DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 83 <-- 83 --> PDF |
TRANSILVANSKA GROMOTULJA – Alyssum transsilvanicum Schur Vrsta Alyssum transsilvanicum zabilježena je u Hrvatskoj na obroncima Cesargradske gore (Zelenjak kod Klanjca), te na padinama Belec grada na Ivančici. U Zelenjaku, transilvansku gromotulju prvi je otkrio Šloser god. 1870 i objavio pod imenom Alyssum rostratum god. 1871. U kasnijoj botaničkoj literaturi ta vrsta se više ne spominje za navedene lokalitete. U monografiji roda Alyssum Baumgartner (1908) za Hrvatsku ne navodi A. Transsilvanicum, kao niti Hegi. Isto tako u reviziji hrvatske flore D. Hirc nije potvrdio niti jedan od poznatih lokaliteta. Ponovno lokalitet vrste A. transsylvanicum za područje Cesargradske gore (Zelenjak) potvrđuje I. Horvat god. 1918. Međutim lokalitet za Belec grad do danas nije potvrđen, tako da je još uvijek jedino poznato nalazište transilvanske gromotulje Cesargradska gora kod Klanjca u Hrvatskom zagorju. Alyssum. transsilvanicum pripada pontskom flornom elementu, a na Cesargradskoj gori nastanjuje prisojne položaje unutar as. Seslerio sadleriane-Ostryetum Cerovečki, te as. Querco-Ostryetum carpinifoliae Ht. Zdravko Cerovečki P. Zrinskog i K. Frankopana 18 49000 Krapina ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL MEETINGS KARANTENSKE BOLESTI I ŠTETNICI Opasnost za hrvatsko šumarstvo i novi europski izazovi Uvod Zbog važnosti karantenskih organizama i opasnosti za šumarstvo Hrvatski šumarski institut u suradnji sa Mi nistarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, organizirao je dvije radionice izvještajno prognoznih poslova u šumarstvu RH, namijenjene inženjerima u operativi i stručnim suradnicima za ekologiju i zaštitu šuma. Prva radionica održana je 23. studenoga u objektu Brezovica za 40 sudionika, a druga 24. studenoga na Šumarskom fakultetu za oko 120 sudionika. U dogovoru s Komorom inženjera šumarstva i drvne tehnologije oba predavanja bodovana su za sudionike. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 84 <-- 84 --> PDF |
Program savjetovanja Dr. sc. Milan Pernek: Uvod u stručni program Naglašena su tri čimbenika koji utječu na pojavu i širenje karantenskih bolesti i štetnika. Prvi: globalno trgovanje je u ekspanziji; drugi: klimatske promjene i treći: štetočine se udomaćuju izvan svog prirodnog prostora. Prema podacima Državnog meteorološkog zavoda 2010. godine: Smanjenje prosječnog broja dana sa snijegom, povećanje broja vrućih dana i značajno smanjenje oborina u zimi. Iz navedenog se postavlja pitanje: da li je zabrinutost opravdana? Odgovor je da zbog globalnih promjena, šume pokrivaju 47 % kopnene površine Republike Hrvatske, zbog pojave nematode (Bursaphelenchus) u borovim šumama u Portugalu, strizibube (Anoplophora) u šu- mama SAD-a, a nađena je i kod nas, ali ne u šumama, pojave šiške pitomog kestena ( Drycosmus) u RH 2010. i gljive (Chalara) na jasenu 2010. godine. Prof. dr. sc. Boris Hrašovec: EPPO – problem invazivnih vrsta bolesti i štetnika u šumama Europe EPPO – European and Mediterranean Plant Pro tection Organization (Europska i mediteranska or ga ni zacija zaštite bilja). In vazivna vrsta je ona koja je unesena u područje u kojemu se prirodno ne javlja. To je strana vrsta koja ugrožava biološku raznolikost. Dramatična situacija nastaje pojavom čovjeka putnika i čovjeka trgovca – drvetom