DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 68 <-- 68 --> PDF |
M. Sindičić, D. Zec, Đ. Huber: ANALIZA ŠTETAOD SMEĐIH MEDVJEDA U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU ... Šumarski list br. 1–2, CXXXV (2011), 63-68 smeđi medvjedi, no predstavljeni podatci pouzdano upućuju na obim šteta koje počini medvjed. Iznimka su prijavljeni slučajevi štete nastale uslijed prometnih nesreća u koje su bili uključeni smeđi med vjedi. U 6-godišnjem raz doblju prijavljeno je tek 7 slučajeva, dok je u tom razdob lju zapravo bilo ukupno 96 prometnih nesreća (željezničkih i cestovnih) u koje su bili uključeni medvjedi (Huber i dr.,2008.b). Ovlaštenici prava lova prijavili su samo slučajeve štete u kojima su oni snosili financijsku odgovornost.Tako su npr. 2006. godine ovlaštenici isplatili gotovo 37.000,00 HRK za štetu koja je nastala prilikom dvije prometne nesreće, što je 84 %od sveukupnog iznosa (44.000,00 HRK) koji je te godine isplaćen za štete koje je prouzročio medvjed. Ukupan broj štetnih događaja koje medvjed prouzroči u Hrvatskoj vjerojatno je veći od prijavljenog, na što posebno upućuju podatci za 2009. godinu kada je prijavljeno samo 7 slučajeva šteta. Situacije kada se šteta ne prijavinajčešće su povezane sa štetama na lovnogospodarskim i lovnotehničkim objektima, tj ovlaštenici prava lova ne prijavljuju štetu koja je nastala njima samima.Šteta se također ne prijavljuje u slučajevima kada napadnuta stoka nestane,jer se tada ne isplaćuje odšteta. Budući da ne postoji odštetni cjenik propisan od strane nadležne državne ustanove, o iznosu odštetepregovara se između ovlaštenika prava lova (ili države) i oštećenika.Vjerojatno pojedini oštećenici ni ne prijave nastalu štetu zbog nezadovoljstva isplaćenim naknadama te zbog dugotrajnosti postupka u slučaju sudskog spora. Smatramo da dio šteta ostane neprijavljen i zbog pozitivnog stava javnosti prema medvjedu, pa oštećenici ne traže naknadu za manju materijalnu štetu, a niti ovlaštenici prava lova ne registriraju sve prijavljene slučajeve. Ovaj rad ne obuhvaća podatke o štetama nastalim na šumskim sastojinama.Takve štete nastale zbog guljenja kore uglavnomobične jele (Abies alba), arjeđe obične smreke (Picea abies)zabilježene su na području državnog lovišta broj VIII/2 “Bjelolasica” (Sertić, 2008,Jovanović,2010). Ovlaštenici prava lova koji gospodare medvjedom prijavili su da su u 5-godišnjem razdoblju isplatili ukupno 216.907,00 HRK odštete, tj. prosječno 43.318,40 HRK godišnje (prosječno oko 6.000,00 EUR godišnje). Ukupni iznos materijalne štete koju je počinio medvjed nešto je veći,jer ovlaštenici ne isplate odštetu u svakom slučaju, već se ona često kompenzira na drugi način (npr. popravkom oštećenog objekta, nadoknadom uništene poljoprivredne kulture). Ovaj iznos također vjerojatno ne uključuje sveukupnu materijalnu štetu počinjenu na lovnogospodarskim i lovnotehničkim objektima, jer nju lovovlaštenici ne prijavljuju u potpunosti,budući da je to šteta nastala njima samima i ne isplaćuju odštetu. Unatoč tomu, ovi podatci pouz dano upućuju da je materijalna šteta koju smeđi me dvjed počini u Hrvatskoj niska s obzirom na veličinu populacije od 1 000 grla. U Sloveniji je 2006. godine za 588 riješenih slučaja štete od medvjeda (a ukupno je bilo prijavljeno 642 slučaja) isplaćena odšteta od 145.094,44 EUR (Ulamec, 2007), dok je 2007. godi ne za 294 riješena slučaja štete koju je počinio medvjed isplaćena odšteta od 81.866,39 EUR, od čega je gotovo 40 % štete bilo na stoci sitnog zuba(Ulamec, 2008). Osim usporedbe sa Slovenijom, tvrdnju da u Hrvatskoj medvjed ne čini značajnu materijalnu štetu dobro ilustrira i podatak da na području staništa medvjeda ima preko 70 000 pčelinjih košnica (Dečak i dr., 2005), dok je u 5-godišnjem razdoblju prijavljeno tek 20 napada na košnice. U pokrajiniAsturiji na sjevero-zapadu Španjolske, zabilježeno je da 50-70 medvjeda prosječno godišnje oštete 603 košnice, te 147 stabala voćaka, 14 goveda, 7 koza, 5 konja i 22 ovce (Naves i dr.,2010). Veličina medvjeđe populacije i obim šteta ne moraju biti u korelaciji, već treba uzeti u obzir vrste i broj domaćih životinja koje se uzgajaju na području staništa medvjeda, način držanja domaćih životinja i metode prevencije napada od predatora koje se koriste, tip staništa (šumsko ili otvoreno područje) te treba uzeti u obzir i prirodnu hranu raspoloživu medvjedima (Kaczensky, 1999).Važno je uzeti u obzir i gustoću stanovništva na području rasprostranjena medvjeda. Razlika u brojnosti napada između pojedinih godina može se objasniti količinom raspoložive hrane u prirodi, tj slabiji urod plodova koje su najvažnije u prehrani medvjeda može rezultirati većom potrebom za hranom iz ljudskih izvora (Garshelis,1989). Također, problematična jedinka može uzrokovati niz napada te tako i udvostručiti prosječan broj štetnih događaja godišnje (Kaczensky, 1999).Analizom podataka o štetama koje je medvjed počinio u Hrvatskoj utvrdili smo da često jedna problematična jedinka uzrokuje više slučajeva štete.Topotvrđuju slučajevi šteta nastali na ograničenom području tijekom određenog razdoblja, a prijave takvih događaja često prati i izvještaj o pojavljivanju problematične jedinke. I u Sloveniji je zabilježeno da velik postotak šteta uzrokuje maleni broj jedinki (Jerina i dr.,2010). Važno je naglasiti da u Hrvatskoj u razdoblju 2004. –2009. godina nije zabilježen niti jedan napad medvjeda na čovjeka, dok je npr. u Turskoj u razdoblju 2000–2009. g. zabilježeno ukupno 46 slučajeva napada medvjeda na ljude, koji su rezultirali ranjavanjem ili smrću napadnute osobe (Cani dr.,2010). Iako, kako je predstavljeno u ovome radu, šteta koju medvjed počini u Hrvatskoj nije značajna, prevencija šteta i rješavanje situacija s problematičnim medvjedima (tj. životinjama koje se približavaju naseljima i čine štetu) ključan je dio gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj. Reduciranje konflikta između velikih zvijeri i čovjeka smatra se preduvjetom za uspješnu za |