DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 99 <-- 99 --> PDF |
OBLJETNICE – ANNIVERSARIES IVAN OŠTRIĆ, dipl. ing. – NAJSTARIJI ČLAN HŠD – OGRANAK ZAGREB Kolege Roman Biljak i Marko Kljajić članovi HŠD – Ogranak Zagreb posjetili su našega člana Ivana Oštrića u Dubravi, gdje živi u stanu sa svojom kćerkom Mirnom. On je najstariji živući član našeg Ogranka. Četvrtog ožujka proslavio je 95. obljetnicu života. Obradovao se posjetu kolega, dočekavši ih raspoložen za razgovor, koji je vodio s lakoćom i ugodno ih iznenadivši svojom memorijom te fizičkim, psihičkim i mentalnim stanjem. Doduše, on je sve do prije nekoli ko godina dolazio na Šumarski četvrtak, a mogao bi to skoro i sada, ali mu je poremećena ravnoteža i sluh. U posljednje vrijeme je telefonski komunicirao s kolegama interesirajući se za zbivanja u Društvu. Njegova sjećanja na dane školovanja, ratna zbivanja, prva zaposlenja, napredovanja u službi, uspjehe i nesuglasice, potpuno su svježa i o njima priča s razumnom objektivnošću. Ivan Oštrić rođen je 1915. godine u Donjem Velemeriću, općina Barilović, kotar Vojnić u zemljoradničkoj obitelji. Osnovnu školu završio je u selu Ladvenjaku, a realnu gimnaziju u Karlovcu 1934. godine. Po završetku srednje škole zaposlio se u Pamučnoj industriji Duga Resa kao “aufnemer” – kontrolor pogonskog materijala, s namjerom da pribavi sredstva za daljnje školovanje. Pokušao je uz rad studirati na Pravnom fakultetu, ali je morao odustati, potom napustiti i rad, nakon čega se redovito upisao na Poljoprivredno šumarski fakultet, na kojemu je diplomirao početkom 1940. godine. Nakon diplome prva radna mjesta su mu bila kao “umni nadničar” u Šumskim upravama Nove Gradiške i Vinkovci, a prvo stalno zaposlenje u Direkciji šuma Tuzla (1943. g). Za vrijeme NDH imao je neugodnosti zbog članstva u Radićevoj Seljačkoj stranci, a nakon rata zbog sudjelovanja u domobranstvu u tehničkoj službi kao neborac, zbog slabijeg vida na desno oko. Prvo zaposlenje nakon rata počeo je u Direkciji željeznica, na piljenju pragova za obnovu pruga. Slijede zaposlenja u Šumskoj manipulaciji Spačva, zatim u Andrijevcima, te na iskorištavanju šuma u Sisku i Petrinji. Zbog potrebe službe premješten je za tehničkog rukovoditelja u DIP Virovitica, zatim za šefa eksploatacije u Veliku Pisanicu i Pivnicu. Krajem 1952. g. ing. Oštrić seli u Vinkovce u Šumsko gospodarstvo Spačva, gdje organizira sanitarne sječe, a zatim vodi Građevni odjel, koji obavlja velike poslove na izgradnji infrastrukture. Nakon rasformiranja ŠG Spačva ostaje upravitelj šumarije Vinkovci do 1957. godine, kada prelazi u podu zeće “Hrast” Vinkovci, ali nakon sukoba sa direktorom napušta taj posao i odaziva se pozivu “Eksportdrva” gdje prihvaća organizaciju izvoza drvnih sortimenata u osnovanom predstavništvu. U sklopu tog posla je i isporuka celuloznog drveta za Tvornicu papira Zagreb. Taj posao postaje sve veći i inženjer Oštrić prelazi 1960. u Tvornicu papira Zagreb. Na njegov prijedlog pristupa se intenzivnom uzgoju mekih listača na području Općine Ivanić Grad (šuma Žutica).Osnovao je pokusne plohe i podizao kulture topola i vrba. Taj posao je uspješno obavljao do 1965. godine, kada novi direktor smatra te aktivnosti nepotrebnim i on se nakon otkaza 1965. godine vraća u Vinkovce. Bio je prisiljen prihvatiti novi posao na izgradnji i održavanju lokalnih cesta, te komunalnim poslovima. Iako je bio i u tim poslovima vrlo uspješan, posebice u gradnji cesta, zbog nerazumijevanja i podmetanja političke nepodobnosti odlazi u mirovinu 1976., prije napunjenog punog radnog staža. Po odlasku u mirovinu kolega Oštrić je ostao aktivan, posebice u Društvu inženjera i tehničara, zatim Hrvatskom šumarskom društvu – Ogranak Zagreb. Rado je sudjelovao u raspravama. Bio je dosljedan u svojim stavovima, branio je svoje mišljenje temperamentno i uporno. Tako je radio i u životu, ali uvijek je bio na strani poštenih radnih ljudi. Tijekom svoga radnog vijeka ing. Oštrić je napisao i objavio više stručnih radova i članaka u stručnim časopisima i drugim glasilima. Poželit ćemo kolegi Oštriću dobro zdravlje i premalo je reći, da doživi stotu, jer to je već tako blizu. U privitku je popis objavljenih radova ing. Oštrića. Radovi: U “Šumarskom listu”: 1955.: Nagrađivanje radnika i službenika u šumarstvu. ŠL 5–6, s.196.; 1958.: Utvrđivanje normi i praćenje produktivnosti na poslovima sječe i izrade drvnih sortimenata. ŠL 5–6, s. 212.; 1958.: Racionalizacija transporta u iskorištavanju šu ma. ŠL 