i drvenom ambalažom. Broj invazivnih vrsta u Europi raste. Europska organizacija za okoliš navodi da se od 1950. godine više od jedne invazivne vrste godišnje unosi u Europu. Europa ima 10 822 nezavičajne vrste, a 19 do 15 % njih predstavlja potencijalnu opasnost za europsku biološku raznovrsnost. Invazivne vrste imaju visoku cijenu. U 2008. godini izravni troškovi protiv invazivnih štetnih vrsta u EU iznosili su oko 10 milijardi Eura. Od 1992.godine EU je utrošila 38 milijuna Eura kroz 180 projekata, u i oko NATURA 2000 objekata vezano za očuvanje ugroženih vrsta i staništa. Procjenjuje sa da SAD godišnje tro še 80 milijardi Eura za borbu protiv invazivnih vrsta. Postoje Međunarodni standardi za fitosanitarne mjere. EU ima fitosanitarnu legislativu koja je transpa rentna, usuglašena s međunarodnim obvezama i lako dostupna (na 20 jezika). Direktiva 2000/29/EC: 1. Standardizacija biljne karantene za zemlje članice; 2. Zaštita područja EU protiv invazivnih stranih štetočina; 3. Sprječavanje širenja invazivnih vrsta unutar članica EU, 4. Omogućavanje trgovine između zemalja članica. Aneksi su: štetni organizmi, zabranjene robe, po seb ni zahtjevi i robe koje podliježu fitosanitarnom nad zoru. Hrvatska je članica EPPO od 1994. godine, 1 do 2 puta godišnje održavaju se paneli (razmatranja, rasprave) o najaktualnijim invazivnim stranim vrstama za EPPO zemlje. Za navedenu problematiku posebnog nadzora zadužen je Hrvatski šumarski institut. Posebni nadzor je službeni postupak prikupljanja i čuvanja podataka o prisutnosti štetnih organizama, koji uključuju inspekcijske preglede, praćenje zdravstvenog stanja bilja i sustavno istraživanje nad zaraženim, ugroženim i nezaraženim područjima. Prof. dr. sc. Danko Diminić &Lea Barić: EPPO Alert – Chalara fraxinea – nova opasna bolest jasena (Fraximus spp. ) u Europi. U posljednjih 10-tak godina zapaženo je masovno odumiranje običnog jasena (F. excelsior L.) diljem Europe. Glavni uzročnik je gljiva C. fraxinea, koju je prvi opisao Kowalski 2006.godine. zbog opasnosti ugroženosti jasena ta gljiva je stavljena na EPPO Alert (hitnost, znak za uzbunu) listu. To je kronična bolest sa smrtnim ishodom. Još nedostaju podaci i patogenosti, biologije, geografskoj rasprostranjenosti, ekonomskim gubicima. EPPO radionica o C. fraxinea održana je u Oslu 30. 6.–2. 7. 2010. godine. sudjelovala su 44 stručnjaka iz 23 zemlje. Sadržaj rasprave bio je: identifikacija patogena, domaćini, mehanizam širenja bolesti i epidemologija, ugroženost područja i moguće mjere zaštite. C. fraxinea prisutna je u sljedećim zemljama: Norveška, Švedska, Finska, Danska, Estonija, Litva, Latvija, Nizozemska, Njemačka, Švedska, Finska, Danska, Estonija, Litva, Latvija, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Francuska, Švicarska, Češka, Slovačka, Slovenija i Hrvatska. Domaćini su obični jasen (F. excelsior), poljski jasen (F. angustifolia), a crni jasen (F. ornus) je osjetljiv u testu inokulacije. Simptomi su male nekrotične pjege (zone) na granama i deblu, koje povećanjem dovode do venuća te odumiranja grana i krošnje. Biologija: Plodna tijela razvijaju se na peteljkama lis ta tijekom ljeta. Askospore sudjeluju u zarazi i raznose se vjetrom. