DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Ž. Španjol, D. Barčić, R. Rosavec, B Dorbić: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 51-62 čjima s naznakom prirodnosti i izvornosti ovih krajeva, održavanje stručno-znanstvenih skupova u prostoru zaštićenih dijelova prirode i sl. (Španjol,1993). U smislu vrednovanja bitno je postojanje jasnog i definiranog upravljanja unutar zaštićenih područja. Naravno ovdje je nužno razlikovati stupanj i oblik zaštite koji je zakonski određen. Stoga Marinović-Uzelac (2001) navodi kako prostorne planove nije potrebno izrađivati za sve vrste zaštićenih prostora, a za neke je to i nemoguće. Temeljni uvjeti koje zaštićeni prostor mora zadovoljavati da bi prostorni plan imao smisla su sljedeći: izvjesna prostranost teritorija, diferenciranost zaštite i uporabe zemljišta, te izloženost utjecaju vanjskih čimbenika (Marinović-Uzelac,2001). Uzevši u obzir bilo koje zaštićeno područje, njegovu prirodnost i očuvanost, može se razlikovati ukupni ekološko–turistički potencijal zaštićenih prirodnih vrijednosti. Za postizanje toga cilja potrebno je neka područja obnoviti ili revitalizirati; posebice ona vezana uz povijesna zbivanja. Metodologija obnove povijesnih prirodnih vrijednosti temelji se na teoriji zaštite,u kojoj postoje neke specifičnosti jer se tu radi o živim organizmima, ponajprije biljnim koji se neprestano mijenjaju i teško ih je valorizirati. Osim spomeničkog dijela; cjelinu najčešće u nekim kategorijama, kao što je npr. spomenik parkovne arhitekture čini i graditeljsko naslijeđe velike povijesne i umjetničke vrijednosti. U obnovi povijesnih parkova rijetko se može primijeniti samo jedna metoda, već će najčešće biti potrebna kombinacija nekoliko metoda obnove,kao što su konzervacija, revitalizacija, restauracija, rekonstrukcija, rekompozicija i replika (Šćitaroci,1992). Da bi se ostvarile osnovne uloge zaštićenih područja, potrebno je njihov prostor planski organizirati. Samo se planiranje provodi sa svrhom usklađenog razmještaja različitih funkcija zaštite i unaprjeđenja prirodnih vrijednosti, s potrebama izgradnje infrastrukture za dopuštene i prihvatljive oblike korištenja zaštićenog područja, ponajprije rekreaciju i turizam (Martinić,2010). Budući da su zaštićene prirodne vrijednosti službeno kategorizirane prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05) olakšano je njihovo vrednovanje. Istovremeno različite oblike vrednovanja potrebno je provoditi mjerama upravljanja, posebice kroz javne ustanove. Nažalost rijetki su primjeri sustavnog ulaganja i provođenja određenih projekata. U pogledu zaštite, osnovni oblik trebao bi biti opća zaštita prirodne sredine i očuvanje većih prostora prirodnog i antropogenog krajolika od devastacije i prevelikih promjena radi gospodarskog utjecaja i izgradnje (MarinovićUzelac, 2001). Stoga i dolazi često do neshvatljivih zahtjeva za brzom zaštitom određenih prostora (šumski kompleksi), a zanemaruje se razvoj unutar već zaštićenih područja. Često takvi zahtjevi dolaze kroz institucionalni okvir. Uloga parkova prirode jedan je od takvih primjera gdje bi oni trebali biti veći pojasevi za zaštitu specifičnih dijelova prirode osobito posebnih rezervata. Danas su neki parkovi prirode (npr. Medvednica) posebno ugroženi urbanizacijom, a u manjoj mjeri neprimjerenim gospodarenjem prirodnim bogatstvima. Stoga valorizacija u istraživanim županijama i općenito u svim zaštićenim područjima treba usmjeriti razvoj,naglašavajući ekološke vrijednosti, ali ovisno o stupnju zaštite povezivati i druge djelatnosti zbog socijalnog i gospodarskog učinka. 4. ZAKLJUČAK – Conclusion – Cjelokupni prostor sjeverozapadne Hrvatske potrebno je vrednovati i selektivno koristiti sukladno njegovim osnovnim značajkama,koje ukazuju na najbolju moguću namjenu, bila ona razvojna ili zaštitna. – Povećanjem kvalitete prostora sjeverozapadne Hrvatske i ravnomjernim korištenjem bogatstava može se postići viši stupanj razvijenosti te ostvariti napredak i viša kvaliteta života stanovništva ovoga prostora. – Zaštićene prirodne vrijednosti pružaju izuzetnu i neponovljivu mogućnost aktivne zaštite, korištenja i unaprjeđenja prirodnog okoliša u području sjeverozapadne Hrvatske. – Uzevši u obzir zapušteno stanje i stupanj očuvanosti pojedinih zaštićenih dijelova prirode na području sjeverozapadne Hrvatske,svakako je potrebno više pozornosti obratiti upravo na održavanje i revitalizaciju njihovih vrijednosti s ciljem podizanja razine svijesti lokalnog stanovništva o njihovoj vrijednosti i istinskom značenju za svoj kraj. – Mogućnosti i predispozicije sjeverozapadne Hrvatske osiguravaju uvjete za kvalitetniju provedbu mjera upravljanja zaštićenim prirodnim vrijednostima i povezanost s turističkom djelatnošću, stoga se danas ne može govoriti o dovoljnoj prostornoj i biološko-ekološkoj valorizaciji. – Upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima i korištenje u turizmu mora se provesti kroz zoniranje prostora zaštićenih prirodnih vrijednosti za prihvat posjetitelja, a u isto vrijeme sačuvati kvalitetu tog prostora,koji je jedan od razloga dolaska turista. – Postojeća zaštićena područja potrebno je očuvati u izvornom stanju naravno uz povećana ulaganja,budući da neka od njih imaju i povijesnu vrijednost, samim time sastavni su dio prirodne i kulturne baštine. |