11–12, s. 417.; 1958: Proslava 100-godišnjice rođenja šumara i književnika Josipa Kozarca u Vinkovcima. ŠL 11–12, s. 436.; 1960: Izobrazba kadrova – jedan od uslova za povećanje proizvodnje u šumarstvu. ŠL 11–12, s. 395.; 1960.: Savjetovanje njemačkog Druš tva za šumarsku nauku o radu. ŠL 11–12, s. 405.; 1961.: Upotreba eksploziva u suvremenom šumarstvu. ŠL 1–2.; 1961.: Osvrt na uvođenje motornih pila u šumarstvo. ŠL 7–8, s. 279.: 1962.: Kapaciteti Zagrebačke tvornice papira u sastavu novog sirovinskog područja. ŠL 11–12.; 1963.: |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2010 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Mogućnost rentabilnog uzgajanja topolovog celuloznog drva u namjenskim plantažama. ŠL 7–8, s. 261.; 1984.: Među nama i oko nas. ŠL 1–2.; 1987.; Osvrt na neka pitanja u razvoju šumarstva i prerade drvne mase Spačvanskih šuma od 1945. do 1985. godine. ŠL 10–12, s. 656.; 1989.: Utjecaj subjektivnih činilaca na (ne) razvoj industrije celuloze i papira u Hrvatskoj. ŠL 1–2.; 1990.: Susret generacije apsolvenata šumarstva 1939 godine. ŠL 3–5, s. 199.; 1999.: Kako je Zagrebačka tvornica celuloze i papira ostala bez sirovine. ŠL 9–10, s. 199.; 2002: Upitna je naša situacija s drvnim otpadom, biomasom i restrukturiranjem šumarstva. ŠL 11–12, s. 638. U “Mjesečniku zagrebačke tvornice papira”: 1961.: Kritičnost sirovine za industriju celuloze i papira, CPG – celuloza, papir i grafika. br 2, s. 64.; 1962.: Da li je potrebno snabdijevanje i razvoj kemijske industrije dovesti u pitanje? br. 6–7, s. 15.; Zašto nam je potrebno vlastito sirovinsko područje? br. 11, s. 14.; 1961.: Da li treba razvoj i alimentaciju drvno-kemijske industrije dovoditi u pitanje. br. 16.; 1962.: Rješavanje problema sirovine za Zagrebačku tvornicu papira. br. 8–11.; Ekonomski os no vi za uzgajanje celuloznog drveta u djelokrugu tvornice. br. 12, s. 11. U “Drvarskom glasniku”: 1962.: Industrija papira u okviru sirovinskog područja, br. 24. U “Privrednom vjesniku privredne komore”: 1988.: Brigo moja prijeđi na drugoga (od 15. 11.); 1988.: Promicatelji i kočničari u našim šumama (od 3. 10.). Objavljivao je članke u: Karlovačkom listu i lokalnim listovima, Vinkovačkim novostima, Vinkovačkom tjed niku, Privlačici i Glasu umirovljenika u rubrici “Vaša pisma”. Roman Biljak, Frane Grospić 60-ta OBLJETNICA UPISA NA ŠUMARSKI FAKULTET Dana 19. listopada 1960. godine navršilo se 100 godina kontinuirane šumarske nastave u Hrvatskoj. Nastava se održavala i razvijala u tri razdoblja. Prvo se Šumarski odjel Gospodarsko-Šumarskog učilišta u Križevcima od 1860–1898. g. Drugo je razdoblje koje se odnosi na Šu marsku akademiju 1898–1919. g., a treće razdoblje je Šumarska nastava na Fakultetu 1919–2010. g. Sada se obilježava 150-ta obljetnica. Velik je broj generacija studenata apsolvenata, inženjera magistara i profesora šumarsko-gospodarskog i teh ničkog smjera prošlo i obilježilo raz doblje od 150 godina. Školske godine 1953/54 apsolviralo je na Š – odsjeku 37, a na T – odsje ku 15 studenata, a školske godine 1954/55 na Š – odsjeku apsolviralo je 26, a na T – odsje ku 17 studenata. Prošlo je 60 godina od upisa i već niz godina ta dva godišta i poneki stariji i mlađi slave godišnjicu upisa, odnosno apsolventure. I ove godine 5. studenoga na druženje je došlo 20 učenika, što je približno 20 % od 95 dvogodišnjih apsolvenata. Ponosni smo na naših 80 ljeta, više nas je mlađih, a manje koju godinu starijih od 80 godina. Druženje je održano u restoranu Stari fijaker, Mesnička 6 u Zagrebu. Sastali smo se na ručku u 14 h i ostali do kasno navečer. Sudionici su bili: Brdarić Boris, Ćupić Gojko, Frčo Mirko, Harapin Miroslav, Hesky Tomislav, Hofman Zvonimir, Horvat Tomislav, Horvatino- Sudionici 60. obljetnice upisa na Šumarski fakultet vić Slavko, Kuzmanić Ivan, Ljubišić Vlaho, Martinović Jakov, Mesarov Inoslav, Pavlović Adam, Petrić Božidar, Podlesak Zvonko, Popović Mirjana, Spudić Berta, Tometić Ivica, Tot Zdravko i Višnjevec Željko. Druženje je proteklo u izuzetno srdačnoj atmosferi. Osvježili smo sjećanje na mladost, studentske dane i dane provedene u šumama lijepe naše domovine. Prisjetili smo se svih naših dragih kolega koji su nas nepovratno napustili i onih koji zbog bolesti i nekih razloga nisu bili prisutni. Kada smo podignuli čaše pune rujnog portugisca, sjetili smo se grčke izreke Panta rhei – sve teče, sve se mijenja. I mi imamo pravo na san, bez obzira na godine. Zar se ne kaže da godine nisu važne. Miroslav Harapin |