: 34). Time su njezin naziv i samostalan status riješeni, a u sintaksonomskom smislu pripada svezi Vaccinio-Piceion Br.- Bl. 1938, redu Vaccinio-Piceetalia Br.-Bl. in Br.-Bl. et al. 1939 i razredu Vaccinio-Piceetea Br.-Bl. in Br.-Bl. et al. 1939 em. Zupančič 1976. Ekološke uvjete asocijacije detaljno je opisao Bertović (1975). Fitocenoza nema gospodarsko, ali ima veliko zaštitno i prirodoznanstveno značenje. Njezine najznačajnije sastojine nalaze se u Nacionalnom parku “Sjeverni Velebit”, sporadično u Samarskim stijenama na Bjelolasici i predjelu Smrekovac u risnjačkom masivu. Ona nema jedinstven sastav u tom cijelom arealu, visoki grebeni na kojima raste relativno su udaljene enklave svojih geobotaničkih i horoloških posebnosti. Primjerice, u velebitskim su sastojinama češće Laserpitium krapfii, Rosa pendulina, Festuca bosniaca, Poa alpina, Carlina acaulis subsp. caulescens, na Bjelolasici Aster bellidiastrum, Lycopodium annotinum, Dryopteris villari, Scopolia carniolica, mahovine Plagiochila porelloides, Mnium marginatum i druge. Razlike u determinaciji vrsta pri prijašnjim i sadašnjim istraživanjima (primjerice kod roda Dryopteris) te velika varijabilnost pojedinih vrsta i rodova (primjerice rod Campanula) nisu od primarnoga značenja, jer su dijagnostičke vrste i podvrste jasne i pridolaze u cijelome arealu zajednice. Pridolazak, uloga i zonalnost smrekovih sastojina u najvišem šumskom vegetacijskom pojasu Dinarida prilič no su oprečno shvaćeni (Anić 1959, Horvat 1960, 1962, Trinajstić 1970, Bertović 1975. i drugi ). U rješavanju toga pitanja važno je, među ostalim, detaljnije istražiti i definirati odnos bukve i smreke u graničnim, pa čak i u mješovitim sastojinama subalpskoga pojasa, što će biti važna problematika budućih istraživanja. ZAKLJUČCI – Conclusions Provedena fitocenološka istraživanja asocijacije Calamagrostio variae-Piceetum Bertović 1975 nom. illeg. pokazala su da se ona osim na Zavižanu (Berto v i ć 1975) rasprostire i u drugim dijelovima sjevernoga Velebita i na Samarskim stijenama na Bjelolasici. U 6 Bertovićevih i 4 nove snimke zabilježeno je 168 vrsta višega bilja i mahovina, od toga 38 pripadaju razredu smrekovih šuma (Vaccinio-Piceetea) i nižim jedinicama. Zbog prijašnje opisane različite fitocenoze pod istim nazivom (Schweingruber 1972) Bertovićev naziv Calamagrostio variae-Piceetum abietis nije legitiman i revidiran je u novi – Hyperico grisebachii-Piceetum abietis (Bertović 1975) nom. nov. hoc loco. Razlikovne su vrste prema ostalim smrekovim asocijacijama pretplaninskoga pojasa Dinarida Juniperus communis subsp. alpina, Salix appendiculata, Sambucus race mosa, Hypericum richeri subsp. grisebachii, Gentiana lutea subsp. symphyandra i Achillea clavenae. Osim po tim razlikovnim vrstama, smrekova šuma s planinskom pljuskavicom razlikuje se prema graničnoj fitocenozi Laserpiti krapfii-Picetum pridolaskom i znatno većom pokrovnošću vrsta Calamagrostis varia, Polystichum lonchitis, Adenostyles alpina, Vaccinium vitis-idaea te znatno manjim udjelom i pokrovnošću vrsta redova Fagetalia i Adenostyletalia. Za nomenklaturni tip (lectotypus hoc loco) predlažemo Bertovićevu snimku br. 5 u tablici 17 (Bertović 1975: 34). Time su njezin naziv i samostalan status riješeni, a u sintaksonomskom smislu pripada svezi Vaccinio- Piceion, redu Vaccinio-Piceetalia i razredu Vaccinio-Piceetea. ZAHVALA – Acknowledgement Za pregled članka i vrlo korisne sugestije zahvaljujemo dr. sc. Igoru Dakskobleru, višem znanstvenom suradniku Biološkoga instituta Jovana Hadžija Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, za stručnu tehničku pomoć pri terenskim istraživanjima djelatni cima Hrvatskih šuma, Uprave šuma podružnice Senj i Ogulin, Nacionalnoga parka “Sjeverni Velebit” i Nacionalnoga parka “Risnjak”. |