DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2011 str. 72 <-- 72 --> PDF |
AKTUALNO – CURRENT NEWS 20 GODINAOD ZAKONAO ŠUMAMA Prvoga siječnja 2011. god. navršilo se 20 godina od stupanja na snagu Zakona o šumama. Za šume i ne previše, ali za nas više nego dosta da se osvrnemo na učinak Zakona i nas koji smo s njime živjeli. U svakom slučaju trenutak je da se promotri prijeđeni put i na ocjenama stanja pokušamao (re)definirati ciljeve za nadolazeće vrijeme. Usput, valja primijetiti da smo s 2011. god. ušli u izborno razdoblje za nacionalni Parlament, što će nesporno imati za učinak i rasprave o vizijama razvoja hrvatskoga društva, pa onda logično i šumarstva kao njegovoga dijela. U tim nadolazećim raspravama, bilo bi dobro da se čuje (i nametne) glas struke, barem na ustanovljavanju temeljnih smjernica za gospodarenje šu- mama u našoj zemlji. Naime, poznata je činjenica, da su se u proteklom vremenu zauzimali razni stavovi (često politikantski), a oni niti od jedne političke stranke nisu korespondirali s prevladavajućim mišljenjem struke. Kada god da se razgovaralo o šumarstvu, evidentan je Machijavelizam protagonista izbornih programa. Nakon osvajanja vlasti šumarstvo se gura na marginu, čim više, upotrebljava se za ostvarenje interesa nekih drugih gospodarskih sektora (i ne samo gospodarskih!). Stanje u biti ostaje petrificirano na modelu od prije 20 godina, iako se najavljuju reforme i restrukturiranje državnoga poduzeća za šume (Hrvatske šume d.o.o.). Naručuju se (i skupo plaćaju) razno-razne studije koje završavaju u ladicama naručitelja, jer ne odgovaraju ni vremenu niti prostoru na koji bi se trebale primijeniti. Mi danas u Hrvatskoj nemamo jasan stav što sa šumama u smislu opredjeljenja društva, a isto tako nemamo verificiran stav šumarske struke. Razni forumi, uvijek i iznova te stavove utvrđuju, a ovisno o političkoj prevazi predlažu se i zagovaraju nerijetko divergentna rješenja. Smatram da bi bilo nužno na razini državne zajednice, raspraviti i donijeti konačni stav vlasnika (Države) naspram dugoročne vizije razvoja šumarstva. Drugo (ne manje važno), relevantna stručna (šumarska) javnost (Šumarski fakultet, Hrvatski šumarski institut, Akademija šumarskih znansti, Hrvatsko šumarsko društvo (ponajprije!), Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Hrvatske šume d.o.o., Sindikati šumarstva i Udruge civilnog društva u čijem su programu zanimanje za šume i okoliš, trebala bi usklađeno utvrditi svoj stav i argumentirano ga braniti pred svakim subjektom, koji pretendira odlučivati o šumarstvu. Pri donošenju Zakona prije 20 godina imperativ trenutka (koji ovdje neću obrazlagati), nalagao je tadašnja rješenja. Mi, autori toga Zakona, ni u primisli nismo imali da tada predložena rješenja trebaju cementirati neko dostignuto stanje kao okončano.Već tada se pretpostavljalo, da će u procesu prilagodbe s društvom u razvoju tržišnog gospodarstva biti nužno redefinirati ciljeve i načine gospodarenja šumama koje smo u tom prvom Zakonu utvrdili. Istini za volju, u međuvremenu su se događale neke kozmetičke promjene Zakona o šumama, kao što su promjene nekih podzakonskih akata, ili donošenje novih, no temeljne odrednice Zakona iz 1990. god. ostale su iste. Ne želim ovdje reći da je danas potrebno mijenjati sve što je tada Zakonom ustanovljeno, ali smatram da, ostavljajući ona rješenja koja su položila ispit vremena, Zakon treba osuvremeniti na temelju vlastitih iskustava, kao i iskustava nama sličnih zemalja. S obzirom na visok postotak državnog vlasništva nad šumama i šumskim zemljištem, tu je zadaću danas lakše obaviti, nego što je to slučaj sa zemljama gdje prevladava privatno vlasništvo. Iz ove činjenice valja shvatiti, da jecondicio sine qua nonuspješnog gospodarenja šumama u nas, optimiziranje strukture i organizacije državnog poduzeća za šume. Današnji oblik i model postao je anakran vremenu i nužno ga je mijenjati, i to ne samo po formi, već po potrebi da se stvori učinkovit organizam koji će zadovoljiti aspiracije vlasnika, osigurati blagostanje svojim zaposlenicima i biti pouzdan partner svojim klijentima. Ne manje važna stvar u tome je ta, da se kroz optimalizaciju strukture i organizacije multiplicira kapacitet korištenja, kako šuma, tako i ljudskog potencijala koji postoji u firmi, kao i onih kadrova koji će se svijetu rada priključiti. Poduzeće za šume treba zauvijek prestati biti leglo političkih stranaka, nego treba obavljati misiju koja mu je Zakonom povjerena. Zaboravljajući ovu premisu, došlo je do epiloga koji se očituje u klijentelizmu, nepo tiz mu, pa sve do pojave kriminaliteta, čemu smo u proteklome vremenu bili svjedoci. Kada već o tome govorim, sigurno je da će u skoro vrijeme doći do ozbiljne inventure stanja, i možda je upravo to trenutak kada treba iskoračiti u novo razdoblje na iskustvima Zakona o šumama od prije 20 godina. Došlo je vrijeme da prestanemo “nositi drva u šumu!” In silvam lignum ferre! IvanTarnaj, dipl. ing. šum. |