DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 97 <-- 97 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA FROM THE HISTORY OF FORESTRY STRUČNA LUGARSKA ŠKOLA U FUŽINAMA S KRAJA 19. st. Iako je ovisno o povoljnim ili manje povoljnim prilikama u Gorskom kotaru broj njegovih stanovnika oscilirao, ostaje činjenica da je nepismenost u ovom dijelu Gorske Hrvatske bila nepoznata. Dalo se to iščitati i iz tekstova sudionika ovogodišnjih, devetih po redu, Dana dr. Franje Račkog, održanih u Fužinama 26. stu- DANI dr. Franje Račkog 225 godina Škole Fužine Fužine, 26. studenoga 2010. Dani dr. Franje Račkog i 225 godina Škole Fužine, pozivnica denog 2010. u povodu obilježavanja 225. obljetnice školstva fužinskog kraja. Nakon okončane osnovne škole, eventualno i opetovnice, izvan mjesta doškolovala su se djeca imućnijih obitelji, ali i ona druga, usprkos naslijeđenom siromaštvu, i uz bogatstvo šuma, pasivnom gorskom kraju. Ne mali broj njih, zahvaljujući prirođenoj vitalnosti, ukorijenjenoj borbi za opstanak, upornom učenju i napredovanju, postigao je značajne i priznate položaje u Lijepoj Našoj. Kad je o Fužinama riječ “one su postale utočištem učenih i pismenih ljudi s visokom razinom kulturnih dosega”, davši, uz nezaobilazno spominjanje teologa i povjesničara dr. Franje Račkog (Fužine 1828. – Zagreb 1894.), suosnivača i prvoga predsjednika JAZU-a, “mnoge istaknute ljude, još šestero akademika, 27 sveučilišnih profesora te gotovo 200 ljudi s okončanim visokim školama i fakultetima”. Za ovu priliku spomenut ću dva domaća šumarnika iz onoga vremena, imenjaka i prezimanjaka prethodnika, Franju Račkog (Fužine 1873. (!) – Bjelovar 1905.) i šumara praktičara, plodnog šumarskog pisca i društveno angažiranog Vatroslava Račkog (Fužine 1842. – Zagreb 1917.), uz koju su imena, posredno ili neposredno, vezana osnivanje i rad Stručne šumarske škole u Fužinama 1898. g. Kako su Fužine bile već u 18. st. značajno gospodarsko središte s više okolnih zaselaka poput Liča, Vrata, Belog Sela, Slavice i Benkovca, a k tome još i župa, privolom cara Josipa II. u tom je mjestu 1785. započela s radom pučka škola. Dok su u samom početku polaznici škole, osim poduke u vjeronauku, “učili početno čitanje i pisanje te osnovne računske radnje” u skladu s tada važećim propisima “školskog reda” (Ratio educationis), postupno se uvode i oni predmeti i praktične vježbe koji će kod djece usavršavati okretnost i spretnost ruku, ali i stjecati potrebne vještine i navike vezane uz gospodarski napredak. Sve je počelo osnivanjem malog vrta ispred stare školske zgrade, poklona trgovca i općinskog načelnika Stjepana Š v r ljuge, u kojemu su se vrtu, uz nadzor učitelja, provodile praktične vježbe iz cvjećarstva i uređivanja okoliša. Ocijenivši da je vrt, koji je u međuvremenu pretvoren u raskošan cvjetnjak, premalen za bilo kakav ozbiljniji rad na uzgoju i zaštiti bilja, općinsko zastupstvo dodjeljuje školi odgovarajuće zemljište veličine 4 ara u predjelu Sednjak (danas dijelom potopljeno jezerom Bajer), na kojemu su učenici IV. i V. razreda vježbali predmet gospodarstvo. Poseban interes učenici su pokazali za cijepljenje divljih voćaka plemenitim cjep |