DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 97     <-- 97 -->        PDF

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA


FROM THE HISTORY OF FORESTRY


STRUČNA LUGARSKA ŠKOLA U FUŽINAMA S KRAJA 19. st.


Iako je ovisno o povoljnim ili manje povoljnim prilikama
u Gorskom kotaru broj njegovih stanovnika
oscilirao, ostaje činjenica da je nepismenost u ovom dijelu
Gorske Hrvatske bila nepoznata. Dalo se to iščitati
i iz tekstova sudionika ovogodišnjih, devetih po redu,
Dana dr. Franje Račkog, održanih u Fužinama 26. stu-


DANI


dr. Franje Račkog


225 godina


Škole Fužine


Fužine,


26. studenoga 2010.
Dani dr. Franje Račkog i 225 godina Škole Fužine, pozivnica


denog 2010. u povodu obilježavanja 225. obljetnice
školstva fužinskog kraja. Nakon okončane osnovne
škole, eventualno i opetovnice, izvan mjesta doškolovala
su se djeca imućnijih obitelji, ali i ona druga, usprkos
naslijeđenom siromaštvu, i uz bogatstvo šuma,
pasivnom gorskom kraju. Ne mali broj njih, zahvaljujući
prirođenoj vitalnosti, ukorijenjenoj borbi za opstanak,
upornom učenju i napredovanju, postigao je
značajne i priznate položaje u Lijepoj Našoj. Kad je o
Fužinama riječ “one su postale utočištem učenih i pismenih
ljudi s visokom razinom kulturnih dosega”,
davši, uz nezaobilazno spominjanje teologa i povjesničara
dr. Franje Račkog (Fužine 1828. – Zagreb 1894.),
suosnivača i prvoga predsjednika JAZU-a, “mnoge
istaknute ljude, još šestero akademika, 27 sveučilišnih
profesora te gotovo 200 ljudi s okončanim visokim
školama i fakultetima”. Za ovu priliku spomenut ću
dva domaća šumarnika iz onoga vremena, imenjaka i
prezimanjaka prethodnika, Franju Račkog (Fužine
1873. (!) – Bjelovar 1905.) i šumara praktičara, plodnog
šumarskog pisca i društveno angažiranog Vatroslava
Račkog (Fužine 1842. – Zagreb 1917.), uz koju
su imena, posredno ili neposredno, vezana osnivanje i
rad Stručne šumarske škole u Fužinama 1898. g.


Kako su Fužine bile već u 18. st. značajno gospodarsko
središte s više okolnih zaselaka poput Liča,
Vrata, Belog Sela, Slavice i Benkovca, a k tome još i
župa, privolom cara Josipa II. u tom je mjestu 1785. započela
s radom pučka škola. Dok su u samom početku
polaznici škole, osim poduke u vjeronauku, “učili početno
čitanje i pisanje te osnovne računske radnje” u
skladu s tada važećim propisima “školskog reda”
(Ratio educationis), postupno se uvode i oni predmeti i
praktične vježbe koji će kod djece usavršavati okretnost
i spretnost ruku, ali i stjecati potrebne vještine i
navike vezane uz gospodarski napredak. Sve je počelo
osnivanjem malog vrta ispred stare školske zgrade, poklona
trgovca i općinskog načelnika Stjepana Š v r ljuge,
u kojemu su se vrtu, uz nadzor učitelja,
provodile praktične vježbe iz cvjećarstva i uređivanja
okoliša. Ocijenivši da je vrt, koji je u međuvremenu
pretvoren u raskošan cvjetnjak, premalen za bilo kakav
ozbiljniji rad na uzgoju i zaštiti bilja, općinsko zastupstvo
dodjeljuje školi odgovarajuće zemljište veličine 4
ara u predjelu Sednjak (danas dijelom potopljeno jezerom
Bajer), na kojemu su učenici IV. i V. razreda vježbali
predmet gospodarstvo. Poseban interes učenici su
pokazali za cijepljenje divljih voćaka plemenitim cjep




ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 98     <-- 98 -->        PDF

kama, pa je, zabilježit će kroničar, cijeli fužinski kraj
uskoro bio pun voćnjaka “od biranih sorti”.


Pedagoški rad i život Osnovne škole Fužine od donošenja
Zakona o školstvu 1874. do osnivanja škole u
Vratima 1886. bio je živ i plodan, zapisat će u monografiji
“Fužine” tiskanoj u povodu 200. obljetnice osnivanja
škole dr.sc. Milivoj Čop. Doslovno ispunjavajući
odrednice Zakona, značajno je doprinosio daljnjoj izgradnji
školskog sustava u Hrvatskoj. Uspjehe koje je
škola postizala u odgojno-obrazovnom radu i izvanškolskoj
djelatnosti, a koje su redovito isticali mjesni i
županijski školski nadzornici, predstavljali su najveća
dostignuća u njezinom do tada stogodišnjem postojanju.
Školske godine 1897./98. škola uvodi tzv. “slöjd”,
svojevrsne radionice (worshop) na kojima su polaznici
viših razreda stjecali vještinu rada s pilom, sjekirom,
stolarskim alatljikama i dr. “Kad se mladež još za mlada
priljubi drvodjelatnoj radnji, kad se još za rana počne
vježbati ruke, steći će kasnije kud i kamo veću vještinu,
a ova će joj pribaviti sve to unosniju zaradu koja će naš
tamošnji daroviti i marljivi narod pridržavati kod kuće
te neće biti prisiljen da se potuca po dalekom i tuđem
svijetu da si zasluži i krvavo stekne koricu kruha”.


