DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 16 <-- 16 --> PDF |
K. Krapinec, D. Konjević, I. Brezovac, L. Manojlović, K. Severin, V. Njemirovskij, M. Grubešić, K. Tomljanović: ODNOS ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 7-18 snosti u brusača će biti veće, ali je nedvojbeno kako se duljina brusača i opseg brusača na početku brusne plohe povećavaju s povećanjem dobi grla. IzTablice 2.je razvidno da najveću ovisnost s trofejnom vrijednošću pokazuju širina (r=0,98; p<0,01) i duljina sjekača (r=0,96; p<0,01). Opseg brusača i ukupna zakrivljenost kljova (sjekača i brusača zajedno) pokazuju razmjerno visoku, ali daleko manju ovisnost (r=0,87; p<0,01; respektivno r=0,77; p<0,01). Intenzivan prirast trofejnih vrijednosti odvija se do četvrte godine dobi vepra, ali u sedmoj godini ne nastupa pre 2 stanak rasta vrijednosti trofeja (R=0,741; p<0,0001) nego se on i dalje nastavlja. Porastom dobi grla primijećuje se relativno kontinuiran rast ostalih elemenata RASPRAVAPrema Brandtu (1961) određivanje dobi metodom mjerenja duljine brusne plohe i prema metodi tetive nije dovoljno točno i ovisno je o morfologiji lubanje vepra, odnosno zakrivljenosti sjekača. Naime, duljina brusne plohe ovisi o tri čimbenika: promjeru sjekača na početku brusne plohe (i); položaju, odnosno kutu što ga brusači zatvaraju sa sjekačima (ii) i zakrivljenosti (obliku) sjekača (iii). Ovo znači da će zakrivljeniji sjekači i brusači imati kraću brusnu plohu od ispruženijih pri istoj dobi grla. Isto tako ako brusači, okomito na sagitalnu ravninu lubanje zatvaraju širi kut, brusne ploha sjekača će biti manja. Glede metode tetive postoje oprečni zaključci pojedinih autora. Tako primjerice Bieger (1935) navodi kako kljove kod mlađih veprova imaju oblik kruga, dok kod starih veprova poprimaju jedan ovalan oblik, odnosno krug se izdužuje u sagitalnom smjeru. Woloch (2002) je dokazao da se zakrivljenost sjekača sa starošću ne mijenja,što će reći da je uvjetovana genski. Uz to, isti je autor utvrdio slabu korelaciju između duljine sjekača i njegove zakrivljenosti (r=0,18; p<0,05). U našem slučaju je dobivena visoka korelacija duljine tetive i visine luka sjekača s dobi veprova određivanom metodama po Biegeru i Brandtu,što je u suprotnosti s prethodno spomenutim rezultatimaWolocha (2002). Dakle, s povećanjem dobi vepra sjekači postaju sve zakrivljeniji, što je i razumljivo glede počela rasta sjekača i brusača u obliku krivulje. Međutim, činjenica kako je i u našim uzorcima bilo kljova iste dobi, ali različite zakrivljenosti,nameće zaključak kako je zakrivljenost sjekača genetska predispozicija koja se sa starošću djelomično može nadoknaditi kod onih kljova koje su izduženije. Brandt (1961) izražava sumnju ne samo u pouzdanost metode tetive,nego i glede koeficijenta tetive po kojemu je procjenjivana dob. Naime, po njemu bi grla koja imaju odnos tetive 2,2 trebali biti mladi, a ne zreli sedmogodišnji veprovi. Sukladno tomu, on je predložio svoju metodu za procjenu dobi koja se bazira izmjere trofeja. Pri tomu je ovisnost srednje duljine sjekača o dobi puno viša od ovisnosti širine sjekača o 22 dobi (R =0,799; p<0,0001; respektivno R =0,62; p<0,0001). Najveći prirast, izraženo u trofejnoj vrijednosti (CIC točke) ima srednja širina sjekača, dok najmanji prirast vrijednosti ima opseg brusača. Jači porast dimenzija jednog elementa ocjene kljove ne mora značiti da će se znatnije utjecati na trofejnu vrijednost.Ako se usporede Grafikon 1 i Grafikon 2,može se vidjeti da duljina sjekača pokazuje veći prirast od širine sjekača (Grafikon 2), međutim, ako se dimenzije preračunaju u CIC točke širina sjekača, pokazuje veći prirast u trofejnoj vrijednosti. – Discussion na odnosu širine sjekača na početku brusne plohe i širine sjekača mjereno 1 cm od početka baze sjekača. U svojoj disertaciji Wittemann (2004) nije ni spomenula metodu tetive, nego sebavila usporedbom četiriju metoda određivanja dobi (istrošenost zubala, duljina brusne plohe – Biegerova metoda, Brandtova metoda, metoda rezanja zuba i brojenja inkrementnih linija u cementu zuba) u veprova poznate dobi. Pri tomu se metoda određivanja dobi metodom istrošenosti zubala pokazala kao najtočnija (r=0,980; p<0,05). Kod Biegerove metode dolazilo je do precjenjivanja dobi grla od 1 do 3 godine, a samo kod 23 % odstrijeljenih grla ovom metodom procjenedob bila je točno procijenjena. S druge strane, Brandtova metoda se pokazala još netočnija. Po njoj je samo na 14 % veprova utvrđena točna dob, a kod ostalih je dolazilo do precjenjivanja dobi u rasponu od čak 1 do 6 godina. Ono što je još zanimljivije, utvrđeno je kako sama nazočnost zubnog cementa, odnosno inkrementne linije u cementu nisu bile nazočne kod svih grla u uzorku (kod 7 grla je dob podcijenjena,jer nisu bili nazočni svi “godovi”, a kod 10 grla “godovi”uopće nisu bili izraženi). Značajne, ali slabe ovisnosti, odnosno nesignifikantne ovisnosti pojedinih parametara kljova s dobi grla dobivenoj po metodi tetive,ukazuju kako je ova metoda dosta nepouzdana. Osim toga,izTablice 3razvidno je kako su koeficijenti korelacije uvijek nešto viši kod zakrivljenijih (CIC ocjena 0,5) nego kod izduženijih sjekača. Iznimku čine (Tablica 3.) duljina tetive do maksimalne visine luka sjekača (r=0,27 za zakrivljenost 0,0 i r=-0,08 za zakrivljenost 0,05; obje ovisnosti nisu signifikantne) i širina na mjestu najvećeg luka sjekača (r=-0,88 za zakrivljenost 0,0 i r=-0,52 za zakrivljenost 0,05; obje su statistički značajne, p<0,01). Kod izduženijih kljova nije nađena značajna ovisnost s dobi dobivenom na temelju odnosa duljine tetive i visine luka (r=-0,43), dok je kod zakrivljenijih dobivena značajna i visoka ovisnost (r=0,94; p<0,01). Ovaj |