DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 41 <-- 41 --> PDF |
M. Mamut: VEZAPRIRODNOGEOGRAFSKE I SOCIOGEOGRAFSKE OSNOVE DALMACIJE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 37-50 Hrvatske(Vidučić, 2007).Potrebno je istaknuti i utjecaj velike frekvencije ljudi (turista) na izraženu učestalost šumskih požara u mediteranskom području. Vrlo često turisti nisu dovoljno svjesni opasnosti od požara naotvorenom prostoru izbog razlike podneblja iz kojih dolaze. Neuređene, nenjegovane i neočišćene alohtone i autohtone borove šumeuz turističke destinacije nepažnjom povećavaju mogućnost izbijanja požara(Vuletić i sur.2006). Klima dalmatinskog prostora je sredozemna klima iprema Köppenovoj klasifikaciji pripada tipu Cs i podtipu Csa(Šegota, 1988) sa suhim vrućim ljetom i vrlo kišovitom zimom, znane kao klima mas line(Šegota iFilipčić 2003).Visoke ljetne tem perature ovoga prostora objašnjavaju se jakim dnevnim zagrijavanjem reljefno niskog prostora koji je dobrim dijelom ogoljen, a tlo je najčešće propusno i suho. Srednja srpanjska temperatura zraka ove klime je .22°C (Šegota,1988), dok su dnevne temperature vedrih ljetnih dana znatno više, što izuzetno pogoduje razvoju požara otvorenog prostora. Oborine u ljetnim mjesecima vrlo su rijetke i uglavnom u obliku lokalnih pljuskova. U zimskom razdoblju advekcija zraka s relativno toplog mora i često sunčano vrijeme, uzrokuje relativno visoke temperaturei zimi (npr. srednja siječanjska temperatura zraka u Zadru je 5,8 °C). Srednja godi šnja temperatura zraka na mediteranskom krškom području je 11,2 °C, a srednja količina padalina je 1400mm (Topić, 2003) i povećava se od mora i otoka prema unutrašnjosti i od nižih prema višim nadmorskim visinama. Od ostalih klimatskih čimbenika važnih u razvoju i suzbijanju požara bitni su dominantni vjetrovi ovoga prostora.Vjetar, naime, djeluje mehanički, prenoseći plamen i iskre i uništava posebno velike komplekse šuma u tzv. visokim požarima ili požarima u krošnjama četinjača, gdje se vatrena stihija širi s jedne krošje na drugu, izazivajući tzv. leteći požar.Visok temperaturni gra dijent u obalnom pojasu i nagomilavanje relativno hladnijeg zraka iza obalnih planina uzrokuje jaču vjetrovitost obalnog prostora.Uz to je za primorske krajeve karakteristična česta i nagla smjena vjetrova, što pogoduje širenju požarišta i otežava suzbijanje i gašenje vatrene stihije.Toobjašnjava velik udio dalmatinskih PU u veličini opožarenih površina Hrvatske.Smjer vjetrova ovisi i o pružanju i konfiguraciji obale i otoka stoga je jugo najčešće u srednjem Jadranu. Split, Hvar i Palagruža ima ju najveću čestinu juga na Jadra nu (Šegota, 1988). Južni Jadran bilježi manje juga zbog razlike u učestalosti ciklona koje putuju po van Bebberovim putanjama Vb, Vci Vd. Biljni pokrov Dalmacije osim kultiviranih vrsta (Grković, 2005)čine i primorske šumske zajed nice koje su s obzirom na suše klimatske prilike i kseromorfnu građu biljnog pokrova daleko lakše za paljive od kontinentalnih šuma. Budući da mediteranske biljne vrste obiluju smolom (četinjače) i eteri čnim uljima, jasno je da su primorske šume podložnije požarima od listopadnih šuma kontinentalnog dijela Republike Hrvatske, koje su teže zapaljive i slabije podržavaju vatru. Mediteranski šumski ekosustavi četinjača i vazdazelenih listača zbog svojih karakteristika u kontaktu s vatrom nazivaju se i “pirofilnim ekosustavima”. U tu skupinu spadaju vrste iz rodovaPinus,Quercus,Cistus,Calicotome te iz porodice Ericacea (Španjol i sur. 2008). Osim autohtonih biljaka na krškom dalmatinskom području česte su i umjetno uzgojene kulture alohtonih vrsta podignutih zbog potreba pošumljavanja i melioriranja degradiranih područja. Ponekad i izgrađene protupožarne ceste mogu predstavljati prijetnju, jer zbog slabog održavanja lako zarastu u vrste sklone lakom zapaljenju. Geološka građa, litološki i pedološki sastav mediteranskog prostora Hrvatskejoš su jedan od bitnih elemenata za nastanak i širenje požara. Krški prostor Dalmacije najvećim dijelom (oko 80 % područja) izgrađen je od tvrdih i čvrstih vodopropus nih vapnenaca otpornih na eroziju (Topić, 2003). Nekada je taj prostor bio prekriven tankim slojem zemlje koji je vremenom erodiran. Nekontroliranim uništavanjem šumskog pokrova (požari, sječa, eks ten zivno stočarenje) te su površine pretvorene u ljuti krš s dominantnim dubinskim kemijskim trošenjem (korozijom). Ovakvo stanje smanjuje zadržavanje vode na površini i time stvara preduvjet za nastanak požara te otežava njegovu sanaciju. Samo manji dio dalmatinskog prostora građen je od vodonepropusnih stijena (škriljevci, pješčenjaci, eocenski fliš, tercijarni lapori) i čini manje sušan dio krša (Bogunović i sur.2007). Pedološki uvjeti odno se se na sloj šumskog pokrivača koji predstavlja osnovni dio gorivog materijala. U pravilu stjenovitost i kamenitost površine pogoduje nastanku požara. Šumski požari nepovoljno utječu ne samo na prirodni izgled, već i na građu tla budući da se na zgarištima tijekom 10–13 godina smanji sadržaj humusa za 11–30% i dušika za 7–25% (Španjol i sur. 2008), a ovisno o tipu tla i nagibu terena na zgarištima mijenja se i sadržaj gline u tlu. Reljef ovoga područja tektonski je predisponiran s jasno izraženim konsekventnim elementima. Ovaj krški prostor bogat je endogenim i egzogenim krškim oblicima. Oko 75 % površina mediteranskog krša ima nagib veći od 5 %, što prostoru daje karakteristike reljefa velike energije koja bit no utječe na mehaničko trošenje i odnošenje tla vo dom(Topić, 2003).Toje u neposrednoj vezi s |