DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 41     <-- 41 -->        PDF

M. Mamut: VEZAPRIRODNOGEOGRAFSKE I SOCIOGEOGRAFSKE OSNOVE DALMACIJE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 37-50


Hrvatske(Vidučić, 2007).Potrebno je istaknuti i
utjecaj velike frekvencije ljudi (turista) na izraženu
učestalost šumskih požara u mediteranskom području.
Vrlo često turisti nisu dovoljno svjesni opasnosti
od požara naotvorenom prostoru izbog razlike
podneblja iz kojih dolaze. Neuređene, nenjegovane
i neočišćene alohtone i autohtone borove šumeuz
turističke destinacije nepažnjom povećavaju mogućnost
izbijanja požara(Vuletić i sur.2006).


Klima dalmatinskog prostora je sredozemna
klima iprema Köppenovoj klasifikaciji pripada tipu
Cs i podtipu Csa(Šegota, 1988) sa suhim vrućim
ljetom i vrlo kišovitom zimom, znane kao klima
mas line(Šegota iFilipčić 2003).Visoke ljetne
tem perature ovoga prostora objašnjavaju se jakim
dnevnim zagrijavanjem reljefno niskog prostora
koji je dobrim dijelom ogoljen, a tlo je najčešće propusno
i suho. Srednja srpanjska temperatura zraka
ove klime je .22°C (Šegota,1988), dok su dnevne
temperature vedrih ljetnih dana znatno više, što
izuzetno pogoduje razvoju požara otvorenog prostora.
Oborine u ljetnim mjesecima vrlo su rijetke i
uglavnom u obliku lokalnih pljuskova. U zimskom
razdoblju advekcija zraka s relativno toplog mora i
često sunčano vrijeme, uzrokuje relativno visoke
temperaturei zimi (npr. srednja siječanjska temperatura
zraka u Zadru je 5,8 °C). Srednja godi šnja
temperatura zraka na mediteranskom krškom području
je 11,2 °C, a srednja količina padalina je
1400mm (Topić, 2003) i povećava se od mora i
otoka prema unutrašnjosti i od nižih prema višim
nadmorskim visinama. Od ostalih klimatskih čimbenika
važnih u razvoju i suzbijanju požara bitni su
dominantni vjetrovi ovoga prostora.Vjetar, naime,
djeluje mehanički, prenoseći plamen i iskre i uništava
posebno velike komplekse šuma u tzv. visokim
požarima ili požarima u krošnjama četinjača,
gdje se vatrena stihija širi s jedne krošje na drugu,
izazivajući tzv. leteći požar.Visok temperaturni gra dijent
u obalnom pojasu i nagomilavanje relativno
hladnijeg zraka iza obalnih planina uzrokuje jaču
vjetrovitost obalnog prostora.Uz to je za primorske
krajeve karakteristična česta i nagla smjena vjetrova,
što pogoduje širenju požarišta i otežava suzbijanje
i gašenje vatrene stihije.Toobjašnjava velik
udio dalmatinskih PU u veličini opožarenih površina
Hrvatske.Smjer vjetrova ovisi i o pružanju i
konfiguraciji obale i otoka stoga je jugo najčešće u
srednjem Jadranu. Split, Hvar i Palagruža ima ju
najveću čestinu juga na Jadra nu (Šegota, 1988).
Južni Jadran bilježi manje juga zbog razlike u učestalosti
ciklona koje putuju po van Bebberovim putanjama
Vb, Vci Vd.


Biljni pokrov Dalmacije osim kultiviranih vrsta
(Grković, 2005)čine i primorske šumske zajed


nice koje su s obzirom na suše klimatske prilike i


kseromorfnu građu biljnog pokrova daleko lakše


za paljive od kontinentalnih šuma. Budući da mediteranske
biljne vrste obiluju smolom (četinjače) i
eteri čnim uljima, jasno je da su primorske šume podložnije
požarima od listopadnih šuma kontinentalnog
dijela Republike Hrvatske, koje su teže
zapaljive i slabije podržavaju vatru. Mediteranski
šumski ekosustavi četinjača i vazdazelenih listača
zbog svojih karakteristika u kontaktu s vatrom nazivaju
se i “pirofilnim ekosustavima”. U tu skupinu
spadaju vrste iz rodovaPinus,Quercus,Cistus,Calicotome
te iz porodice Ericacea (Španjol i sur.
2008). Osim autohtonih biljaka na krškom dalmatinskom
području česte su i umjetno uzgojene kulture
alohtonih vrsta podignutih zbog potreba
pošumljavanja i melioriranja degradiranih područja.
Ponekad i izgrađene protupožarne ceste mogu
predstavljati prijetnju, jer zbog slabog održavanja
lako zarastu u vrste sklone lakom zapaljenju.


Geološka građa, litološki i pedološki sastav mediteranskog
prostora Hrvatskejoš su jedan od bitnih
elemenata za nastanak i širenje požara. Krški
prostor Dalmacije najvećim dijelom (oko 80 % područja)
izgrađen je od tvrdih i čvrstih vodopropus nih
vapnenaca otpornih na eroziju (Topić, 2003).
Nekada je taj prostor bio prekriven tankim slojem
zemlje koji je vremenom erodiran. Nekontroliranim
uništavanjem šumskog pokrova (požari, sječa, eks ten
zivno stočarenje) te su površine pretvorene u
ljuti krš s dominantnim dubinskim kemijskim trošenjem
(korozijom). Ovakvo stanje smanjuje zadržavanje
vode na površini i time stvara preduvjet za
nastanak požara te otežava njegovu sanaciju. Samo
manji dio dalmatinskog prostora građen je od vodonepropusnih
stijena (škriljevci, pješčenjaci, eocenski
fliš, tercijarni lapori) i čini manje sušan dio krša
(Bogunović i sur.2007). Pedološki uvjeti odno se
se na sloj šumskog pokrivača koji predstavlja
osnovni dio gorivog materijala. U pravilu stjenovitost
i kamenitost površine pogoduje nastanku požara.
Šumski požari nepovoljno utječu ne samo na
prirodni izgled, već i na građu tla budući da se na
zgarištima tijekom 10–13 godina smanji sadržaj
humusa za 11–30% i dušika za 7–25% (Španjol
i sur. 2008), a ovisno o tipu tla i nagibu terena na
zgarištima mijenja se i sadržaj gline u tlu.


Reljef ovoga područja tektonski je predisponiran
s jasno izraženim konsekventnim elementima.
Ovaj krški prostor bogat je endogenim i egzogenim
krškim oblicima. Oko 75 % površina mediteranskog
krša ima nagib veći od 5 %, što prostoru


daje karakteristike reljefa velike energije koja bit


no utječe na mehaničko trošenje i odnošenje tla


vo dom(Topić, 2003).Toje u neposrednoj vezi s