DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 98 <-- 98 --> PDF |
kama, pa je, zabilježit će kroničar, cijeli fužinski kraj uskoro bio pun voćnjaka “od biranih sorti”. Pedagoški rad i život Osnovne škole Fužine od donošenja Zakona o školstvu 1874. do osnivanja škole u Vratima 1886. bio je živ i plodan, zapisat će u monografiji “Fužine” tiskanoj u povodu 200. obljetnice osnivanja škole dr.sc. Milivoj Čop. Doslovno ispunjavajući odrednice Zakona, značajno je doprinosio daljnjoj izgradnji školskog sustava u Hrvatskoj. Uspjehe koje je škola postizala u odgojno-obrazovnom radu i izvanškolskoj djelatnosti, a koje su redovito isticali mjesni i županijski školski nadzornici, predstavljali su najveća dostignuća u njezinom do tada stogodišnjem postojanju. Školske godine 1897./98. škola uvodi tzv. “slöjd”, svojevrsne radionice (worshop) na kojima su polaznici viših razreda stjecali vještinu rada s pilom, sjekirom, stolarskim alatljikama i dr. “Kad se mladež još za mlada priljubi drvodjelatnoj radnji, kad se još za rana počne vježbati ruke, steći će kasnije kud i kamo veću vještinu, a ova će joj pribaviti sve to unosniju zaradu koja će naš tamošnji daroviti i marljivi narod pridržavati kod kuće te neće biti prisiljen da se potuca po dalekom i tuđem svijetu da si zasluži i krvavo stekne koricu kruha”. Zasluga za osnivanje lugarske škole u Fužinama pripada agilnom ravnatelju Osnovne škole i učitelju Zvonimiru Tkalcu, koji je uz podršku Gospodarskog društva Fužine, posebice općinskog bilježnika Antona Agnezija, osmislio sve pojedinosti vezane uz početak i normalan rad škole, od izbora nastavnog osoblja i školskog programa do prostorija za rad i praktičnih vježbi. Iz ljetopisa Osnovne škole saznajemo da su za stručne predmete poput “prirodnih znanosti, šumarstva, lugarstva i lovstva” bili zaduženi kr. kotarski šumar (u Izvještaju je izostavljeno njegovo ime i prezime) i pomoćnik mu domaći sin Franjo Rački, koji je apsolviravši šumarstvo na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima 1896., stažirao u svojstvu “šumarskog vježbenika kandidata” u Fužinama. Indirektno, kako smo istakli u uvodniku, radu Stručne lugarske škole u Fužinama, dao je značajan obol i drugi vrsni-šumar, rođeni Fužinarac Vatroslav Rački, čija je knjiga “O sjećenju i gojenju šuma” (1870.), a posebno po njemu upravo pokrenut “Lugarski vjesnik”, bili nezaobilazno štivo i udžbenici polaznika lugarske škole. Taj je, naime, mjesečnik kao prilog “Šumarskom listu”, bio namijenjen osposobljavanju nižeg tehničkog kadra, “jer je na lugarima u ono vrijeme ležao velik dio neposrednog vođenja radova u šumi” (Piškorić 1981). Ostale predmete, hrvatski jezik, “računstvo s geometrijom, risanje, zakonodavstvo i zdravstvo” predavali su, uz ravnatelja škole Tkalca, učitelji Anton Boršćak i Slavko Sutlić te ljekarnik mr. ph. Žigismund Žiga Ključec. S nastavom se počelo 1. rujna 1897., s ukupnim fondom od 16 sati tjedno. U prvoj “pokusnoj godini” bilo je upisano 15 polaznika, od kojih je njih sedmero na stavu redovito polazilo, pa su im krajem školske 1897./98. godine izdane “potvrdnice” (svjedodžbe). Iako je osnivanje lugarske škole ocijenjeno “prekrasnom zamisli” i s nadom “da bi ona mogla danas sutra urodit vrlo unosnim plodom za naš Gorski kotar” odnosno “da će je odlučujući faktori uvažiti i poduprijeti”, do toga na žalost nije došlo. Tadašnja “zemaljska vlada” svojom je naredbom od 21. lipnja 1898. doduše odobrila rad škole, ali joj nije priznala “pravo javnosti” niti joj odobrila bilo kakva novčana sredstva. Stoga, stoji u Izvješću škole, hvale je vrijedna požrtvovnost i sebedarje gospode nastavnika, koji “za svoj trud ne samo da nisu tražili, niti primili nikakve naknade”, nego su, da bi polaznike lugarske škole lišili bilo kakvih izdataka, sami namirili “troškove nastave u iznosu od 47 forinti i 50 novčića”. Kako u sljedećem Izvješću škole za 1898./99. kao i u idućim izvješćima nema ni riječi o lugarskoj školi, moguće je zaključiti da je ona, odlaskom ravnatelja i učitelja Zvonimira Tkalca trajno prestala s radom ljeti 1898. g. Cijela općina Fužine danas broji oko 1600 stanovnika, a samo mjesto Fužine više od 800. Dok su Fužine prije punog jednog stoljeća bile jedinstvene po osnivanju i radu jedne stručne i kulturne ustanove – Struč ne lugarske škole Fužine , danas se to gorskokotarsko mjesto na obali Bajera može podičiti turističkim dostignućima. U tradicionalnoj akciji Hrvatske turističke zajednice “Volim Hrvatsku”, Fužine su 2010. g. osvojile visoko drugo mjesto i nagradu “Zeleni cvijet” u nacionalnom izboru za europsku destinaciju izvrsnosti EDEN s temom turizma uz vode. Literatura Čop, M. (1985). 200 godina Osnovne škole Fužine. U: Monografija Fužine (ur. N. Kauzlarić Andrić), str. 131–165. Mjesna zajednica Fužine i Izdavački centar Rijeka. Klepac, D. (1997). Iz šumarske povijesti Gorskog kotara u sadašnjost. Hrvatske šume, Zagreb. Kovačević, Z., A. Frković, M. Karlović, (1998). Izlaz Vrata – vodič za landravce po Fužinarskom kraju. Matica Hrvatske Delnice, podružnica Fužine. Piškorić, O. (1981). Vatroslav Rački – naš prvi pobornik znanstvenog šumarenja. U: Monografija Gorski kotar (ur. J. Šafar), str. 841–842. Fond knjige Gorski kotar, Delnice. Alojzije Frković |