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Prvi nalaz u Hrvatskoj bio je u Zalesini u Gorskom kotaru u svibnju 2009.godine. simptomi: venuće lišća; odumiranje izbojaka, grančica, grana i stabala; nekroza i diskoloracija kore (tamnosmeđa boja). Napada stabla različite dobi. Neophodno je proširiti istraživanja na ostala područja u Hrvatskoj gdje ima jasena, i pratiti klimatske promjene na pojavu i širenje nove fitopatogene gljive. Dr. sc. Milan Pernek i dr.sc. Dinka Matošević: IPP u šumarstvu i Poseban nadzor karantenskih organizama Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarstvo u Hrvatskom šumarskom institutu prema odredbama Zakona i biljnom zdravstvu i Zakona o šumama nadležan je za: izvještajno prognozne poslove, zdravstveni pregled rasadnika, zdravstveni pregled sjemenskih sastojina i za posebni nadzor. Prema čl.63 Zakona o biljnom zdravstvu ovlašten je za: – Praćenje zdravstvenog stanja bilja, prikupljanje podataka, laboratorijske analize. – Prognoza štetnih čimbenika, izvještavanje o prisutnosti. – Otkrivanje štetnih organizama, procjena rizika, – Znanstvena istraživanja. – Predlaganje preventivnih mjera i mjera suzbijanja, – Podučavanje o štetnim organizmima. – Uvođenje i razvoj informatičkog sustava. – Sustavno prikupljanje i obrada i čuvanje podataka o štetnim organizmima. U 2010. godini HŠI zadužen je za posebni nadzor karantenskih štetočina: borove nematode, azijske strizibube i smolastog raka bora. Dr. sc. Dinka Matošević: Kestenova osa šiškarica (Dryocosmos kuriphilus) Kestenova osa šiškarica je novi i značajan štetnik pitomog kestena. U Europi i Hrvatskoj nalazi se na listi karantenskih štetočina. Domaćini su mu europski, japanski, američki i kineski kesten, stvara šiške na svim navedenim vrstama kestena. Ima jednu generaciju godišnje, a razmnožava se partenogenezom (aseksualno) bez oplodnje. Poznate su samo ženke koje izlaze iz šiški tijekom ljeta. Odlažu 3–5 jaja u pup, a svaka ženska može odložiti preko 100 jaja. Šiške su 5–20 mm velike, a razvijaju se u izbojcima, peteljkama i na žilama lista. Glavni način širenja je prenošenjem zaraženih biljnih dijelova ( reznice, plemke, sadnice) i pasivno širenje ženki vozilima ili čovjekom. Zbog napada osice smanjuje se urod kestena, koji može biti manji i do 80 %. Kod jakog napada narušava se zdravstveno stanje kestena. To je karantenski štetnik. Zbog biologije i zaštićenosti u šiški primjena insekticida je nedjelotvorna. U rasadnicima se može primijetiti mehaničko suzbijanje odstranjivanjem šiški. U Kini i Koreji je apliciran parazit Torymus sinensis s velikim uspjehom. U Italiji je poznato 16 vrsta parazitoida, ali s niskom postotkom parazitarnosti. Dr. sc. Milan Pernek: Borova menatoda (Bursaphenchus xylophilus) i azijske strizibube (Anoplophora chinensis i A. glabripenis) Kestenova osa šiškarica u Hrvatskoj prvi je puta na- đena u Lovranu u svibnju 2010.godine, a zatim na po- dručju Zagreba, Samobora i Ozlja. Kestenova osa šiškarica je nova invazivna vrsta štetnika u Hrvatskoj. Očekuje se širenje tog štetnika u kestenove sastojine na širem području u Hrvatskoj Nemetoda Borova nemetoda potječe iz Sjeverne Amerike. Borovim trupcima uvezena u Japan, zatim Kinu, Koreju i Tajvan. 1999. godine nađena na primorskom boru u Por tugalu, a 2010. godine na Madeiri u Španjolskoj. Domaćini su vrste iz roda borova, a od listača i roda jela, pa čempresa, cedra, ariša i duglazije. Vektori (prenosioci) su kukci iz porodica cvilidreta, krasnika i pipa. Nemetoda se u početku hrani epitelnim staničjem, a kasnije micelijem gljiva iz roda Ceratocystis, Botritis i dr. Simptomi napada je žučenje i venuće izbojaka s brzim prelaskom na grane i cijelu krošnju. Stablo ugiba za 30–40 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 86 <-- 86 --> PDF |
