DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 27 <-- 27 --> PDF |
M. Zebec, M. Idžojtić, I. Poljak, I. Mihaldinec: VARIJABILNOST NIZINSKOG BRIJESTA (Ulmus minor Mill. ... Šumarski list br. 11–12, CXXXIV (2010), 569-580 multiplih testova (LSD) zaključeno je da se populacije Varaždin i Veliko Polje značajno razlikuju od ostalih populacija, kao i međusobno, i to za većinu istraživanih svojstava. Primjenom multivarijatnih statističkih metoda (klasterska i diskriminantna analiza) dodatno je pojašnjen uzorak variranja i trend diferencijacije populacija, prethodno dobiven metodama deskriptivne statistike, odnosno analize varijance. Populacija Varaždin odlikuje se visokim koeficijentima varijabilnosti za gotove sve značajke, što ukazuje na njenu heterogenost. Nedvojbeno odvajanje populacije Varaždin od ostalih populacija, i to na vrlo visokoj razini, može se tumačiti ekološko-geografskim načelom. Specifičnost ove najsjevernije i geografski najudaljenije populacije je u području njena pridolaska, budući da ona, za razliku od ostalih populacija, ne pridolazi u šumi hrasta lužnjaka, već u zajednici bijele i crne topole (Populetum nigroalbae Slavnić 1952), za koju su karakteristični povišeni položaji u odnosu na ostale zajednice sveze Salicion albae Soó 1940, te naglašeni negativni utjecaj hidrotehničkih zahvata i agromelioracije. Populaciju Veliko Polje karakterizira vrlo malen broj stabala (dvadesetak jedinki) koja pridolaze na agrobiotopu. Shodno tomu ovaj kompleks nije konkretno šumski, tako da u njemu nisu prisutni uravnoteženi uvjeti staništa, inače svojstveni starijim sastojinama. Ova populacija se odlikuje najmanjim dimenzijama listova, a male vrijednosti koeficijenta varijabilnosti za većinu svojstava ukazuju na uniformnost istraživanih svojstava. Upravo homogenost istraživanih svojstava, 6. ZAHVALA – Rad je izrađen u okviru projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske pod naslovom „Varijabilnost i očuvanje genofonda plemenitih listača u Hrvatskoj“, te se zahvaljujemo na financijskoj kao i smanjena brojnost populacije (posljedica sječe i konverzije šumskog staništa u poljoprivrednu površinu) ukazuju na izvjesnost vegetativnog načina reprodukcije ove populacije. Budući da su ekološki parametri područja istraživanih populacija Banov Brod, Svibovica i Gotalovo podjednaki, možemo zaključiti da utvrđena varijabilnost ne proizlazi iz različitosti ekoloških čimbenika (klima i tlo), već je najvjerojatnije uzrokovana izrazitom heterogenošću genetske baze svojti unutar U. minor Mill. s. l. kompleksa općenito. Iako iscrpnim istraživanjima nizinskog brijesta na području sjeverne i zapadne Europe postojanje regionalne strukture nije kategorički potvrđeno, budući da nije donesen konsenzus o morfološkim deskriptorima na vrsnoj i unutarvrsnoj razini, pitanje taksonomskog integriteta nizinskog brijesta ostaje i dalje otvoreno (Machon i sur. 1997, Hollingsworth i sur. 2000, Goodal-Copestake i sur.2005). Kako bi se donijeli kritičniji zaključci glede taksonomske delimitacije i diferencijacije svojti unutar U. minor Mill. s. l. kompleksa na području Podravine, potrebno je kombinirati morfometrijske i molekularnobiološke metode istraživanja. Ovim istraživanjem, temeljenom na morfometrijskoj analizi morfoloških značajki listova, izvršena je kvantifikacija varijabilnosti podravskih populacija nizinskog brijesta, čime je oformljena inicijalna baza za daljnje studije ove vrste na području Podravine. Acknowledgement potpori. Veliku zahvalnost dugujemo svim djelatnicima šumarija UŠP Koprivnica, koji su nam olakšali pronalaženje stabala nizinskog brijesta na terenu. 6. LITERATURA – References Beraković, M., 1999: Utjecaj dravskih hidroelektrana na mikroklimu, Hrvatska vodoprivreda 76: 14–20. Bognar, A., 2001: Geomorfološka regionalizacija Hrvatske, Acta Geogr. Croatica, Vol. 34 (1999): 7–29. Coleman, M., 1998: The elm problem: a molecular and morphological case study, Disertacija, Edinburgh University and the Royal Botanic Garden Edinburgh. Collin, E., I. Bilger, G. Eriksson, J. Turok, 2000: The conservation of elm genetic resources in Europe, U: C. P. Dunn (ur.), The elms – breeding, conservation and disease management, J. Chapman and Hall, 281–293, New York. Collin, E., 2002: Strategies and guidelines for the conservation of the genetic resources of Ulmus spp. U: S. Borelli (ur.), Noble Hardwoods network: Report of the fourth and fifth meetings, International Plant Genetic Resources Institute, 50–67, Rome. F u , L. K., 1980: Systematic study of the genus Ulmus in China, Journal of the North-eastern Forestry Institute 3: 1–40, Beijing. Goodal-Copestake, W. P., M. L. Hollingsworth, P. M. Hollingsworth, 2005: Molecular markers and ex situ conservation of the European elms (Ulmus spp.), Biological Conservation 122: 537–546. |