DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 10     <-- 10 -->        PDF

K. Krapinec, D. Konjević, I. Brezovac, L. Manojlović, K. Severin, V. Njemirovskij, M. Grubešić, K. Tomljanović: ODNOS ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 7-18


UVOD – Introduction


U usporedbi s dijelovima tijela divljih preživača
poput rogovlja i rogova, koji također predstavljaju vrlo
vrijedne i skupe lovačke trofeje, kljove vepra, odnosno
njihov međusoban odnos elemenata ocjene,razmjerno
su slabo istražene. Pregledom literature može se uočiti
kako su se proučavanjem kvalitete populacije divljih
svinja na području Europe baviliPerić (1996) – Hrvatska,
Garaj (1997) – Slovačka i Woloch (2002) –
Ukrajina. Uz kvantificiranje trofejnih značajki kljova,
detaljnijim izučavanjem njihove patologije bavili su se:
Lutz (1988),Palášthy iPalášthy (1991),Kierdorf
i Rühe (2002), Kierdorf i Kierdorf
(2003),Kierdorf i dr.(2004a, 2004b),Konjević i
dr. (2004a, 2004b, 2006, 2009a i 2009b).


Određivanje dobi odstrijeljenih veprova je dio obveznog
postupka pri ocjenjivanju trofeja (Anonimus 2008) i
do danas je dosta istraživana.Analizom dostupnih znanstvenih
radova u kojima je obrađena problematika određivanja
dobi veprova nakon njihove smrti,razvidno je da
seu tu svrhu mogu se rabiti sljedeći pokazatelji:


– rast i izmjena mliječnih zuba u trajne (Habermehl1985,
Briedermann2009);
– promjena u dlačnom pokrovu (Höflinger 1931);
– promjena u masi očne leće (Matschke 1963,
Möller1982);
– promjene na lubanji (Dub1952);
– očnjaci donje čeljusti kod mužjaka (Bieger 1941,
Brandt1961,Andrašić1979).
Križanje s domaćim svinjama uz posljedične promjene
vanjštine i narušavanja često spominjanih postot


nih udjela pojedinih dijelova tijela (70 % : 30 %) ima
svoj odraz i na morfologiji kljova. Prema Špremu
(2009) potpopulacija divljih svinja iz Posavine pokazuje
najveći postotak križanja s domaćim pasminama svinja
(3,4 %). Ovaj problem nije samo zamijećen u nas.Tako
Jaerisch (1933) napominje kako je divlja svinja genski
onečišćena genima domaće svinje i u Njemačkoj.
Snethlage (1934) napominje da veprovi iz Gornje
Šlezije imaju manje kljove od Pomeranskih, ali imaju
veću masu,što prema njemu ukazuje na križanje s domaćim
svinjama. U suglasju s navedenim, do sada su u
nas visoko kapitalna grla (grla koja su dala trofej ocijenjen
u kategoriji zlatne medalje prema CIC-ovom sustavu
ocjenjivanja) odstrjeljivana uglavnom u gorskim i
brdskim krajevima (Lika), odnosno po(od) relativno
izoliranim otočkim populacijama (Krk). Iz tih krajeva se
i danas hvataju živa grla kako bi se ispuštala u lovišta
(uglavnom u ograđeni prostor) diljem Hrvatske. Trofejno
perspektivno grloteško je procijeniti po njegovoj
vanjštini, iako se predmnijeva kako je duljina sjekača u
pozitivnoj korelaciji s kondilobaznom duljinom lubanje,
što ipak sa znanstvenog gledišta do danas još nitko nije
provjerio. Međutim, analiza pojedinih mjera sjekača i
brusača mogla bi dati vrijedne podatke o obliku kljova,
odnosno trofejnoj vrijednosti pojedine populacije.


Iz navedenoga proizlazi i postojanje drugih oblika
kljova (razlike u zakrivljenosti sjekača i brusača i duljini
brusne plohe), odnosno postaje upitna pouzdanost
metoda određivanja dobi odstrijeljenih veprova,ukoliko
se one temelje na građi i obliku sjekača i brusača.
Stoga je nužno izdvojiti pokazatelje na temelju kojih će
se moći što pouzdanije procijeniti dob odstrijeljenih
veprova, što je preduvjet za ocjenu trofejne i tjelesne
kvalitete pojedinih populacija ove divljači.


MATERIJAL I METODE – Material and methods


Kljove divljih svinja prikupljene su u otvorenim državnim
lovištima brojVII/4 “Garjevica”iVII/15 “Zapadna
Garjevica”, kojima gospodari tvrtka “Lovno
gospodarstvo Moslavina”. U lovištu se težište gospodarenja
stavlja na krupnu divljač, a od vrsta dolaze:
jelen obični (Cervus elaphusL.), jelen lopatar (Dama
dama L.), muflon (Ovis ammon musimon Pall.), srna
obična (Capreolus capreolus L.) i divlja svinja (Sus
scrofaL.). Do sada tamo nisu primijećeni križanci divlje
i pitome svinje, a isto tako se na području obiju lovišta
ne provodi žirenje i pašarenje domaćim svinjama.


Oba lovišta se teritorijalno gledano nalaze na istočnom
dijelu Moslavačke gore. Prema nadmorskoj visini
lovišta ubrajamo u brdska s razvijenom orografijom i hidrografijom.
Zbog nepropusne geološke podloge (paleozoitski
graniti i gnajs zrnate građe) hidrološki uvjeti u
ovim lovištimavrlo su povoljni. U oba lovišta dominiraju
šume (preko 80 %), od čega glavninu čine šume
bukve (Fagus sylvatica L.). Ostatak čine šume hrasta
kitnjaka (Quercus petrea /Matt./ Liebl.), nešto manje
hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), dočim su kulture bagrema
(Robinia pseudoaccacia L.), pitomog kestena
(Castanea sativa L.), obične smreke (Picea abies L.),
ariša (Larixsp.), američkog borovca (Pinus strobus L.) i
duglazije (Pseudotsuga menziesii/Mirb./, Franco) razvijene
samo na pojedinim područjima (Jumić 1999).


Tijekom posljednjih godina pri ocjenjivanju kljova
primijećen je sve veći udio kljova oštećenog vrha (potpuni
ili nepotpuni prijelom), bilo da se radi o sjekačima
ili brusačima. Stoga je za izradu ovoga rada izmjereno
26 kljova (parova sjekača i parova brusača) na kojima
nisu uočeni tragovi oštećenja (odlomljen vrh sjekača,
oštećen proksimalni dio sjekača ili napuknutost sjekača
u sagitalnom smjeru).


Parametri i način njihove izmjere uzeti su prema
CIC-ovim propozicijama (Ninov 2004), ali su osim
propisanih elemenata izmjere uzeti još neki pokazatelji
(Slika 1.).Trofejne vrijednostiiskazane su samo s kvan