DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Ž. Španjol, D. Barčić, R. Rosavec, B Dorbić: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 51-62


ture”. U kategoriji “posebni rezervat”je 45 ha ili 0,07 %
ukupno zaštićene površine, na kategoriju “park prirode”
otpada 47 578 ha ili 69,46 %, na park-šume otpada
5 580,78 ha ili 8,15 %, a ostatak od 1,5 ha ili 0,002 % otpada
na “spomenike parkovne arhitekture”. Površina zaštićenih
prirodnih vrijednosti Sisačko-moslavačke
županije u odnosu na površinu cijele županije iznosi
15,34 %. Površina županije je 446 300 ha, a zaštićenih
prirodnih vrijednosti 68 455,77 ha (posebni rezervati nalaze
se unutar parka prirode Lonjsko i Mokro polje).


Napomena: Početkom veljače 2008. godine Mini-
star stvo kulture proglasilo je preventivnu zaštitu koridora
Mura-Drava na području Republike Hrvatske i to u


3. RASPRAVAPovijest razvoja ljudskog društva vezana je uz stalnu
borbu čovjeka kao misaonog bića za život i blagostanje.
U toj borbi čovjek uvijek mijenja prirodu i okoliš kako
bi ih prilagodio svojim potrebama (Španjol,1996). U
današnje vrijeme ti utjecaji uglavnom su usmjereni na
zaštićene prirodne vrijednosti i ostala prirodna bogatstva.
Bez obzira na toŠpanjoli dr.(2003) smatraju da
Hrvatska nimalo ne zaostaje u zaštiti svojih nacionalnih
ljepota u odnosu na druge zemlje.
Zbog negativnog utjecaja čovjeka,mijenja se raznolikost
složenih bioloških sustava te često pritom dolazi do
narušavanja prirodne ravnoteže. Nestankom različitih
vrs ta i njihovih staništa smanjuje se ekološka stabilnost
prirodnih sustava. Kako za osnovna prirodna bogatstva
nema nadomjestaka, svaka izgubljena vrsta ili ekosustav
predstavlja nepovratni i trajni gubitak za biološku raznolikost
određenog područja (Čehulić,2002).
Sjeverozapadna Hrvatska najbliža je europskim
zemljama i predstavlja svojevrsnu vezu ostalih dijelova
Hrvatske s Europom radi svoga zemljopisnog položaja.
U svakom slučaju ona bi trebala više koristiti i valorizirati
zaštićene prirodne vrijednosti i na tome temeljiti
svoj razvoj. Jedan od razvojnih potencijala vezan uz
mnogobrojna zaštićena područja, kao i područja koja će
biti zaštićena je svakako turizam i turistička valorizacija
zaštićenih prirodnih vrijednosti. Činjenica je da danas
turizam sve više preferira kontakt čovjeka s prirodom,
njezinim potpunim doživljavanjem. Osim toga,turizam
je izvanredna mogućnost da se zaštićene prirodne vrijednosti
ekonomski valoriziraju, posebno usklađivanjem
ciljeva zaštite sa stupnjem i oblikom turističkog
razvoja. Međutim, turizam nosi sa sobom opasnost od
razaranja svoje vlastite baze, a to je prirodni okoliš.
Može se čak dogoditi da zaštićena prirodna vrijednost
postane bespredmetna uslijed prevelikog i učestalog posjećivanja
od strane turista (Španjol,1993). Jednako
tako suvremeni turizam mijenja regije ne samo u ekolo


škom smislu,nego i demografskom, socijalnom i gospodarskom.
Radi zaštite prirodnih vrijednosti i uporabe
kategoriji “regionalni park”, površine 144 695,52 ha.
Regionalni park Mura-Drava prostire se na području
5 županija: Međimurske,Varaždinske, Koprivničko-križevačke,
Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije.
S obzirom da se nalazi pod preventivnom
zaštitom, regionalni park Mura-Drava nije uzet u obračun
zaštićenih površina navedenih županija u ovom
članku (Međimurska,Varaždinska i Koprivničko-križevačka
županija).


– Discussion
zemljišta potrebno je dobro i stručno uskladiti turistički
razvoj s planiranjem uprostoru.
Često se ističe da moderni turizam pretvara prirodni
okoliš u “turistički raj”,time što ga poboljšava u smislu
novog estetskog ideala. No,još su češća gledišta i stavovi
koji smatraju da turizam vulgarno transformira i
nepopravljivo oštećuje okoliš, iako često i sam turizam
služi kao politički argument zaštite prostora. Uočavajući
određena destruktivna svojstva turizma, problematiziran
je osnovni turistički paradoks koji u osnovi znači da turizam,
kao jedna od reakcija na ekološku krizu, služeći
se metodama industrijskog rasta i sam generira ekološke
probleme i konačno potrebu bijega koja se nastoji razriješiti
različitim projektima “alternativnog turizma”
(Dragičević,1987). Zbog toga je i turizam specifična
gospodarska djelatnost u kojoj su zastupljene mnoge
uloge karakteristične za gospodarske grane. Negativni
utjecaj turizma očituje se u fizičkoj ili prostorno-ekološkoj,
socijalno-ekonomskoj, društveno-moralnoj i demografskoj
degradaciji prostora i turističke destinacije
(Španjol,1987).
Vrlo osjetljivo pitanje je kako sačuvati prirodne vrijednosti
nekog prostora, a ujedno ga turistički valorizirati.
Velika opasnost prijeti ako se predimenzioniraju
turistički potencijali nekog prostora. Prihvatni kapacitet
mora biti usklađen s ekološkim kapacitetom.Tobi
trebale biti odrednice održivog turizma. Neovisno da li
se radi o zaštićenom ili nezaštićenom području na temelju
zakona o zaštiti prirode. U smjernicama razvoja
potrebno je izbjegavati da zaštićeno područje postane
klasično turističko odredište, vođeno isključivo ekonomskim
razvojem.
Kada se govori o zaštićenim prirodnim cjelinama,
treba spomenuti da one pružaju izuzetnu priliku za
predstavljanje mnogobrojnih djelatnosti. Neke od njih
su: znanstveno–istraživačke posjete, osnivanje stručnih
službi za prezentaciju i čuvanje zaštićenih prirodnih


vrijednosti (stručni vodiči, ogledni panoi, čuvari i sl.),
održavanje kulturnih manifestacija u zaštićenim podru