Zasluga za osnivanje lugarske škole u Fužinama pripada
agilnom ravnatelju Osnovne škole i učitelju Zvonimiru
Tkalcu, koji je uz podršku Gospodarskog
društva Fužine, posebice općinskog bilježnika Antona
Agnezija, osmislio sve pojedinosti vezane uz početak
i normalan rad škole, od izbora nastavnog osoblja i
školskog programa do prostorija za rad i praktičnih
vježbi. Iz ljetopisa Osnovne škole saznajemo da su za
stručne predmete poput “prirodnih znanosti, šumarstva,
lugarstva i lovstva” bili zaduženi kr. kotarski šumar (u
Izvještaju je izostavljeno njegovo ime i prezime) i pomoćnik
mu domaći sin Franjo Rački, koji je apsolviravši
šumarstvo na Gospodarsko-šumarskom učilištu u
Križevcima 1896., stažirao u svojstvu “šumarskog vježbenika
kandidata” u Fužinama. Indirektno, kako smo
istakli u uvodniku, radu Stručne lugarske škole u Fužinama,
dao je značajan obol i drugi vrsni-šumar, rođeni
Fužinarac Vatroslav Rački, čija je knjiga “O sjećenju i
gojenju šuma” (1870.), a posebno po njemu upravo pokrenut
“Lugarski vjesnik”, bili nezaobilazno štivo i
udžbenici polaznika lugarske škole. Taj je, naime, mjesečnik
kao prilog “Šumarskom listu”, bio namijenjen
osposobljavanju nižeg tehničkog kadra, “jer je na lugarima
u ono vrijeme ležao velik dio neposrednog vođenja
radova u šumi” (Piškorić 1981). Ostale predmete,
hrvatski jezik, “računstvo s geometrijom, risanje, zakonodavstvo
i zdravstvo” predavali su, uz ravnatelja škole
Tkalca, učitelji Anton Boršćak i Slavko Sutlić te
ljekarnik mr. ph. Žigismund Žiga Ključec.


S nastavom se počelo 1. rujna 1897., s ukupnim fondom
od 16 sati tjedno. U prvoj “pokusnoj godini” bilo
je upisano 15 polaznika, od kojih je njih sedmero na


stavu redovito polazilo, pa su im krajem školske
1897./98. godine izdane “potvrdnice” (svjedodžbe).
Iako je osnivanje lugarske škole ocijenjeno “prekrasnom
zamisli” i s nadom “da bi ona mogla danas sutra
urodit vrlo unosnim plodom za naš Gorski kotar” odnosno
“da će je odlučujući faktori uvažiti i poduprijeti”,
do toga na žalost nije došlo. Tadašnja “zemaljska
vlada” svojom je naredbom od 21. lipnja 1898. doduše
odobrila rad škole, ali joj nije priznala “pravo javnosti”
niti joj odobrila bilo kakva novčana sredstva. Stoga,
stoji u Izvješću škole, hvale je vrijedna požrtvovnost i
sebedarje gospode nastavnika, koji “za svoj trud ne
samo da nisu tražili, niti primili nikakve naknade”,
nego su, da bi polaznike lugarske škole lišili bilo kakvih
izdataka, sami namirili “troškove nastave u iznosu
od 47 forinti i 50 novčića”. Kako u sljedećem Izvješću
škole za 1898./99. kao i u idućim izvješćima nema ni
riječi o lugarskoj školi, moguće je zaključiti da je ona,
odlaskom ravnatelja i učitelja Zvonimira Tkalca trajno
prestala s radom ljeti 1898. g.


Cijela općina Fužine danas broji oko 1600 stanovnika,
a samo mjesto Fužine više od 800. Dok su Fužine
prije punog jednog stoljeća bile jedinstvene po
osnivanju i radu jedne stručne i kulturne ustanove –
Struč ne lugarske škole Fužine , danas se to gorskokotarsko
mjesto na obali Bajera može podičiti turističkim
dostignućima. U tradicionalnoj akciji Hrvatske turističke
zajednice “Volim Hrvatsku”, Fužine su 2010. g.
osvojile visoko drugo mjesto i nagradu “Zeleni cvijet”
u nacionalnom izboru za europsku destinaciju izvrsnosti
EDEN s temom turizma uz vode.


Literatura


Čop, M. (1985). 200 godina Osnovne škole Fužine. U:
Monografija Fužine (ur. N. Kauzlarić Andrić),
str. 131–165. Mjesna zajednica Fužine i Izdavački
centar Rijeka.


Klepac, D. (1997). Iz šumarske povijesti Gorskog
kotara u sadašnjost. Hrvatske šume, Zagreb.


Kovačević, Z., A. Frković, M. Karlović,
(1998). Izlaz Vrata – vodič za landravce po Fužinarskom
kraju. Matica Hrvatske Delnice, podružnica
Fužine.


Piškorić, O. (1981). Vatroslav Rački – naš prvi pobornik
znanstvenog šumarenja. U: Monografija
Gorski kotar (ur. J. Šafar), str. 841–842. Fond
knjige Gorski kotar, Delnice.


Alojzije Frković