dana s milijunima nematoda od krošnje do korijena. Za sada nema učinkovite metode za uspješno suzbijanje. Teoretski bi se moglo suzbiti tog štetnika uklanjanjem (sječom) zaraženih stabala na velikim površinama. Želimo naglasiti da alepskom, primorskom i drugim borovima prijeti velika opasnost od napada nemetode. Azijske strizibube Azijske strizibube: Citrusova (Anaplophora chinensis) i azijska (A. glabripenis) dugoroge strizibube se nalaze na EPPO A2 listi karantenskih organizama. Rod Anoplophora ima 36 vrsta. Napad na živom stablu označavaju tekline, regeneracijsko žderanje, ozljeda na kori, piljevina i velike izlazne rupe. Simptomi se mogu zamijeniti s napadom granotoča i vrbotoča i velike topolove strizibube. Obe azijske vrste rasprostranjene su u tropskim i suptropskim klimatima Azije. Azijske strizibube SAD – u karantenska zona iznosi 196 km2. Do sada jeimaju 1 generaciju godišnje. Ove vrste napadaju pot prosječno 28.205 stabala. Uništavanje (eradikacija) se puno zdravu i vitalna stabla. To su tipični polifagni štet provodi, spaljivanjem, malčiranjem zaraženih stabala i nici. Napadaju javore, divlji kesten, breze, topole i vrbe. tretiranjem pesticidima u određenom radijusu od na- Prvi nalaz azijske strizibube New York 1996, Chi-padnutog stabla. Na kraju se postavlja pitanje: da li već cago 1998, New Yersey 2002. i Worcester 2008.godine, imamo azijske strizibube i kako spriječiti njihov ulaz u u Austriji u Braunau 2001.godine, a zatim u Italiji, Fran-Hrvatsku? Azijska strizibuba nije do sada nađena u šucuskoj, Njemačkoj i Poljskoj. mama u Hrvatskoj. U SAD je trošak eradikacije iznosio 373,5 milijuna USD, u Kanadi 23,5 milijuna USD. U Worcesteru u Dr. sc. Sanja Novak Agbaba: Smolasti rak bora (Gibberella circinata) Smolasti rak bora je karantenska bolest na raznim vrstama borova. Prepoznatljiva je po rakastima tvorevinama na kori debla i granama s obiljem smole. Rasprostranjena je u SAD, Japanu, Južnoj Africi, Mek siku i Čileu. U Europi se prvi puta pojavila 2005. godine u Španjolskoj, zatim u Italiji 2007. godine. Gljiva napada sjeme klijance i stabla u vidu rakastih tvorevina na granama i deblu. Prenosi se vjetrom i potkornjacima. Za infekciju treba višu temperaturu i vlagu. Gljiva koristi svako oštećenje (tuča, kukci, pukotine) za početak napada. Zbog izuzetne štetnosti gljive u EU kao i u Hrvatskoj propisan je poseban nadzor koji obuhvaća i uzorkovanje, kako bi se ustanovila prisutnost tog karantenskog oboljenja. Zaključak Zdravstveno stanje šuma u Hrvatskoj je zabrinjava-korak u definiranju smjernica što, kako i kada treba rajuće. Ugrožene su ekonomski najvažnije šumske vrste diti da se očuva nesmetano funkcioniranje šumskih drveća (jela, hrast lužnjak, borovi i dr.) zbog epidemij-ekosustava. skog sušenja i propadanja. Veliki problem su defolija- Miroslav Harapin tori na listačama i potkornjaci na četinjačama. Sada šumama prijeti nova opasnost od karantenskih invazivnih bolesti, kukaca i nematoda. Radionica “Karantenske bolesti i štetnici – opasnost za hrvatsko šumarstvo i novi izazovi za Europu” s velikim brojem sudionika iz šumarske operative je prvi |