DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 77     <-- 77 -->        PDF

I. Balenović, H. Marjanović, M. Benko: PRIMJENA AEROSNIMAKA U UREĐIVANJU ŠUMA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 11–12, CXXXIV (2010), 623-631
grametriji koriste se klasične analogne aerosnimke, a
fotointerpretacija se obavlja analognim i analitičkim
stereoinstrumentima. U digitalnoj fotogrametriji analogne
snimke zamijenjene su digitalnim snimkama, a fotointerpretacija
se obavlja na zaslonu računala, na
digitalnim fotogrametrijskim stanicama (Magnuss
o n i dr. 2007).


Posljednjih desetak godina, digitalna aerofotogrametrijska
kamera (slika 1) i digitalna fotogrametrijska
stanica (slika 2) postali su najvažniji alati digitalne fotogrametrije,
posebice u geodeziji.


Slika 1. Vexcel Ultra Cam X (izvor Geofoto d.o.o.)


Figure 1 Vexcel Ultra Cam X (source Geofoto d.o.o.)


Slika 2. Digitalna fotogrametrijska stanica (izvor Geofoto d.o.o.)


Figure 2 Digital photogrammetric workstation
(source Geofoto d.o.o.)


Cramer (2005) te Petrie i Walker (2007) u
svo jim radovima prikazali su trenutačno stanje i budući
razvoj tehnologije na području digitalnih aerofotogrametrijskih
kamera, te ih usporedili s analognim kamerama.
Uporabom digitalne kamere prestaje potreba za
filmovima, fotoobradom i skeniranjem. Prilikom aerosnimanja
istovremeno se bilježe pankromatski, crveni,
plavi, zeleni i infracrveni dijelovi elektromagnetskog


spektra. Digitalne kamere odlikuju se i boljom radiometrijskom
rezolucijom u odnosu na analogne, bržom i
jednostavnijom distribucijom snimljenog materijala,
što cjelokupni proces pripreme za fotointerpretaciju
čini jeftinijim. Uz potporu GPS-a i inercijalnih sustava,
moguće je već nakon slijetanja aviona, imati orijentirane
slike. Dobivene digitalne aerosnimke vrlo su visokih
prostornih rezolucija, manjih i od 10 cm. Trenutno
se na tržištu nalazi nekoliko digitalnih aerofotogrametrijskih
kamera velikog formata, npr. Z/I DMC, Leica
ADS40, Vexcel Ultracam (D i X).


Prema Dörstelu (2003), standardna pogreška pri
mjerenju visina na ZI/DMC digitalnim snimkama,
uključujući kvalitetu snimaka, pogrešku instrumenta i
pogreške profesionalnog fotointerpretatora, iznosi ma nje
od 0,008 % visine leta za jasno vidljiv objekt.


Schenk (2005) je usporedio digitalnu fotogrametrijsku
stanicu s analitičkim stereoistrumentima, te kao
prednosti digitalne fotogrametrijske stanice navodi:
povećanje ukupne produktivnosti, s obzirom da je velik
broj operacija automatiziran i ubrzan, brza i jednostav na
manipulacija digitalnim snimcima, automatsko i
jednostavno dobivanje digitalnog modela reljefa, jednostavna
proizvodnja digitalnog ortofota, mogućnost
višestrukog povećavanja prikaza stereomodela, jednostavna
(2D i 3D izmjera objekata) izmjera u stereomodelu,
smanjenje umora interpretatora itd.


Razvoj digitalne fotogrametrije potaknuo je istraživanja
o mogućnostima njene primjene u šumarstvu, odnosno
inventuri šuma.


Zagalikis i dr. (2005) ispitali su mogućnost praktične
primjene digitaliziranih aerosnimaka za procjenu
parametara pojedinačnih stabala, odnosno sastojine.
Istraživanje su proveli na dvije plantaže sitkanske
smreke (Picea sitchensis /Bong./ Carriere) uz korištenje
snimaka M 1:10000, prostorne rezolucije 32 cm i
digitalne fotogrametrijske stanice. Iz stereoparova skeniranih
aerosnimaka dobili su digitalni model površine
(tj. digitalni model visine krošanja) i digitalni ortofoto.
Digitalni model reljefa dobili su na temelju postojećih
topografskih karata. Zatim su primijenili automatiziranu
obradu slike (ortofota) kako bi dobili delineirane
krošnje pojedinačnih stabala iz kojih su potom kreirali
poligone, koji su predstavljali projekcije krošanja pojedinačnih
stabala ili skupina stabala. Poligonima su
potom određene koordinate centroida, minimalni i maksimalni
te prosječni promjer, a korištenjem modela
ovisnosti širine krošnje o prsnom promjeru za sitkansku
smreku (Tabbush i White, 1988), dobili su
prsne promjere pojedinačnih stabala. Preliminarne vrijednosti
visine stabala odredili su na temelju razlike u
visinama digitalnog modela visine krošanja i digitalnog
modela reljefa za danu koordinatu centroida poligona.
Usporedbom visina izmjerenih na terenu i preliminarnih
visina dobivenih fotogrametrijski načinili su model